PONERIZACIJA DRUŠTVA

Pčele roboti za oprašivanje – dopuštamo li gubitak živih pčela?

Autor: Irena Dujmušić
Matrix World

Od 1990-te zdravlje pčela je ugroženo, ponajviše zbog uporabe pesticida te zbog gubitka genetske bioraznolikosti zbog širenja genetski modificiranih usjeva. No to ni malo ne zabrinjava vodeće tehnološke tvrtke niti znanstvenike, oni su našli jednostavno rješenje za to – izumili su pčele robote od plastike i titana, koje će biti otporne na sve vrste toksičnih zagađivača prirode.

Bez pčela, koje stradavaju u alarmantnim brojkama zbog izloženosti pesticidima koje razvijaju velike tehnološke kompanije, opskrba hranom će biti velikim dijelom uništena. Dokazano je da se pomori pčela i kolapsi kolonija gdje pčele jednostavno zalutaju i ne mogu naći put do košnice dešavaju i zbog klotianidina, visoko otrovnog pesticida čiji je proizvođač Bayer CropScience. Naravno da je Bayer znao za učinke ovog pesticida, koji je čak odobrila Američka Agencija za Zaštitu Okoliša – EPA.

Ovo je potkrijepljeno najnovijom studijom znanstvenika sa Sveučilišta u Marylandu i Ministarstva poljoprivredu SAD-a koja otkriva da razne kemikalije za poljoprivredu, koje uključuju i fungicide utječu na sposobnost pčela da se bore s infekcijom koju izaziva Nosema ceranae, parazit odraslih pčela koji je povezan sa smrtonosnim fenomenom poznatim kao poremećaj propasti kolonija. Ovo je prva analiza stvarnih uvjeta s kojima se susreću pčele i njihove košnice oprašujući širok spektar usjeva, od jabuka do lubenice.

Analizirali su koji je polen primaran za pčele i koje su kemikalije pomiješane s tim polenom. Zatim su hranili zdrave pčele s uzorcima kontaminiranih polena, koji su u prosjeku sadržavali 9 različitih pesticida, da bi se ispitala njihova otpornost na infekciju koju izaziva dotični parazit. Najčešće nađen pesticid je fungicid klorotalonil i insekticid fluvalinate, kojeg koriste pčelara za kontrolu  grinja. Kao rezultat, pčele koje su hranjene uzorcima peluda koji sadrže klorotalonil imale su gotovo tri puta veću vjerojatnost da će biti zaražene parazitom Nosema ceranae od pčela koje nisu bile izložene tim kemikalijama. Također je primjećeno i da akaricidi protiv grinja utječu na otpornost pčela.

"Robobees" - robotske pčele koje bi trebale nadmašiti žive pčele u oprašivanju.

“Robobees” – robotske pčele koje bi trebale nadmašiti žive pčele u oprašivanju.

Stoga harvardski mikrorobotski laboratorij još od 2009-te radi na projektu “Micro Air Vehicles“. Na osnovu biomehanike i društvene organizacije pčela, tim istraživača je u tijeku stvaranja malih letećih robota tankih krila koji će letjeti s cvijeta na cvijet, imuni na pesticide, kako bi širili pelud. Oni čak vjeruju da će uskoro moći programirati pčele robote da žive u umjetnoj košnici, te da komuniciraju između sebe o metodama oprašivanja i položaju pojedinih usjeva.

U opisu projekta za “Robobees” – pčele robote stoji kako se također mogu koristiti za traganje i spašavanje, opasna istraživanja okoline te za vojne svrhe. Logično bi bilo zaključiti da idući korak može biti dodavanje žaoke koja može nositi neurotoksine ili čak viruse i bakterije.

Ove robotske pčele će dakle biti imune na pesticide, no što će ih spriječiti da iste i ne prenose s kontaminiranih na nekontaminirane usjeve? Navodno programiranje, ako za to budu programirane, no kao što vidimo i kao što možemo zamisliti, primjena ovih robotskih insekata može biti zaista raznolika, a moć upravljanja će biti sasvim sigurno u rukama onih koji nam svakodnevno serviraju razne GM otrove i pesticide kao hranu. Oni očito ne mare za ljudsko zdravlje, dokaz je tome što se poljoprivredni GMO širi kroz vodu i zrak diljem svijeta, o čemu možete čitati ovdje.

Posljedice za prehranu ljudi mogu biti alarmantne. Jedna studija je otkrila  da insekticidi mogu opstati u ekstremno visokim razinama na plantažama. To znači da nisu biorazgradljivi, a ovi spojevi su nađeni i na poljima koja uopće nisu tretirana jer ih pčele prenose. Više o ovome čitajte ovdje.

Dakle, ako zaista mislimo da su pčele roboti adekvatna zamjena za žive pčele, i ako dopustimo pomore pčela te ih nastavimo uništavati, što će se desiti s vrijednim prehrambenim dodacima poput polena, propolisa i matične mliječi?
Može li današnja znanost napraviti jedan korak nazad umjesto tehnološki naprijed kako bi sačuvala prirodne vrijednosti?