KNJIŠKI MOLJAC

Prvi kontakt i predatorska hrana

Autor: Ljubica Šaran

Matrix World

„Ni u jednom jedinom trenutku, astronauti nisu sami u prostoru oko Zemlje, naime postoji stalni nadzor nad nama od strane NLO-a,“ citat astronauta Scotta Carpentera, koji je 24.05.1962. snimio NLO u orbiti oko Zemlje, njegove fotografije NASA nikada nije objavila.

Dok se u znanstvenoj zajednici još uvijek vodi prijepor o tome postoji li život van planete Zemlje, rasprava o eventualnom kontaktu s izvanzemaljskim entitetima se svodi na materijalne oblike komunikacije s tehnologijom koja je nama poznata, osim teracentrizma možemo primijetiti, s jedne strane konstantne pokušaje obmanjivanja javnosti pomiješane s radom različitih tajnih vojnih službi, dok s druge strane imamo skeptike koji dokaz o nepostojanju izvanzemaljskih entiteta traže isključivo u demistifikaciji laži prve grupe.

Kako biste mogli nastaviti pratiti ovaj dio teksta, molimo vas da pročitate prvi dio.

In media res!

Zamislite svijet u kojemu jedna vrsta zamišlja da je na vrhu hranidbenog lanca, svijet u kojemu ta vrsta na sve moguće načine podčinjava sve ostale vrste na planeti. Zamislite, ako možete, cenzuru i propagandu te vrste koja smatra da je iznimno napredna, koja vjeruje da je njena tehnologija jedni mogući oblik tehnologije, te da sve činjenice moraju biti vidljive u materijalnom svijetu koju ta ista vrsta percipira.

Izraelski vojnik koristi dva Palestinca kao živi zid na kontrolnoj točci najvećeg konc logora na svijetu - Zapadne Obale.

Izraelski vojnik koristi dva Palestinca kao živi zid na kontrolnoj točci najvećeg konc logora na svijetu – Zapadne Obale. Ponašamo li se svi kao predatori, je li to naša narav, od koga smo je dobili?

Najbolji umovi ove vrste smatraju kako su otkrili sve što se moglo otkriti, kako su saznali sve što se moglo saznati o univerzumu koji nas okružuje, no riječ je o vrsti koja je gotovo potpuno limitirana svojim osjetima, naime pripadnici ove vrste mogu; čuti, vidjeti i osjetiti samo 2% spektra elektromagnetskih značenja, promislimo li malo bolje shvatiti ćemo kako je riječ o užasnom egocentrizmu koji nema veze s objektivnom istinom.

Elektromagnetski spektar, obratite pažnju na uski dio između ultra ljubičaste i infra crvene svjetlosti, to je dio koji mi možemo vidjeti ili osjetiti, dijelom, kao toplinu, mi smo gotovo u potpunosti slijepi.

Elektromagnetski spektar, obratite pažnju na uski dio između ultra ljubičaste i infra crvene svjetlosti, to je dio koji mi možemo vidjeti ili osjetiti, dijelom, kao toplinu, mi smo gotovo u potpunosti slijepi.

Ta nadobudna slijepa i gluha vrsta smo mi – pripadnici Homo sapiensa.

Možda mislite kako vas autorica ovog teksta zavlači i piše o glupostima koje graniče s tlapnjama bliskima teorijama zavjere, no zavirimo li u malo dublje u tematiku izučavanja NLO fenomena, slučajeva otmica od navodnih vanzemaljskih entiteta, izučavanja znanstvenika o ovoj temi, i različitih zapisa državnih odbora diljem svijeta vidjet ćemo da je ovo pitanje daleko od sanja malodušnih prevaranata koje žele svojih pet minuta slave. Počnemo li kopati dovoljno duboko, otkrit ćemo djeliće slike koje nam se nimalo neće svidjeti, no vi se morate zapitati, prije nego li nastavite čitati ovaj tekst:

Želite li se dobro osjećati ili znati istinu?

