Ruski meteor je bio djelić asteroida duljine od 200 metara, mogući novi udari

By Juba on 12. kolovoza 2013.

Autor: Ljubica Šaran

Matrix World

Znanstvenici su otkrili kako smo imali jako veliku sreću sa slučajem u Chelyabisnku koji se dogodio u veljači 2013. godine, jer je u planetarnu atmosferu upao samo mali fragment ogromnog asteroida, no čini se da ovaj slučaj neće biti jedini, naime na istoj ruti se nalazi još dvadesetak većih fragmenata.

Španjolski astrofizičari su, nakon analize fragmenata meteora koji je bio razbacan po ruskom gradu Chelyabinsku i njegovoj okolici zaključili kako su oni dio raspadajućeg asteroida pod imenom 2011 EO40. Taj objekt je dio grupacije Apollo asteroida koji na regularnoj osnovi orbitiraju oko Sunca i križaju se s putanjom naše planete.

Sreća u nesreći, na Chelyabinsk je pao samo mali dio svemirske gromade.

Vjerojatno se pitate kako je moguće da je superbolid iz Chelyabinska bio dio objekta, koji je, kako vidimo po njegovom nazivu, otkriven 2011., godine, i kako je moguće da nam se toliko približi kamena gromada duljine 199,95 metara, a da NASA i druge svemirske agencije o tome nemaju pojma?

Možda odgovor možemo pronaći zajedno analizom dostupnih informacija.

Podsjetnik

2011 EO40 je otkrio Richard A. Kowalski 10.03.2011. godine uz pomoć pretrage podataka istraživanja koji nosi naziv Mount Lemmon Survey. Nakon što je potvrdio kako ova kamena gromada ima tipičnu orbitu Apollo grupacije asteroida, zaključio je da se EO 40 ponaša dosta ekscentrično. Dužim praćenjem ovog objekta Kowalski je potvrdio kako se radi o NEO-u, objektu koji će nam prići jako blizu, te da je zbog svoje ekscentrične putanje i obrtanja oko svoje osi, EO40 pravi PHO ili potencijalno opasan objekt.

Trenutak prije udara fragmenta asteroida u okolicu Chelyabinska u veljači 2013. Fotografija vlasništvo AP.

Do 31.07.2013. dvadeset neovisnih studija je potvrdilo kako je ovaj objekt imao dijametar od 200 metara, te da će ponovno biti u našoj neposrednoj blizini 23.09.2025., kada bi nas trebao proći na udaljenosti od 0,066 AU.

Slučaj Chelyabinsk bi se trebao događati svakih 100 godina, no pitanje je govore li znanstvenici istinu.

Pitanja i poneki odgovori

Španjolski tim znanstvenika je zaključio kako se 2011 EO40 raspada zbog direktnog pritiska i gravitacije Zemlje i okolnih planeta u kombinaciji s privlačnom silom Sunca, no ostavljaju mjesta i za špekulaciju da je ovaj objekt možda udario u neko drugo tijelo za vrijeme približavanja Zemlji. Ova interesantna izjava nas pomalo zabrinjava jer je sve više primjera kako asteroidi pa čak i komete putuju u parovima ili gustim grupama, a neke objekte otkrijemo tek nakon udara o Zemlju ili njihovog bliskog prolaza planeti. No mi još uvijek ne znamo kako nam takve stvari promiču iako NASA tvrdi da imaju sve pod kontrolom i da prate sve potencijalno opasne objekte?

Orbita asteroida 2011 EO40.

Da smo u pravu potvrđuje i činjenica kako se udar u Chelyabinsku dogodio samo nekoliko sati prije nego li nas je prošao asteroid 2012 DA14 na udaljenosti od 27.700 kilometara. Ovaj asteroid je težak 190.000 tona, a promjer mu je procijenjen na 50 metara. Interesantno je kako znanstvenici diljem svijeta tvrde kako ova dva incidenta nisu bila povezana, iako se prvotno tvrdilo da će nas 2012 DA14 sigurno pogoditi, dok se o 2011 EO40 jako malo govorilo.

Fragment asteroida koji se obrušio na okolicu Chelyabinska je prouzrokovao štetu na gotovo cijelom gradu, njegovi su raspršeni dijelovi povrijedili preko 1.000 ljudi. Također je vrlo važno spomenuti kako je ovaj fragment imao promjer od tek 16,76 metara, dok mu je težina bila oko 10.000 tona.

Šteta nastala udarom fragmenta 2011 EO40 u okolici Chelyabinska, kada je ozlijeđeno preko 1000 ljudi.

NASA-ini znanstvenici su izračunali da je udar fragmenta 2011 EO40 stvorio udarni val koji je imao energiju jaču od 30 bomba bačenih na Hirošimu, te da je isti bio toliko jak da je dva puta obišao planetu.

