PRIZMA DRUŠTVA

Hladna fuzija postaje stvarnost?

Autor: Ljubica Šaran

Godinama se špekulira o tome kako je hladnu fuziju nemoguće napraviti, dok su znanstvenici redom ismijavali entuzijaste koji su se bavili takvim „uzaludnim poslom,“ javnost je raspravljala kako bi psihopatama iz energetskog lobija ovakva tehnologija pričinila sigurnu propast. Pa ipak, nakon uspješnog eksperimenta na Sveučilištu Bologna, neovisni fizičari potvrđuju – hladna fuzija je stvarnost.

Prvotni pokušaji hladne fuzije

Nakon eksperimenta sa sonofuzijom, vrsti hladne fuzije kojoj su se priklonili znanstvenici Pons i Fleischman sa Sveučilišta Utah, davne 1989. godine, uvelike se polemiziralo je li tradicionalni pogled na nuklearnu fuziju i njene potencijalne koristi, moguće napraviti s tehnologijom koju danas imamo.

Martin Fleischmann i Stanley Pons sdijelom tehnologije, s kojom su, kako kažu, stvorili prvu poznatu stabilnu i kontroliranu nuklearnu fuziju.

Martin Fleischmann i Stanley Pons sdijelom tehnologije, s kojom su, kako kažu, stvorili prvu poznatu stabilnu i kontroliranu sonofuziju – vrstu hladne fuzije.

Uređaj Fleischmanna i Ponsa je uređaj za elektrolizu teške vode (D2O). Na anodi se oslobađa kisik,  na katodi od paladija, kemijskog srodnika platine, teški vodik ili deuterij. No dio elektrolizom oslobođenog deuterija ostaje zarobljen u paladiju. Tko zna bi li Fleischmann i Pons išta otkrili da elektrolizu nisu radili u kalorimetru pa su otkrili da se temperatura vode u mjernom uređaju (toplinski izoliranoj posudi) ponekad podigne s 30 na 50 °C. Kako energija i toplina ne mogu nastati ni iz čega, u kalorimetru je moralo doći do procesa kojim se oslobađa energija.

Naknadnim pokusima, je otkriveno da se spomenuti učinak može pouzdano ostvariti samo tada kada se elektrode paladija “omotaju” deuterijem uz omjer 100 % – jedan atom deuterija za svaki atom paladija. Njegov rad pokazuje da ako se omjer snizi za samo 10 %, na 90 %, proizvedena toplina će biti samo 1/6 od one kod omjera 100 %.

Na žalost nakon prvotnih otvorenih testova i eksperimenata, zajedno s ismijavanjem znanstvenika koji su tvrdili kako bi hladna fuzija i osiguravanje njenog korištenja trebale postati najvažniji cilj moderne znanosti, ovakva istraživanja su postala ne dostupna javnosti zbog iznimnog interesa vojnog lobija SAD, Japana i Rusije.

Hladna fuzija iz Bologne

14. siječnja 2011. godine, dva znanstvenika sa Sveučilišta u Bologni, fizičar Sergio Focardi i inženjer Andrea Rossi, su  izveli pokus s hladnom fuzijom i na taj način održali praktični prikaz rada ovog sustava pred odabranom publikom novinara, istraživača i akademika.

Andrea Rossi s prototipom E-Cata.

Andrea Rossi s prototipom E-Cata.

Njihov energetski katalizator (E-Cat) je bio veličine stola i proizvodio je temperaturu od otprilike 800 stupnjeva Celzija. Iznos proizvedene energije je izračunat na temelju mjerenja količine vode koja isparava u jednoj sekundi. Po završetku eksperimenta, Rossi je zaključio kako je potrošeno 600 kWh, a proizvedeno 12 000 kWh.

Izumitelj i inženjer Andrea Rossi je novinarima izjavio slijedeće:

“Novost je u tome da se nuklearna reakcija odvija u uređaju koji funkcionira poput kućne električne grijalice.“

Focardi, Rossijev partner, je talijanski pionir u ovom istraživačkom području, on je priznao da je događaj u Bologni prvi eksperiment takve vrste proveden u prisustvu vanjskih promatrača.

Začuđujuća temepratura E-Cata nastaje atomskom fuzijom nikla i hidrogena i stvaranja bakra.

Začuđujuća temperatura E-Cata nastaje atomskom fuzijom nikla i hidrogena i stvaranja bakra.

Prototip je već zaštićen patentom, Maddalena Pascucci, inače Rossijeva supruga, je osoba na čije ime glasi patentna licenca. Izum je, kako tvrdi Rossi, spreman za proizvodnju i komercijalizaciju.

Krajem 2012. godine, grupa ne ovisnih znanstvenika je odlučila provjeriti rad E-Cata (Giuseppe LeviEvelyn FoschiTorbjörn HartmanBo HöistadRoland PetterssonLars TegnérHanno Essén),  svoj rad su objavili na stranicama Sveučilišta Cornell.

