PONERIZACIJA DRUŠTVA

Nacionalna banka Engleske pomagala nacistima u prodaji ukradenog zlata

Autor: Ljubica Šaran

Matrix World

Nakon 74 godine zataškavanja, na svjetlo dana su izašli dokazi o tome kako je Nacionalna banka Engleske, do samog početka Drugog svjetskog rata, prodavala zlato koje su nacisti otimali narodima Europe.

Povijest na koju malo tko obraća pažnju

Bank of England ili Nacionalna banka Engleske je druga najstarija nacionalna banka na svijetu, osnovana je daleke 1694. godine. (Najstarija je Švedska državna banka ili Sveriges Riksbank.) Bank of England je bila privatna banka u rukama monarha Ujedinjenog Kraljevstva, sve do njene nacionalizacije 1946. godine kada vlada Ujedinjenog Kraljevstva dobiva pravo na potpunim upravljanjem resursa ove banke.

Nacionalna banka Engleske je autorizirana za izdavanje novčanica britanske funte na području Ujedinjenog Kraljevstva, s monopolom za izdavanjem istih na području Engleske i Walesa, dok regulira izdavanje državnih novčanica na području Škotske i Sjeverne Irske, uz pomoć ovlaštenih komercijalnih banaka.

Nacionalna banka Engleske, je jedna od najstarijih državnih banaka, koje je tek nakon drugog svjetskog rata nacionalizirana.

Nacionalna banka Engleske, je jedna od najstarijih državnih banaka, koje je tek nakon Drugog svjetskog rata nacionalizirana.

Banku je osnovao Charles Montagu, prvi earl od Halifaxa, po planu Williama Patersona, kako bi se vladi Ujedinjenog Kraljevstva omogućio kredit od 1,2 milijuna funti uz godišnju kamatu od 8%. Nakon toga Ujedinjeno Kraljevstvo je dobilo papirnati novac – na kojemu piše da je riječ o pozajmici, no taj isti novac je bio pokriven u ekvivalentu zlata, koji se u to doba uglavnom dobivao od prodaje robova, preko-oceanske trgovine i eksploatiranja resursa kolonija, kao i od državno podupiranog gusarstva. Tek 1844. godine ova banka dobiva monopol nad izdavanjem papirnatih pozajmica, točnije novca u obliku kakvog mi danas poznajemo, no sve do 1930. privatne britanske banke su mogle izdavati svoj vlastiti novac ako su imale pokriće u zlatu.

Obratite pažnju na natpis u gornjem dijelu novčanice: "I promise to pay the bearer on demand the sum of 10 pounds" ili "Obećavam platiti nositelju traženu sumu od 10 funti. Papirnati novac Nacionalne banke Engleske je ništa drugo nego li pozajmica.

Obratite pažnju na natpis u gornjem dijelu novčanice: “I promise to pay the bearer on demand the sum of 10 pounds” ili “Obećavam platiti nositelju traženu sumu od 10 funti. Papirnati novac Nacionalne banke Engleske je ništa drugo nego li pozajmica.

S obzirom da je preprodaja zlata i njegovo pohranjivanje imalo ogromnu važnost za nekadašnje ekonomije koje su svoje monetarne vrijednosti vezale za količinu zlata koje imaju, nije ni čudo da se sa zlatom mešetarilo na najpokvarenije moguće načine.

Kraljica Elizabeta II u posjeti trezoru Nacionalne Banke Engleske u kojoj se još uvijek čuvaju nacističke zlatne poluge.

Kraljica Elizabeta II u posjeti trezoru Nacionalne banke Engleske u kojoj se još uvijek čuvaju nacističke zlatne poluge.

Svima je poznato kako je kraljevska kuća Windsor, koja danas stoji na vrhu parlamentarne monarhije Ujedinjenog Kraljevstva, promijenila svoje ime i grb 1917. zbog pomutnje i nezadovoljstva u zemlji, naime Windsorovi su ništa drugo nego li ogranak njemačke dinastije Sachsen-Koburg-Gotha, čiji je originalni ogranak za vrijeme Prvog svjetskog rata u Njemačkoj imao prinčevski epitet, no polagali su zavjet lojalnosti Njemačkom Caru Wilhelmu II (Vilimu II), ogranci ove obitelji su vladali i u drugim zemljama, poput Belgije i Bugarske.

Zbog otvorenih neprijateljstava s Nijemcima i silama osovine te netrpeljivosti prema nacističkoj Njemačkoj i njezinoj politici, normalno ljudsko biće bi očekivalo kako Banka Engleske nikada ne bi mogla imati udjela u prodaji otetog nacističkog zlata, no očigledno je da je naše poimanje pravde, drugačije od makinacija i računica patokracije – vladavine psihopata.