Osim istraživanja koje je obavio španjolski tim, u tijeku je finaliziranje studije koju rade njemački znanstvenici, ona će biti objavljena krajem ove godine u znanstvenom žurnalu Meteoritics and Planetary Science, dok je španjolska studija izašla u žurnalu Monthly Notices od the Royal Astronomical Society.

U zaključku njemačke studije se iznosi kako je meteor iz Chelyabinska bio sastavljen uglavnom od smrvljenih stijena povezanih s ledom i malim udjelom metala. U slučaju da je 2011 EO40 bio sastavljen isključivo od metala, njegov se fragment ne bi raspao u atmosferi, a posljedice bi bile najvjerojatnije katastrofalne.

Paul Chodas iz NASA-inog programa za NEO-e izjavio slijedeće za Daily Mail:

„Realno je očekivati događaje poput ovoga u Chelyabinsku, svakih 100 godina.“

Viktor Grokhovsky iz Uralskog federalnog sveučilišta je uspio skupiti 53 fragmenta meteora iz Chelyabinska koji su pali u jezero Chebarkul. Zahvaljujući tim i sličnim djelićima, njemački znanstvenici su mogli s velikom točnošću procijeniti sastav 2011 EO40.

Fragmenti meteora iz Chelyabinska. Fotografija vlasništvo Uralskog federalnog sveučilišta, i Alexandera Khlopotova.

Slučaj iz Chelyabinska je stvorio veliki medijski interes ali na žalost se pokušao prezentirati kao osamljen slučaj zbog kojeg se ne moramo sekirati. Svi pokušaji u objašnjavanju cikličkih udara o zemlju su prozivani apokaliptičnima i senzacionalističkima, a znanstvenici poput Jamesa McCanneya, Johna Matesea i Daniela Whitmirea su marginalizirani i ismijani.

Mjesto udara, jezero Chebarkul. Fotografija vlasništvo EPA.

Nova otkrića

Kako god bilo, gužva unutar solarnog sustava postaje sve veća, osim sve češćih ulaza svemirskih lutalica u planetarnu atmosferu, svjedoci smo dva nedavna događaja koji najbolje svjedoče o porastu dinamike našeg svemirskog okružja u zadnjih dvadesetak godina.

Novi Neptunov mjesec.

Prvi je vezan za otkriće novog četrnaestog Neptunovog mjeseca koji je najvjerojatnije asteroid zarobljen Neptunovom gravitacijom, njegovo ime je S/2004 N1 i orbitira oko ove ledene planete na udaljenosti od 100.000 kilometara. S/2004 N1 ima promjer od 20 kilometara, a smatra se kako je sačinjen uglavnom od svemirskog leda i prašine. Iako znanstvenici ne žele o tome razgovarati, mi bi se trebali zapitati od kuda je došao taj objekt, i jesu li previranja u Oortovom oblaku i Kuiperovom pojasu uzrokovana nekim vanjskim čimbenikom, o kojemu se desecima godina samo nagađa? No čini se da neobične aktivnosti na rubu solarnog nisu jedine, već da se promjene događaju i u unutrašnjem dijelu.

Orbita novog Neptunovog mjeseca.

Drugi slučaj je vezan upravo za promjenu dinamike unutrašnjeg dijela solarnog sustava, točnije vezano je uz nedavno otkriće regije za koju se prethodno smatralo da je riječ o običnom svemirkom groblju različitih krhotina, na području između Marsa i Jupitera. No danas je jasno kako je to asteroidno područje zapravo, prepuno kometa koje su se zahvaljujući Jupiterovoj gravitaciji probudile i pokrenule u svim mogućim pravcima, no većina njih je krenula prema unutrašnjem dijelu solarnog sustava.

U zadnjih deset godina znanstvenici su pronašli 12 reaktiviranih kometa koje su se pokrenule iz ovog područja, zbog činjenice kako su se komete na određen način „vratile iz mrtvila“ astronomi su ih nazvali „Komete Lazarus.“

Komete Lazarus u asteroidnom pojasu između Jupitera i Marsa, ilustracija vlasništvo NASA-e.

Profesor Ignacio Ferrin sa sveučilišta Antioqia u Kolumbiji je zaključio da su ove komete bile umrtvljene nekoliko desetaka tisuća godina, te da bi se isto moglo dogoditi s tisućama njihovih dormantnih susjeda.

Za sada je poznato da se u asteroidnom pojasu između Jupitera i Marsa nalazi oko milijun objekata veličine koja varira od jednog do 800 kilometara. Komete su obično sačinjene od leda i svemirske prašine, za vrijeme među zvjezdanih putovanja se ponašaju kao veliki svemirski usisivači, koji svojim negativnim nabojem lijepe za sebe svemirsku prašinu i vodu, kako se približavaju unutrašnjosti solarnog sustava koji prema Suncu postaje sve više i više pozitivno nabijen, tako komete počinju otpuštati svoj svemirski teret, osim toga solarni vjetrovi ih polako ali sigurno „tope.“

Stare i nove znanstvene paradigme, u sredini je opcija koju su nedavno otkrili znanstvenici, mrtve komete koje su aktivirane Jupiterovom gravitacijom. Pitamo se je li to zaista tako? Ilustracija vlasništvo Ignacia Ferrina.