Nakon serije testova i neprekidnog rada samog uređaja od 13.12 do 17.12.2012., znanstvenici su se počeli pitati je li moguće da je princip hladne fuzije toliko tehnološki jednostavan, a nakon toga je napravljena još jedna dodatna studija i to od 18.03. do 23.03.2013., pri tome je uređaj radio neprekidno punih 116 sati.

Uz pomoć ova dva eksperimenta je zaključeno kako je odnos unesene energije naspram izlazne energije (topline) potpuno začuđujući, naime izlazna energija je za 10. 000 puta veća od ulazne.

Kritike iz svijeta interesa

Iako su brojni „ozbiljni“ znanstvenici Andreu Rossija prozivali strvinarom i lažovom, čini se da dva prototipa E-Cata u kontroliranim uvjetima, zaista proizvode toplinu, uz pomoć procesa koji se naziva nisko energetska nuklearna reakcija ili LENR – Low Energy Nuclear Reaction.

Najveći dosadašnji problem s ispitivanjem Rossijevog izuma je bila njegova tvrdoglavost jer je on tvrdio kako je tehnologija „industrijska tajna koju će predočiti samo uvaženim i neovisnim znanstvenicima koji nisu povezani niti s jednim interesnim lobijem u svijetu energetike.“

Malene količine "goriva hidrogena i nikla" stvaraju temperature do 1000 stupnjeva u prvom LENR – Low Energa Nuclear Reaction, energetskom katalizatoru.

Malene količine “goriva hidrogena i nikla” stvaraju temperature do 1000 stupnjeva Celzija u prvom LENR – Low Energa Nuclear Reaction, energetskom katalizatoru.

Kritičari najviše zamjeraju Rossiju što ne dozvoljava znanstvenoj zajednici da pregleda unutrašnjost njegova E-Cata, no u svakom slučaju su imali priliku pratiti ulazne i izlazne količine energije kao i prikaz rada istog energetskog katalizatora.

Zbog takvog odnosa, stručnjaci poput Eathana Siegea i Stevena Krivita, su s podsmjehom i krajnjom skepsom dočekali studije vezane za rad E-Cata.

Pozitivne kritike

Za razliku od njih, znanstvenici koji se okupljaju na web stranici Martin Fleishman Memorial Project, su otvoreno validirali LENR, smatrajući kako su Levi i Foschi učinili hvale vrijedan projekt iako s očiglednim nedostacima u tehnologiji. Oni također smatraju kako je ovaj dvojac na najbolji mogući način dokazao da Rossijeva tehnologija zaista radi, te da bi krajnja i otvorena verifikacija imala povijesno značenje.

Web stranica Extreme Tech, je za sada dala najpozitivniji pregled rada E-Cata, i na njoj je otkriveno kako u Rossijevom hladno fuzijskom reaktoru, hidrogen prolazi kroz naslage nikla, te se ova dva elementa pretvaraju u bakar, stvarajući pri tome velike količine topline. Poznato je kako je NASA sama imala slične eksperimente s hladnom fuzijom, točnije s ionima hidrogena koji su se ubrizgavali u mrežu stvorenu od nikla. Nakon niza kemijskih reakcija nikal je mijenjao atomsku strukturu i penjao se s 28. mjesta periodnog sustava elemenata, na 29-to mjesto, postajući tako bakar.

U unutrašnjosti E-Cata bi trebale biti rešetke od metalnog hidrida nikla u koji se ubacuje plin hidrogen H2.

U unutrašnjosti E-Cata bi trebale biti rešetke od metalnog hidrida nikla u koji se ubacuje plin hidrogen H2.

LENR ili nisko energetska nuklearna reakcija, za razliku od klasične fuzije, stvara vrlo spore neutrone koji ne stvaraju ionizirajuću radijaciju niti nuklearni otpad. Prava fuzija, s druge strane, stvara, brze neutrone koji decimiraju sve što im se nađe na putu. Ukratko, LENR je poprilično sigurna tehnologija, a sam plin hidrogen u obliku H2 zajedno s niklom su puno jeftiniji izvori energije nego li klasični energenti koje nazivamo „fosilna goriva.“

Ne preostaje nam ništa drugo već čekati na konačne analize i recenzije studija, s nadom da ova tehnologija neće biti sklonjena od očiju javnosti.

Reference:

Cold Fusion Experiment Maybe Holds Promise … Possibly … Hang on a Sec

Indication of anomalous heat energy production in a reactor device

Preliminary Assessment of Rossi’s Validation Paper

Cold fusion reactor independently verified, has 10,000 times the energy density of gas

Cold fusion

What LENR Heat Could Mean to the Average Family