1 najveća tajna

Matrix World je malena volonterska stranica koja nema vodećeg urednika, nitko na njoj ne zarađuje, čitatelji sami uređuju MW svojim prijedlozima, raspravom i linkovima koje nam svakodnevno šalju u redakciju. Iza nas ne stoji novac niti politika. Naša jedina želja je, kao i kod većine čitatelja, učenje i razaznavanje laži od istine. Rekli bismo da je u pitanju Sizifov posao, no ipak kad god otkrijemo još jedan prirodni lijek protiv raka ili kad razotkrijemo još jednu prevaru patokracije – vladavine psihopata, osjećamo se kako je volontiranje na MW-u najbolja stvar koja nam se ikada mogla dogoditi, jer smo naučili nešto što do jučer nismo znali, i to smo podijelili s vama.

Gotovo sve antičke kulture svijeta imaju prikaze bogova i polu-bogova koji su se spustili "s nebesa", njihove prikaze jako podsjećaju na moderne astronaute i njihovu opremu.

Gotovo sve antičke kulture svijeta imaju prikaze bogova i polu-bogova koji su se spustili “s nebesa”, njihove prikaze jako podsjećaju na moderne astronaute i njihovu opremu.

Zbog toga je sasvim normalno, čak što više prijeko potrebno detaljno prekopati naša stanovišta o eventualnom životu van Zemlje i podatke koji su tijekom milenija dolazili do nas o ovoj i sličnim temama.

Različite fotografije NLO-a kodnog imena "crni vitez" snimljene s NASA-inih satelita i ISS-a.

Različite fotografije NLO-a kodnog imena “crni vitez” snimljene s NASA-inih satelita i ISS-a. NASA ima ogroman problem objasniti ove snimke i fotografije, jer kamere uživo snimaju sve što se događa na ISS-u, godinama ova svemirska agencija jednostavno šuti o svemu što je neobjašnjivo ili misteriozno na nebu oko planete. Pitanje je zašto?

Pročitate li tekst kojeg smo preveli, pod nazivom: „Znanost i NLO-i: Prijevara Condonovog odbora,“ vidjet ćete da se u Kongresnom arhivu SAD-a nalaze dokumenti koji, ne samo da dokazuju kako je istraživanje o NLO-ima sustavno cenzurirano i bombardirano s lažima, već ćete također primijetiti kako su znanstvenici koji se nisu mogli potkupiti ili ušutkati onemogućavani u istraživanju istoga.

Pitamo se, ako zaista ne postoji život izvan planete Zemlje, ako ne postoje izvanzemaljski entiteti, zašto se treba sprječavati znanstvenike u svojim istraživanjima, zašto im se mora onemogućavati rad?

Primjer fosilizirane alge nezemaljskog podrijetla.

Primjer fosilizirane alge nezemaljskog podrijetla.

Kad god se pojavi znanstveni rad koji pokazuje kako svemir vrvi od života, poput slučaja kada je internacionalni znanstveni tim objavio studiju u kojoj su izučili fosilizirane vanzemaljske alge (o čemu smo pisali ovdje), takvi radovi se ili dočekuju s podsmjehom ili se na svaki mogući način pokušavaju diskreditirati.

dna kerala

Fotografija neobičnih crvenih stanica nezemaljskog podrijetla koje su pale na dijelove Kerale nakon eksplozije meteora ili asteroida. Ove neobične strukture nemaju staničnu jezgru i DNK. No iako se radilo o znanstvenom čudu, samo je nekolicina znanstvenika napravila studiju o istom slučaju, a mediji o svemu nisu napisali niti riječi.

No ovo nije jedini slučaj, naime takvih primjera je puno, sjetimo se crvene izvanzemaljske kiše nakon eksplozije meteora nad Keralom u Indiji, bez obzira što je nad Keralom padala kiša puna nikada viđenih vanzemaljskih stanica koje su nalikovale na krv, samo su znanstvenici iz sveučilišta u Cardiffu iz Velike Britanije i neki znanstvenici iz Indije odlučili napraviti detaljna istraživanja o tome što se zaista dogodilo. Naravno, nakon toga je uslijedila medijska šutnja, nitko nije revidirao stanovišta o tome da mi nismo sami u univerzumu. O ovom slučaju smo pisali ovdje.

NLO nad Londonom za vrijeme otvaranja Olimpijskih igara, iako su ovom slučaju svjedočili stotine milijuna ljudi, o tome se uopće nije govorilo u znanstvenim krugovima.

