PRIZMA DRUŠTVA

Donose li žene bolje poslovne odluke od muškaraca?

Autor: Irena Dujmušić
Matrix World

Znanstvenici otkrivaju da ženska sposobnost donošenja fer odluka, kada su suprotstavljeni interesi na kocki, čini žene boljim korporativnim vođama. Istraživanje, koje je obuhvatilo više od 600 direktora odbora, je pokazalo da je više vjerojatno da će žene uzimati u obzir prava drugih kao i da će primjenjivati zajednički pristup u donošenju odluka. Ovaj pristup znači i bolje radne učinke za njihove tvrtke.

Studija je objavljena u časopisu “International Journal of Business Governance and Ethics”, a proveo ju je Chris Bart, profesor strateškog menadžmenta na DeGroote Poslovnoj školi na Sveučilištu McMaster, i Gregory McQueen, McMasterov diplomac i viši izvršni prodekan A.T. Still Sveučilišne škole Osteopatske Medicine u Arizoni.

“Već neko vrijeme znamo da tvrtke koje imaju više žena u odborima imaju bolje rezultate”, objašnjava Bart. “Naši rezultati pokazuju da žene u odborima nisu više samo ispravna stvar nego i pametna stvar za napraviti. Tvrtke s malo ženskih direktora zapravo mogu dobiti manje investitora.”

Bart i McQueen su utvrdili da muški direktori, koji su sačinjavali 75% od uzorka istraživanja, radije donose odluke pomoću pravila, propisa i tradicionalnih načina poslovanja. Za razliku od toga, žene direktori su manje ograničene tim parametrima te su spremnije “zaljuljati brod” za razliku od svojih muških kolega.

Osim toga, žene korporativni direktori su značajno sklonije odlučivati uzimanjem u obzir interese više sudionika kako bi se došlo do fer i moralne odluke. One također imaju tendenciju da koriste suradnju i dobivanje suglasnosti češće – i učinkovitije – kako bi donijele odluke.

Kako zapravo ljudi donose odluke?

Rezoniranje iz osobnog interesa: onaj koji donosi odluke motiviran je egom, sebičnošću i željom da izbjegne nevolje. Ova metoda je najčešće izražena kod male djece koja uglavnom imaju tendenciju biti motivirana da traže zadovoljstvo i izbjegnu bol.
Normativno rezoniranje: donositelj odluka pokušava izbjeći “ljuljanje čamca” pridržavanjem pravila, zakona i normi. Stereotipni primjeri grupa koje koriste ovaj oblik rasuđivanja su organizacije s jakim utvrđenim normama poput američkih marinaca.
Kompleksno moralno rezoniranje: donositelj odluka priznaje i razmatra prava drugih u potrazi za pravednošću pomoću društvene suradnje i pristupa konsenzusa koji dosljedno primjenjuje u nearbitrarnom modusu.

McQueen objašnjava da su žene izgleda predodređene biti više radoznale i mogu vidjeti više mogućih rješenja. Na razini odbora, gdje su direktori prisiljeni djelovati u najboljem interesu korporacije, uzimanje u obzir  stajališta više sudionika je kvaliteta koja ih čini učinkovitijim korporativnim direktorima.

Studija navodi i istraživanje koje je pokazalo da su tvrtke s najmanje jednom ženskom direktoricom imale 20% manju vjerojatnost da će otići u stečaj. One tvrtke koje su imale više žena u svojim upravnim odborima su također imale bolje financijske rezultate.

Globalno gledano, žene su u korporativnim odborima zastupljene sa oko 9%. Argumenti za ravnopravnost spolova, kvote i zakonodavstvo su malo učinili da bi povećali zastupljenost žena u upravnim odborima, unatoč dokazima da je njihova prisutnost povezana s boljom učinkovitošću organizacije, većim stopama povrata, učinkovitijim upravljanjem rizicima i još nižim stopama bankrota. Nalazi ovih znanstvenika o sposobnostima žena da kvalitetno donose odluke, što ih čini učinkovitijima od svojih muških kolega, daje odborima metodu za rješavanje slojevitosti socijalnih pitanja i problema s kojima se suočavaju.