PONERIZACIJA DRUŠTVA

Znanstvenici stvorili piliće bez perja radi smanjenja troškova uzgoja

Autor: Irena Dujmušić
Matrix World

Nakon prve informacije o pilićima bez perja iz 2002. godine, pozornost javnosti i svjetskih medija još jednom je usmjerena na ovaj eksperiment dizajniran samo za jednu svrhu – stvoriti komercijalnu piletinu zbog gospodarske i ekološke prednosti. Ponovno čovjek misli da je pametniji od prirode i onoga kako je ona to savršeno oblikovala za opstanak svakog živog bića. Pitamo se, što je slijedeće, može li nas uopće išta više iznenaditi?

Izraelski znanstvenik, profesor Avigdor Cahaner s Hebrejskog sveučilišta Jeruzalemskog Agronomskog fakulteta, navodi da su se očekivane prednosti goluždravih pilića potvrdile te da su izrazito pogodni za uzgoj u vrućim i vlažnim podnebljima. Također tvrdi da su ovi genetski modificirani pilići učinkovitiji, brže rastu i otporni su na toplinu i u konačnici će peradarske industrije imati velike koristi.

Cahaner objašnjava da u vrućim uvjetima perje pilića sprječava rasipanje interno proizvedene topline. Prema tome smanjuje se njihov stvarni rast, prinos i kakvoća mesa. Isto tako, mnogi ugibaju od vrućine prije nego li dospiju u prodaju. Zbog toga peradarske industrije imaju velike troškove zbog dodatnog hlađenja. Naravno, pilići bez perja ne trebaju hlađenje, stoga smanjuju troškove i povećavaju profit.

Svi pilići za tov se uzgajaju u jednakim (ne) uvjetima - stisnuti, nagurani, nafilani lijekovima i otrovima, stoga imali oni perje ili ne, idustrijski uzgojena piletina jednostavno nije zdrava.

Svi pilići za tov se uzgajaju u jednakim (ne) uvjetima – stisnuti, nagurani, nafilani lijekovima i otrovima, stoga imali oni perje ili ne, industrijski uzgojena piletina jednostavno nije zdrava.

Naime, brojleri, odnosno pilići za tov ubrzano dobivaju na težini i u tom procesu stvaraju puno topline. Obično se uzgajaju na oko 20 stupnjeva C, što je optimalna temperatura za tovljenje. No u toplijim krajevima teško je postići tu temperaturu te su potrebna dodatna ulaganja za klima uređaje.

Istraživači tvrde da ovi goli pilići također imaju i manje kalorija jer kod pernatih kokoši mast se zadržava u potkožnim folikulama perja, što im daje veću razinu masnoće nego kod peradi bez perja.

Dakle, ovi pilići su kreirani samo zbog smanjenja troškova uzgoja, a ne zbog možebitne koristi koje bi pilići imali. Kritičari tvrde da su gubitkom perja ugroženi jer gube vlastiti sustav hlađenja, izloženi su parazitima i kožnim bolestima, utjecaju sunca i gube vodonepropusnost koju su imali s perjem. Osim toga dosadašnje iskustvo s kokoškama bez perja koje proizlaze iz slučajnih genetskih mutacija pokazuje da one pate više od normalnih ptica. Mužjaci nisu bili u stanju pariti se jer ne mogu lepršati krilima, a gole kokoši oba spola su više osjetljivije na parazite, napade komaraca i opekline.

Na napade protivnika ove nove vrste da su do njih došli genetskom manipulacijom izraelski znanstvenici odbacuju te optužbe i tvrde da nova piletina dolazi iz prirodne pasmine. Tvrde da je dobivena putem prirodne selekcije, odnosno križanjem.

Pijetlići bez perja imaju izrazito crvenu boju kože za koju znanstvenici genetičari kažu da je normalna i tipična.

Pijetlići bez perja imaju izrazito crvenu boju kože za koju znanstvenici genetičari kažu da je normalna i tipična.

Ruski stručnjaci su otkrili još jedan ozbiljan nedostatak u novoj vrste piletine. Nepostojanje perja će stvoriti nelagodu za vrijeme parenja, kaže Margarita Dmitrieva, zamjenica direktora za istraživanja na ruskom veterinarskom institutu za peradarstvo. Kod parenja pijetao može ozlijediti kokoš svojim noktima i kljunom jer koka sada nema perja ni na glavi ni na  vratu. Stoga se nokti pijetla moraju rezati. Osim ogrebotina, pijetao se nema za šta držati svojim kljunom jer kokoši nemaju perja za koje se obično drži. Opstanak ozljeđenih kokoši je u opasnosti jer kada su ozljeđene, druge kokoši ih napadaju te ih se mora držati u izolaciji i liječiti.

Izraelski su genetičari slažu sa svojim ruskim kolegama, ali i će dalje uzgajati ćelave kokoši. Kažu i da se okusom ova piletina ne razlikuje od one s perjem, a donosi mnoge prednosti. Za peradarsku industriju samu, ne i za životinje, naravno.

Mnogi se sjećaju slika sa sela, gdje kokoši i pijetlovi, s perjem naravno, slobodno šeću dvorištem i hrane se zrnima te sitnim kukcima i glistama, veselo čeprkajući zemlju. Jedino takva piletina može imati dobar okus, ova industrijski tovljena ne samo da nema okus, ona smrdi, i često je zaražena salmonelom, puna je vode te je tretirana raznim lijekovima. Zašto se piletina puni vodom čitajte ovdje. Testovi sastojaka industrijski uzgojene piletine su ukazivali na fluorkinolone (zabranjene antibiotike), arsen, kofein, antidepresive, antihistaminike i acetaminofen. Više o tome čitajte u tekstu: “Čime je hranjeno pile koje se nalazi na vašem tanjuru?

Mnogi će sada reći da nemaju uvjete za uzgoj vlastite piletine, što je i normalno ako žive u stanu ili ako se jednostavno ne žele baviti uzgojem. No kad prestanemo biti previše komotni, i kada počnemo misliti na vlastito zdravlje, shvatit ćemo da lako možemo doći i do domaće, organski uzgojene piletine. Ona se neće nuditi u supermarketima, ali je možete naći u prodaji na specijaliziranim štandovima ili možete do nje doći tako da je naručite od uzgajivača. Osim što će odlično doći vašoj prehrani, ovi su pilići, prije nego li postanu hrana, živjeli u normalnim prirodnim uvjetima što će se svakako odraziti na kvalitetu mesa.