NLO nad Londonom za vrijeme otvaranja Olimpijskih igara, iako su ovom slučaju svjedočili stotine milijuna ljudi, o tome se uopće nije govorilo u znanstvenim krugovima.

No to nije sve, u eri svemoguće televizije, satelitskih komunikacija i brojnih gadgeta koji na sebi imaju kamere, sve je više snimaka letećih objekata koji ne pripadaju niti jednoj poznatoj civilnoj ili vojnoj službi, vjerojatno je najpoznatiji takav slučaj zabilježen na otvaranju Olimpijskih igara u Londonu 28.07.2012.

Jedan  od najbolje zabilježenih masovnih viđenja NLO-a je postao samo fus nota hladnog rata, opravdanog strahom od SSSR-a, no zapravo Rusi i njihovi saveznici s ovim slučajem nisu imali nikakve veze.

Jedan od najbolje zabilježenih masovnih viđenja NLO-a je postao samo fus nota hladnog rata, opravdanog strahom od SSSR-a, no zapravo Rusi i njihovi saveznici s ovim slučajem nisu imali nikakve veze.

Kako god bilo i ovo je još jedan slučaj koji je pometen pod tepih, iako su svjedoci bili stotine milijuna ljudi pred malim ekranima. Takvi su se događaji događali i u prošlosti, jedan od njih je odlično obrađen, iako u domeni hladnog rata i sveopćeg straha od SSSR-a, riječ je o Washingtonskom incidentu koji se događa u dva navrata od 19-20 srpnja 1952., i 26-27 srpnja iste godine.

Snimka NLO-a iznad grada La Vega u Dominikanskoj republici, napravljena 16.04.2010.

Fotografija NLO-a iznad grada La Vega u Dominikanskoj republici, snimljena 16.04.2010.

U tekstu pod nazivom „Znanost i NLO-i: Occamova hrđava britva,“ smo otkrili kako je znanost samu sebe onemogućila u prihvaćanju eventualnog života u svemiru, naročito zbog rada Alberta Einsteina, no također smo otkrili da se dokazi o stalnim „posjetima“ nezemaljskih letjelica i te kako privlače izučavanje različitih vojska diljem svijeta, a ponajviše SAD-a, no s druge strane se ista onemogućavaju u domenu civilne znanosti dostupne javnosti.

Mogli bi zaključiti, da je nešto definitivno trulo u državi Danskoj i da toliko zaudara da se već počinjemo onesvješćivati od smrada, taj smrad je toliko jak da ga više ne možemo ignorirati.

Obratite pažnju na prikazu u desnom gornjem kutu fotografije, snimljena je 2012 u Moleborenu na Floridi.

Obratite pažnju na prikazu u desnom gornjem kutu fotografije, snimljena je 2012 u Moleborenu na Floridi.

Koliko je trula suradnja određenih tipova s vrhom hijerarhije najbolje se da vidjeti iz slučaja Andrije Puharicha koji je pokušavao ostvariti kontakt s izvanzemaljskim entitetima izvan našeg vidnog i osjetnog polja, pri tome je koristio djecu mučeći ih na sve moguće načine, od droge i elektro šokova do hipnoze i izoliranja od obitelji i vanjskog svijeta. O tome smo pisali u tekstu: „IZA MASKE: Vanzemaljci ili kozmičke šaljivđije?

Puharich je htio kontaktirati vanzemaljske entitete mučenjem djece na sve moguće načine, takvu djecu je krstio imenom "zvjezdana djeca," a podatke dobivene od njih je smatrao valjanim kanaliziranim materijalima.

Puharich je htio kontaktirati izvanzemaljske entitete mučenjem djece na sve moguće načine, takvu djecu je krstio imenom “zvjezdana djeca,” a podatke dobivene od njih je smatrao valjanim kanaliziranim materijalima.

Puharich je pratio Magogijsku teoriju koja smatra kako su vanzemaljci koji posjećuju zemlju, zapravo hiperdimenzionalna i hiperdenzitetska bića, no način na koji je on ispitivao ovaj fenomen graniči s eksperimentima iz konc-logora.

Želite li se više upoznati s ovom tematikom predlažemo vam oba dva dijela teksta koje možete pročitati ovdje i ovdje.

