KNJIŠKI MOLJAC

Akademici tvrde da Bog nije stvoritelj

Autor: Barbara Arbanas Kovačević

Matrix World

Profesorica Ellen van Wolde, respektirana znanstvenica koja proučava Stari zavjet, tvrdi da je prva rečenica Postanka: „U početku Bog stvori nebo i Zemlju“ nije istinski prijevod s hebrejskog jezika.

Ona tvrdi da je provela svježu tekstualnu analizu koja sugerira da pisci Velike knjige nisu nikada pokušali sugerirati da je Bog stvorio svijet i da je Zemlja već postojala kada je on stvorio ljude i životinje. Profesorica kaže da je izvršila analizu originalnog hebrejskog teksta i da ju je smjestila u kontekst Biblije u cjelini kao i u kontekst ostalih kreacijskih priča iz drevne Mezopotamije.

Izjavila je da je na kraju zaključila da hebrejski glagol bara, a koji je korišten u prvoj rečenici Knjige Postanka, ne znači stvoriti  nego prostorno odvojiti. Prva bi rečenica, prema tome, trebala glasiti: „U početku je Bog razdvojio nebo i zemlju“.

Prema judeo-kršćanskoj tradiciji, Bog je zemlju stvorio ni iz čega. Profesorica van Wolde, koja je jednom radila s talijanskim akademikom i romanopiscem Umbertom Ecom, je izjavila da je njezina nova analiza pokazala da početak Biblije nije i početak vremena nego početak priče. „Želim reći da je Bog stvorio ljude i životinje, ali ne i samu Zemlju,“ rekla je.

U svojoj tezi ona navodi da se novi prijevod uklapa u drevne tekstove. Prema njima, nekada su postojala vodena tijela u kojima su živjela čudovišta, prekrivena mrakom. Rekla je da, tehnički, bara i znači stvoriti, ali dodaje: „Nešto nije bilo u redu s glagolom. Bog je bio subjekt (Bog je stvorio) kojeg su slijedila dva ili više objekta. Zbog čega Bog nije stvorio samo jednu stvar ili životinju nego uvijek više njih?“

Zaključila je da Bog nije stvorio nego je razdvojio Zemlju od neba, kopno od mora, morska čudovišta od ptica i rojenje na tlu. „Voda je već postojala,“ dodala je. „Postojala su morska čudovišta. Bog je stvorio neke stvari, ali ne i Nebesa i zemlju. Uobičajena ideja o stvaranju ni iz čega, creatio ex nihilo, je veliki nesporazum.“ Bog je došao kasnije i planet učinio mjestom za život razdvajajući zemlju i kopno i dovodeći svjetlo u mrak.

bible-translation-issues

Profesorica van Wolde je rekla da će i njezini zaključci rezultirati robusnom raspravom s obzirom da nije riječ o nečem novom i da će dirnuti mnoge religiozne osobe. „Možda diram i samu sebe. Smatram se religioznom osobom koja pojam Stvoritelja koristi na poseban način i kao pojam povjerenja kojeg želim zadržati,“ izjavila je.

Od Deset zapovijedi sve do psalama u evanđeljima, prijevodi Biblije su često narušavali izvorni smisao. Prema dr. Joelu Hoffmanu, Deset zapovijedi ne zabranjuju požudu dok Psalam 23 ne govori primarno o ovcama ili pastiru, a Bog se nije odrekao svojeg sina jedinca jer je u tolikoj mjeri volio svijet.

Tijekom vremena se pokazalo da problemi proizlaze iz pogrešnih tehnika prijevoda koje nisu ažurirane stotinama godina. Konkretno, postoje tri osnovna načina određivanja značenja drevnih riječi iz Biblije: etimologija, unutarnji ustroj i srodne riječi, ali se pokazalo da to i nije uspješan način. Dodatna dva čimbenika još i više pogoršavaju vrijednost prijevoda, a odnose se na želju da se ne mijenja povijesni prijevod kao i nerazumijevanje načina prevođenja metafora kao što su „Božja ruka“ (jer Bog doslovno nema ruku) ili „Gospodin je moj pastir“ (jer čovjek nije ovca ili životinja koju inače čuva pastir).

Ovo je pet uobičajenih problema koji se inače javljaju i mijenjaju izvorno značenje. Slični se problem može primijetiti i u nekim od drugih literarnih djela, kao što su primjerice, ona Shakespearova kada on piše : „Julija je sunce.“ Danas se sunce smatra uzrokom raka kože, no pisac sigurno nije time želio reći da je Julija ona koja uzrokuje bolest . Očito je značenje ove rečenice u specifičnim, drugim značajkama sunca i odnosi se na njezinu ljepotu koja zasjenjuje ostale djevojke. Ovo predstavlja možda i najveću pukotinu u prijevodima: izostanak važnih dijelova metafore i simbolike jezika.

Nažalost, etimologija, unutarnji ustroj i srodne riječi čine osnovicu Biblijskih prijevoda. Uz to, moć povijesti i fokusiranje na pogrešne dijelove degradiraju značenje i vrijednost njezinih prijevoda s originalnog jezika na kojem je pisana.