Autor: Barbara Arbanas Kovačević

Matrix World

Prije 15 godina to je bio hvaljeno kao velika nada biomedicinske revolucije: korištenje tehnika kloniranja kako bi se stvorila savršeno usklađena tkiva koja će jednog dana uspješno liječiti bolesti u rasponu od dijabetesa do Parkinsonove bolesti. Od tada je ovaj pristup liječenju bio obavijen etičkim raspravama, obojan prijevarama i, posljednjih godina, zasjenjen kompetitivnom tehnologijom.  Većina je skupina koje su se time bavile davno odustala od stvaranja pacijentu specifičnih matičnih stanica u zametku (ECS) iz kloniranja. Uslijedila je malo tiša rasprava koja je pokušala pružiti odgovor na pitanje: je li nam „terapijsko“ kloniranje još uvijek potrebno?

Istraživanje, kojeg je proteklog tjedna, zajedno sa svojim kolegama,  objavio Shoukhrat Mitalipov, specijalist za reproduktivnu biologiju sa Oregonskog sveučilišta za zdravstvo i znanost u Beavertonu, će zasigurno ponovo raspaliti raspravu. Mitalipov i njegov tim su uspjeli stvoriti pacijentu specifične ESC putem kloniranja i žele dokazati da je riječ o tehnologiji vrijednoj provođenja.

Terapijsko kloniranje, ili nuklearni transfer somatskih stanica (SCNT), započinje jednakim procesom koji je korišten i 1996.g pri stvaranju slavne klonirane ovce Dolly. Donatorske stanice iz tjelesnog tkiva, kao što je koža, su spojene s neoplođenim jajašcem iz kojeg je uklonjena jezgra. Jajašce „reprogramira“ DNK u donatorskoj stanici do stanja embrija i dijeli se dok ne dosegne ranu, blastocističnu fazu. Stanice se tada ubiru i kultiviraju u stabilne stanične linije koje se genetski podudaraju s donatorom. One tada mogu postati gotovo bilo koja vrsta stanice u ljudskom tijelu.

Razni su znanstvenici pokušali stvoriti ljudske SCNT stanične linije i sve do sada nisu bili uspješni u tome. Najneuspješniji je 2004. i 2005. godine bio Woo Suk Hwang sa seulskog Narodnog sveučilišta koji je prijavio dva uspješna pokušaja u odnosu na stotinu ljudskih jajašaca iako se na kraju ustanovilo da su ta dva „uspjeha“ ustvari bila lažirana. Drugi su znanstvenici ostvarili napredak. Mitalipov je 2007.g stvorio SCNT linije kod majmuna, a Dieter Egli, specijalist regenerativne medicine koji radi u Zakladi matičnih stanica u New Yorku, je uspješno stvorio ljudske SCNT linije ali samo kada je jezgra jajašca ostala u stanici. Kao rezultat toga, stanice su sadržavale abnormalan broj kromosoma čime se ograničavalo njihovo korištenje.

Mitalipov i njegova radna skupina su prošlog rujna započeli s radom na novom istraživanju koristeći jajašca mladih donatora regrutiranih kroz sveučilišnu kampanju. U prosincu su, nakon nekoliko neuspjelih pokušaja, stanice četvero kloniranih embrija počele rasti. Masahito Tachibana, specijalist za plodnost iz Japana, je podijelio nakupine stanica milimetarske širine i prenio ih na nove kulture gdje su one nastavile svoj rast, što je bio dokaz uspješnosti iako je bilo potrebno još nekoliko tehničkih ugađanja. Istraživači su koristili neaktiviran Sendai virus (za kojeg je poznato da izaziva staničnu fuziju) kako bi se jajašce ujedinilo i aktivirao razvoj embrija. Kada su njihovi prvi pokušaji proizveli šest blastocista, ali ne i stabilne stanične linije, dodali su kofein koji jajašce štiti od preuranjenog aktiviranja.

Niti jedna od ovih tehnika nije bila nova, no istraživači su ih testirali u raznim kombinacija u više od 1000 majmunskih jajašaca prije nego što su krenuli na ljudske stanice. Eksperiment je trajao nekoliko mjeseci.

Prve su stanične linije stvorene korištenjem fetalnih stanica kože dok su druge izvedene pomoću donatorskih stanica 8-mjesečnog pacijenta s rijetkim metaboličkim poremećajem nazvanim Sindrom Leigh, kako bi dokazali da se ESC može dobiti i od starijih donatorskih stanica.

Dr. Mitalipov je izjavio da nije uspio stvoriti bebe majmuna putem kloniranja i stoga je malo vjerojatno da se njegova tehnika može koristiti kako bi se klonirali ljudi s čime se slažu i neki znanstvenici. No, dr. David King, osnivač udruge Upozorenje ljudske genetike i koji je pozvao na međunarodnu zabranu kloniranja ljudi, upozorava: „Znanstvenici su konačno stvorili bebu koju su pristaše kloniranja iščekivali: metodu za pouzdano stvarane kloniranih ljudskih embrija.“

George Daley, stručnjak za matične stanice u Dječjoj bolnici Boston u Massachusettsu, kao i još mnogu ostali znanstvenici, je prešao na novu metodu stvaranja genetski podudarnih, pacijentu specifičnih staničnih linija: reprogramiranje odraslih stanica u stanje embrija kako bi se proizvele inducirane pluripotentne matične (iPS) stanice. Ova tehnika ne uključuje jajašca, kloniranje ili uništavanje embrija. „Iskreno, u svemu ovome najviše iznenađuje to što netko još uvijek stvara ljudske SCNT u eri iPS stanica,“ izjavio je Miodrag Stojković koji proučava iPS stanice za regenerativnu medicinu i vodi kliniku za plodnost u Leskovcu u Srbiji.

No on, kao i ostali, čeka rezultate usporedbe između iPS i SCNT stanica jer su neka istraživanja pokazala da iPS stanice nisu reprogramirane u potpunosti  i da su SCNT najvjerojatnije embrionalne matične stanice dobivene in vitro oplodnjom. Mitalipov i Tachibana sada provode novo istraživanje kako bi se usporedile iPS i SCNT stanice dobivene iz iste donatorske stanice.