Hrana za nevidljivog grabljivca

Tipično sekualiziranje svega, pornografija postaje sveprisutna pa čak i na reklamama za junk food.

Tipično sekualiziranje svega, pornografija postaje sveprisutna pa čak i na reklamama za junk food.

Ako se po prvi put susrećete s ovakvim materijalom on vam uvelike može biti čudan i stran, no kao što smo već objavili u prvom dijelu ovog teksta, mi smo zaista kondicionirani da razmišljamo na način koji dovodi do velikih zabluda, od materijalizma, ismijavanja duhovnosti pa do seksualiziranja svega, nama je zaista teško pobjeći iz stvarnosti koju smo najbolje definirali nazivom naše volonterske stranice.

Život u svijetu matrice, kako hrana za nevidljive predatore.

Život u svijetu matrice, kao hrana za nevidljive predatore. Je li to moguće?

Matrix World ili svijet matrice u kojem živimo je gotov istovjetan onome što smo gledali u trilogiji brata i sestre Wachowski, no iako su oni ljude  u tim djelima opisali kao nesvjesne baterije, mi bi se usudili reći da smo mi zapravo hrana za one koji se nalaze na višem stupnju hranidbene piramide.

Nimalo ugodna ideja, zapravo ideja koja je toliko odvratna i koja zvuči toliko nemoguće da će je većina čitatelja odbaciti apriori kao ludu i nemoguću.

No što ako u ovome što pišemo ima istine, što ako je ovaj svijet, naš um, naša stvarnost tako dobro stvorena matrica da smo mi stvoreni da ne možemo vidjeti istinu, sve dok ne odlučimo da je želimo vidjeti bez obzira kakva istina bila?

Osoba kritičnog i otvorenog uma, bi eventualno dala priliku svakoj informaciji, prvo što bi takva osoba zamijetila je da je postojanje matrice nemoguće, mi takvo što ne možemo napraviti, ako mi ne možemo takvo što napraviti, tada bi entiteti koji su u stanju napraviti svijet matrice trebali nalikovati bogovima, jer bi njihova tehnologija za nas nalikovala čistoj čaroliji.

Neov bijeg iz "MATRIXA." Je li moguće da mi obitavamo u nečemu nalik na matricu?

Neov bijeg iz “MATRIXA.” Je li moguće da mi obitavamo u nečemu nalik na matricu?

No zapravo mi već imamo znanja o tome kako se stvara svijet matrice, naime znanstvenici sveučilišta Bon su prošle godine uspjeli stvoriti simulaciju vlastitog univerzuma, ta matrica je bila jako mala svega 1.0 × 10-6 nanometara, točnije jedan femtometar, no kako god bilo tim na čelu s prof. dr. Silasom Beanom je napravio sićušni univerzum koji je za vrijeme nastanka, trajanja i nestajanja imao svoju vlastiti realitet odvojen od našega, zasnovan na vlastitim pravilima i vlastitim vremenom izoliranim iz percepcije našeg vlastitog univerzuma.

Touché, ovo je vijest koja zadava udarac gotovo svakom umu koji je nesvjestan matrice ili koji odbija vjerovanje kako živimo u simuliranoj stvarnosti.

Skrivena istina i malo poznata istraživanja

Ali to nije sve, pročitate li tekst pod nazivom „Vrijeme čuda,“ primijetit ćete kako stvari mogu postati nevjerojatno logične, ako odlučite kopati još dalje i više.

Jacques Vallee, poznati matematičar iz Francuske, tvorac Magogijske teorije je u svojim brojnim znanstvenim radovima radio na razbijanju iluzije i pokušaju objašnjenja stvarnosti koja je čudnija od najčudnije fikcije za sve one koji od matrice ne vide dalje od svoga nosa. No slične i gotovo iste stvari su otkrili i brojni drugi istraživači koji su na sve moguće načine željeli vidjeti što se događa iza vela matrice, od Gurdjieffa i Ouspenskyog koji su govorili o tome kako smo uspavani zarobljenici vlastite nesvijesti, do Johna A. Keela koji je neovisno od Valleea došao na zaključak o postojanju entiteta koji su s nama oduvijek zaklonjeni od naših osjeta, daleko od naše percepcije, entiteti koji nisu izvanzemaljci per se, već su tu oko nas od davnina zbog toga im je i nadjenut naziv ultraterrastrials ili ultrazemaljci.