Vijest koja nas zapravo ne treba čuditi

Kada su najpoznatiji mediji Velike Britanije objelodanili dokumente Nacionalne banke Engleske u kojoj se pokazuje preprodaja nacističkog zlata, u vrijednosti od ondašnjih 5,6 milijuna funti (današnjih 300 milijuna funti), s pravim se postavilo pitanje, je li ova vrla financijska kuća u posjedu poluga s nacističkim biljegom.

Dio prepiske između BIS-a i Nacionalne banke s navodom o prerpodaji zlata koje su nacisti ukrali od Čeha.

Dio prepiske između BIS-a i Nacionalne banke s navodom o preprodaji zlata koje su nacisti ukrali od Čeha.

Odgovor je da, mada mi nikada nećemo saznati o kolikim se sumama radi.

Prije početka Drugog svjetskog rata, ova je bankarska kuća je bila jedna od najutjecajnijih i najbogatijih privatnih banaka na svijetu, s brojnim drugim stranim bankama pod svojim otkriljem. Nacionalna banka Engleske je bila potpuni vlasnik BIS-a (Bank for International Settlemens), švicarske Banke za internacionalne poslove, preko koje je nacistička Reichbank (Nacionalna banka Njemačke) preprodala zlatne poluge otete iz trezora Nacionalne banke Čehoslovačke.

Nacistički Reichbank je obavezno topio zlato koje je otimao od pokorenih naroda Europe, stavljajući državna obilježja na zlato pokušavali su prikriti i legalizirati otimačinu.

Nacistički Reichbank je obavezno topio zlato koje je otimao od pokorenih naroda Europe. Stavljajući državna obilježja na zlato, nacisti su pokušavali prikriti i legalizirati otimačinu.

Većinu zlatnih poluga (2000 komada) je Nacionalna banka Engleske preprodala u Belgiji, Nizozemskoj i Londonu (privatnim vlasnicima), sve to pod budnim okom BIS-ovog direktora nijemca Otta Niemeyera i direktora Nacionalne banke Engleske guvernera Normana Montagua.

U ovim transferima i preprodaji zlata se nalaze i vrijednosti nacističkog zlata.

U ovim transferima i preprodaji zlata se nalaze i vrijednosti nacističkog zlata.

Nakon toga su uslijedile druge transakcije, prva u polovici 1939. u vrijednosti tadašnjih 440.000 funta, te neposredno nakon toga još jedna transakcija privatnom kupcu u New Yorku, u vrijednosti 420.000 funti.

Prodaja ukradenog zlata se nastavila sve do protesta koji su upućeni Nacionalnoj banci Engleske i BIS-u.

Prodaja ukradenog zlata se nastavila sve do protesta koji su upućeni Nacionalnoj banci Engleske i BIS-u.

Povjesničari tvrde da je Montague podupirao naciste sve do početka Drugog svjetskog rata, no zapravo u to je jako teško povjerovati da je guverner Banke Engleske naprasno prestao s prijateljstvima u nacističkoj Njemačkoje jer je Montague prisustvovao na krštenju sina direktora Reichbanke, dr. Hjalmara Schachta samo nekoliko mjeseci prije početka rata.

S druge strane BIS je glasio kako apolitična kompanija koja je čuvala i po potrebi prodavala različita dobra i zlato koje su posjedovali Nijemci i njemačka država nakon Prvog svjetskog rata. Čini se da je BIS nastavio s prodajom zlata i vrijednosnica nacista i nakon završetka Drugog svjetskog rata, a postoje i naznake da se veliki dio nacističkog zlata još uvijek nalazi u trezorima ove banke. Nakon što su u javnost izašli dokumenti Nacionalne banke Engleske, postalo je jasno kako su poslovanja ove banke kao i BIS-a i te kako pomagale u nacističkim naumima i bogaćenju. Na žalost ostaje nepoznato koliko je vlada i kruna Velika Britanije bila upletena u jačanje nacista u Njemačkoj i njihovom bogaćenju.

1942. godine predsjednik SAD-a Roosevelt je poslao izvješće o suradnji Nacionalne banke Engleske s nacistima Wistonu Churchillu, taj i slični dokumenti su danas pohranjeni u prostorima sveučilišta Brimingham. Prema zapisima ratne vlade Ujedinjenog Kraljevstva, Churchill je zadužio Anthonyja Edena, ministra obrane, da pokrene istragu, no zapravo se ne zna što je istraga otkrila.

Britanska ljubav prema nacistima

Pogledamo li malo dublje u povijest, mogli bismo dobiti sasvim jasne odgovore koliko je dio, ako ne i sva kraljevska obitelj Windsora bila prijateljski nastrojena prema nacistima.

Edward VII i njegova žena u posjeti Adolfu Hitleru.

Edward VIII i njegova žena u posjeti Adolfu Hitleru.