NASA smatra kako su komete donijele vodu na Zemlju, za vrijeme kolizija sa Zemljom, no nedavna istraživanja su potvrdila da se u kometarnom ledu često nalaze tragovi nezemaljske DNK, te bi zbog toga komete mogle biti i stanoviti inkubatori života ili bolesti poput „Crne Kuge“ koja harala Azijom i Europom nakon prolaza Zemlje kroz kometarne repove, te nakon brojnih udara meteora i meteorita u periodu između IV do XVI vijeka.

Najnovija informacija s RT-a

Pogledate li tek objavljeni isječak emisije Russia Today koji možete pogledati na YouTubeu, Prison Planetu i Before It’s News, shvatit ćemo kako se istina više ne može pobijati, te da su godine ulaganja u vojnu industriju i stotine milijarde dolara potrošene na špijuniranje ljudi diljem planete, potpuni promašaj. Umjesto otkrivanja prave prirode cikličke dinamike solarnog sustava i promjenama u njemu, nas su zastrašivali terorizmom. Kako tipično za patokraciju – vladavinu psihopata.

Naime u video isječku koji nosi naziv: “Gang of Asteroids: Russian meteor may have followers on same path” se jasno daje do znanja da ćemo u bliskoj budućnosti iskusiti još događaja poput onoga u Chelyabisnku, Ekipa RT-a je objasnila, da je isti dvojac španjolskih znanstvenika otkrio kako asteroidi poput 2011 EO40 ne putuju sami već u velikoj grupi, koja se stvorila u proteklih 20-40.000 godina zbog raspadanja i kolizija, te da će nam se ta grupa približiti u narednih nekoliko godina. Carlos je čak i naveo da se u istoj grupi osim 2011 EO40 nalazi i 2007 BD7 koji je klasificiran kao potencijalno opasan objekt.

Discovery News je također prenio Carlosovo upozorenje i konstataciju kako se radi o grupi asteroida koji mogu predstavljati potencijalnu opasnost

Interesantno je da je, za sada, samo RT i Discovery News objavio Carlosove riječi s kojima ovaj znanstvenik, tvrdi da vjerojatno postoje i drugi objekti s istim orbitom koji nam mogu doći u susret. Ta grupa se za sada naziva Chelyabinski klaster.

Iako postoje skeptici koji smatraju kako su ove informacije čista baljezgarija, poput Davida Nesvornya iz Istraživačkog instituta u Boulderu u Koloradu i Jorgea Zuluage sa sveučilišta Antioquia, mi s pravom sumnjamo u cenzuru informacija i skrivanje istine. Interesantan je i podatak koji je objavio London Telegraph u kojemu se izjavljuje kako NASA nije u stanju pratiti svemirske objekte koji su manji od kilometra, stoga ostajemo iznimno oprezni s izjavama ljudi koji ponavljaju jednu te istu priču kako nema opasnosti iz svemira dok smo svakoga dana svjedoci sve više upada u našu atmosferu.

Before It’s News je uz objavu video isječka RT-a postavio maleni popratni tekst, u kojemu stoje slijedeća pitanja:

“Jesu li ovi asteroidi na putu ka Zemlji razlog zašto FEMA priprema konc logore i zašto vlada SAD-a ne govori istinu? Zašto mi o tome ne znamo ništa?”

Matrix World će nastaviti pratiti znanstvena istraživanja i opservacije vezane za ovu temu, u slučaju novih otkrića rado ćemo informacije podijeliti s vama jer smatramo kako nam u budućnosti prijeti još više svemirskih iznenađenja.

Želite li više saznati o električnom svemiru i povećanju broja objekata u našem neposrednom svemirskom okružju, preporučamo vam slijedeće tekstove:

Električni svemir: Komet Elenin – debata koja se nikada nije dogodila

Električni svemir: Komet Elenin – debata koja se nikada nije dogodila – drugi dio

Električni svemir i aktivne komete

Komet Elenin, poravnanja u solarnom sustavu i posjetitelji iz dubokog svemira

Intervju s James M. McCanneyem

Gdje se nalazi Tyche deveti planet?

Planet X i komete ubojice

Ima li naše Sunce brata blizanca?

Snimljen čudnovati objekt u Kuiperovom pojasu

Koncentracijski logori u SAD-u su već izgrađeni!!!

Koncentracijski logori u SAD-u su već izgrađeni Dio: 2