Abortirani fetus Giovanne, talijanske žene koja tvrdi kako je silovana od strane vanzemljaca.

Abortirani fetus Giovanne, talijanske žene koja tvrdi kako je silovana od strane izvanzemljaca. O ovoj temi je na široko pisala i predavala dr. Karla Turner, od srca vam preporučamo njene knjige: Maškarada anđela, Oteti i Na rubu, više možete saznati ovdje.

Iako smo do sada obradili na desetke tisuća stranica pisanih materijala koje se bave tematikom matrice, hiperdenzitetskog univerzuma i ultrazemaljaca, takvo poimanje svemira vam može biti poprilično čudno i nejasno, stoga vam od srca predlažemo dodatne detalje koje možete otkriti u tekstu pod nazivom: „Dokazi o postojanju života poslije smrti, različitih denziteta i inteligentnog života van Zemlje u multidimenzionalnim realitetima.“

Odgovor na pitanje svih pitanja

Osoba koja traga za istinom bi nakon primjećivanja postojanja matrice u kojoj živimo, najvjerojatnije željela saznati s kojom vrstom ultrazemaljaca mi dolazimo u doticaj i zašto su oni za nas skriveni?

Aktivna strana beskraja, knjiga Carlosa Castanede, koju vam od srca preporučamo.

Aktivna strana beskraja, knjiga Carlosa Castanede, neizostavan dio svakog metafizičkog istraživanja.

Na to pitanje bi nam vjerojatno najbolje odgovorio Carlos Castaneda u knjizi „Aktivna strana beskraja,” evo izvatka:

 „Postoji mnoštvo vanjskih sila koje te trenutačno kontroliraju, kontrola o kojoj ja govorim je izvan domene govornog jezika. To je tvoja kontrola, no istovremeno ona to i nije. Ne možeš je klasificirati ali je možeš doživjeti, a što je najvažnije s njom se može manipulirati.

Čarobnjaci/šamani drevnog Meksika su mogli vidjeti predatore energetskog tijela, zvali su ih letači, zato što su skakali kroz prostor. To nije bio nimalo lijep prizor, tamne sjenke koje skaču s jednog mjesta na drugo i zatim pljoštimice nestaju u tlu. Čarobnjaci starog Meksika su se osjećali prilično nelagodno kada su se grabljivci/predatori pojavili na Zemlji. Oni su zaključili da je čovjek, u određenom trenutku svog postojanja najvjerojatnije bio cjelovito biće čija je svijest bila sposobna za izvanredne uvide i umijeća koja se danas smatraju samo dijelom mitoloških legendi. No tada su odjednom sve te sposobnosti samo tako nestale, i nastao je današnji umrtvljeni čovjek koji izgleda kao da je stalno na sedativima.“

Nisam sebi postavio svoje omiljeno pitanje: što ako je sve što mi on govori istina? Te noći dok je govorio, u dubini duše, sam znao da mi objavljuje istinu, ali sam istovremeno bio svjestan da je njegova priča apsurdna.

„Što kažeš, don Juane?“ upitah slabašnim glasom. Grlo mi se stisnulo, jedva sam disao.

„Svojom vlastitom snagom si došao do teme koju šamani drevnog Meksika nazivaju, temom nad temama,“ kazao je don Juan. „Sve ovo vrijeme sam ti pokušavao na indirektan način pričati o ovoj tematici, nagovještavao sam da si zarobljen. Mi smo svi zatvorenici! Za čarobnjake drevnog Meksika to je bila energetska činjenica.“

„Kažem ti, na nas se nisu okomili jednostavni grabljivici, ovaj grabljivac koji vreba ljude je prepreden, organiziran i metodično nas čini nekorisnim i nesposobnim bićima. Ljudsko biće koje je bilo predodređeno da postoji kao magično biće, to više nije. Mi smo postali običan komad mesa. Za ljudska bića više nema snova, komadi mesa nemaju snove osim konvencionalnih, otrcanih i imbecilnih sanja.“

Don Juanove riječi su u meni izazvale čistu tjelesnu reakciju koja je nalikovala mučnini koja izvire iz dubine moga bića, iz srži mojih kostiju. Nesvjesno sam se grčio. Don Juan me je snažno protresao za ramena, a ja sam osjetio kako mi se vrat, pod pritiskom njegovih ruku, klima napred nazad. Taj pokret me je smirio i ja sam povratio kontrolu.