Edward VIII, (kralj Ujedinjenog Kraljevstva koji je abdicirao nakon 326 dana vladavine, zbog vjenčanja iz 1937. godine s razvedenicom Wallis Simpson), je imao otvorene simpatije prema nacistima i njihovoj doktrini. Nakon što je Edward VIII abdicirao, i postao vojvoda od Windsora, britanska vlada ga je udaljila od Njemačke, postavljajući ga za guvernera Bahama, naime to je bio presedan u povijesti Ujedinjenog Kraljevstva, jer se Edwardova podrška nacistima smatrala toliko opasnom da se morao izgnati na usamljeno otočje, u okrilju mornaričkog utjecaja SAD-a.

Sir Mosley u crnokošuljaškoj uniformi na skupu fašističkih i nacističkih stranaka u Nurembergu 1933., godine.

Sir Mosley u crnokošuljaškoj uniformi na skupu fašističkih i nacističkih stranaka u Nurembergu 1933., godine.

Sir Oswald Mosley je 1932. godine stvorio stranku pod nazivom Britanska Fašistička Unija, koja je zagovarala nacističku politiku, unatoč članstvu od 50.000 ljudi, njegovoj je stranki zabranjeno sudjelovanje na izborima 1935. godine, a sve do 1939. godine njegovi su crnokošuljaši marširali Velikom Britanijom kako bi davali potporu nacističkoj Njemačkoj i fašističkoj Italiji.

Zbog svog pro nacističkog djelovanja Mosley je držan u kućnom pritvoru od 1940. do kraja rata, nakon rata vratio se politici i osnovao je pokret unionista s kojom je osnovao nacionalnu stranku Europe, no zbog negodovanja u Britaniji, 1951. godine se seli u Irsku, a nakon toga u Pariz. Interesantno je da je Mosley 1966. ponovo okušao političku sreću kao neovisni kandidat koji je dobio 4,6% glasova, s kojima nije mogao prijeći parlamentarni prag, nezadovoljan podrškom glasača, odustaje od učešća u političkom životu Velike Britanije i ponovno se odlučuje na život u egzilu u Francuskoj.

Na fotografiji vidite Philipa vojvodu od Edinburgha na sprovodu svoje sestre Cecilije, okruženoh nacističkim oficirima, . slika je snimljena 1937. godine.

Na fotografiji vidite Philipa vojvodu od Edinburgha na sprovodu svoje sestre Cecilije, okruženog nacističkim oficirima, slika je snimljena 1937. godine.

Jedan od primjera isprepletenih obiteljskih i inih veza s Njemačkom je i današnji vojvoda Philip od Edinburgha, (muž kraljice Elizabete II), naime osim povezanosti s njemačkim prinčevskim obiteljima, i čestim posjetima predratnoj Njemačkoj, Philip je svako malo na meti medija zbog svojih šovinističkih, seksističkih i rasističkih pogleda, koji se često prikazuju kao slučajni lapsusi i gafovi, no zapravo imaju korijena u odgoju i školovanju koje je Philip dobio u nacističkoj Njemačkoj, kao i utjecaja obitelji njegove četiri sestre koje su se udale za pristaše nacističke politike.

Sigurni smo da ovakvih primjera ima napretek, no cenzura i sklonost visokopozicioniranih političara i uglednika, da eventualne probleme s nepodobnim političarima rješavaju daleko od medija, je doprinijelo tajenju i čuvanju eventualnih kompromitirajućih dokumenata daleko od očiju javnosti.

Slično se dogodilo i s prodajom nacističkog zlata kroz Nacionalnu banku Engleske, naime u dokumentima koji su nedavno postali dostupni javnosti se lijepo vidi kako je guverner Nacionalne banke Francuske protestirao zbog suradnje Nacionalne banke Engleske s nacistima, tvrdeći da je prodaja otetog čehoslovačkog zlata opasna i potpuno pogrešna, no guverner Montagu se čak nije ni udostojio odgovoriti svom francuskom kolegi.

Unatoč činjenicama koje se ne mogu pobiti, poznata tiskovina Financial Times, smatra da se prodaja nacističkog zlata dogodila bez podrške tadašnje vlade Ujedinjenog Kraljevstva.

Kako god bilo, Nacionalna banka Engleske još uvijek čuva u svojim trezorima zlato brojnih država svijeta, u vrijednosti od 210 milijardi funti, dok se veliki dio zlatnih poluga u vlasništvu vlade Velike Britanije čuva u Fort Knoxu u SAD-u.

Izvor:

Bank of England helped the Nazis to sell plundered gold

How the Bank of England helped Nazis sell looted gold: Fears bullion worth £300million today was helped to fund Hitler’s war machine

Documents reveal Bank of England sold stolen gold for Nazis

Bank of England helped Nazis sell plundered gold

Wiki – Edward VIII

Wiki – Vilim II

Wiki – Dinastija Windsor

Wiki – Prince Philip, Duke of Edinburgh

Wiki – Oswald Mosley

Prince Philip pictured at Nazi funeral

Detalji dokumentacije o prodaji nacističkog zlata via BIS i Nacionalne banke Engleske