Zašto su nas grabljivci porobili, don Juane? Siguran sam da na to postoji sasvim logično objašnjenje.“

„Postoji objašnjenje,“ odgovorio je don Juan, „i to objašnjenje je iznimno jednostavno. Oni su preuzeli vlast nad nama jer se s nama hrane, i oni nas bez imalo milosti gnječe zato što smo im hrana, jer smo sredstvo za održavanje njihova života. Baš kao što mi uzgajamo piliće u kokošinjcima, predatori uzgajaju nas u ljudskim krletkama. Na takav način im je hrana uvijek dostupna.“

Snažno sam zatresao glavom. Nisam mogao izraziti svoje nezadovoljstvo i tugu, ali se moje tijelo pokretalo mimo moje vlastite volje u želji da izbaci sve te negativne osjećaje na površinu. Tresao sam se od glave do pete.

„Ne, ne, ne,“ čuo sam svoj vlastiti glas. „To je apsurdno, don Juane, to što ti govoriš je monstruozno. To jednostavno ne može biti istina, niti za čarobnjake, niti za prosječno ljudsko biće, ni za koga.“

„Zašto?“ mirno je upitao don Juan. „Zašto te to ljuti?“

„Da, to me ljuti, te tvrdnje su monstruozne!“

„Pa nisi sve čuo, pričekaj još malo, pa ćeš vidjeti kako ćeš se osjećati. Želim se obratiti tvom analitičkom umu,“reče don Juan. „Razmisli na trenutak, i reci mi kako bi objasnio proturječnost između efikasnosti inženjerskih pothvata ljudskih bića i gluposti njihova sustava vjerovanja, ili gluposti njihova kontradiktornog ponašanja. Čarobnjaci vjeruju da su nam predatori dali naš sustav vjerovanja, naše predstave o dobru i zlu, da su oni postavili naša društvena pravila. Oni su ti koji su stvorili naše nade i iščekivanja, snove u uspjehu i promašaju. Oni su nam dali lakomost, pohlepu i kukavičluk. Grabljivci su ti koji nas čine samozadovoljnima, koji nas kondicioniraju da se ponašamo šablonski, da budemo egoisti i egomanijaci.“

„Ali, kako nam to rade, don Juane?“, upitao sam ga gnjevno, „Šapću li nam oni sve te stvari, na uho, dok spavamo?“

„Ne, ne djeluju oni na takav način. To je idiotski.“, odgovorio je don Juan, sa smiješkom. „Oni su daleko efikasniji i organiziraniji od toga. Da bi nas držali u poslušnosti i poniznosti, krotke i slabe, predatori su napravili nevjerojatan manevar – izvanredan manevar s njihove točke gledišta, jeziv s naše točke gledišta. Oni su nam podarili svoj vlastiti um! Čuješ li me? Grabljivci su nam dali vlastiti um, koji je postao naš um. Um grabljivca je barokni, kičast, kontradiktoran, mrzovoljan, pun straha da svakog trenutka može biti otkriven. Razmisli. Znam da čeznutljivo razmišljaš o hrani iako nisi gladan i iako nikad nisi gladovao,“ nastavio je, „a to je samo zabrinutost grabljivca koji se straši da će njegova taktika biti razotkrivena, da će on ultimativni predator, ostati bez hrane. Kroz um, koji je na koncu konca, njegov um, oni – predatori – ubrizgavaju u život ljudskog bića sve što njima odgovara. Na taj način osiguravaju izvjestan stepen sigurnosti koji ublažava njihove vlastite strahove.

„Mogao bih ovu priču prihvatiti zdravo za gotovo, don Juane, no određeni dijelovi su toliko odvratni da mi se gade. Zbog toga moram zauzeti proturječan stav. Ako je istina da nas predatori jedu, kako to rade?

Po širokom osmjehu na don Juanovom licu, mogao sam vidjeti da je zadovoljan mojom reakcijom, objasnio je da čarobnjaci vide ljudsko dijete kao neobične svjetleće energetske lopte prekrivene blistavim ogrtačem, poput plastičnog omotača na poklonu koji se pripija na čahuru energije. On je rekao da je blistavi omotač svijesti ono što konzumiraju predatori, te da je sve što ostane na odraslom čovjeku nakon konzumacije predatora, samo jedan maleni tanki dio koji ide od tla do naših nožnih prstiju, te da taj maleni energetski dio dozvoljava ljudskim bićima da prežive i to na jedvite jade.“

Kao kroz san sam čuo don Juana Matusa kako objašnjava njegovo saznanje o tome da je ljudsko biće jedina vrsta koja ima blistavi omotač svijesti preko energetske čahure, zato smo postali lak plijen za svijest drugačije vrste, kao što je teška svijest grabljivca.

Potom je izgovorio nešto zaista zastrašujuće, rekao je da je taj maleni tanki energetski dio, epicentar ljudskog razmišljanja o samom sebi, te da smo mi sasvim zarobljeni u tom razmišljanju. Grabljivci, pikiraju na taj maleni dio svijesti koji nam je ostao, grabljivci stvaraju plamičke svjetlosti iz tog malenog ostatka, te se na takav način nastavljaju hraniti s nama, dok s druge strane rasplamsavanjem te energije održavaju naš život. Predatori tako djeluju, samo zato, da bi se hranili energetskim plamičcima naših navodnih briga.

Od zadnjih riječi don Juana mi je bukvalno postalo loše. Nakon kraće pauze u kojoj sam se pomalo pribrao, upitao sam don Juana: „Ali zašto čarobnjaci, ako već mogu vidjeti predatore, ništa ne učine da nas od njih oslobode?“

„Ne postoji baš ništa što bi mi mogli učiniti protiv njih,“ odgovorio je don Juan dubokim tužnim glasom. „Možemo jedino disciplinirati sami sebe, na takav način da nas oni ne mogu dotaći, no poznaješ li ikoga toliko upornog koji bi se mogao podvrći takvoj rigoroznoj disciplini? Ljudi bi te ismijali, oni agresivniji bi se čak obračunali i fizički s tobom. Ne zato što ljudi ne vjeruju u postojanje predatora, duboko u svakom ljudskom biću, postoji instinktivno saznanje o postojanju grabljivaca.“

Moj analitički um je užurbano radio, poput jo-joa je odlazio od mene i ponovno mi se vraćao. Sve što je rekao don Juan je bilo protivno zdravom razumu i potpuno nevjerojatno. U isto vrijeme, sve je bilo savršeno razumljivo i jednostavno. Objasnio mi je svaku moguću proturječnost koje sam se mogao sjetiti. Don Juan me gurao u lavinu s kojom sam se trebao nepovratno survati u ponor.

Jesu li lizardi i sivi samo dio NLO folklora, može li naš otvoren ikritički um, prihvatiti postojanje ultimativnog predatora van naše osjetilne percepcije. Jesu li mitovi i legende koji se dotiću arhetipskih borbi sa zmajevima, zaista istiniti?

Jesu li lizardi i sivi samo dio NLO folklora, može li naš otvoren i kritički um, prihvatiti postojanje ultimativnog predatora izvan naše osjetilne percepcije? Jesu li mitovi i legende koji se dotiču arhetipskih borbi sa zmajevima, zaista istiniti?

„Taj grabežljivac,“ rekao je don Juan, „koji je dakako neorgansko biće, nije sasvim nevidljiv kao druga neorganska bića. Djeca i bebe ga mogu vidjeti, ali kako rastemo zaključimo da je ono što vidimo krajnje užasno, te da o tome ne želimo razmišljati, niti takvo biće želimo vidjeti. Djeca bi se, naravno, mogla koncentrirati na takve i slične pojave, no roditelji i okolina ih od toga odvraćaju, uvjeravajući ih da ne postoji ništa strašno u tami njihove sobe. Alternativa koja preostaje čovječanstvu,“ nastavio je don Juan, je disciplina. Disciplina – znanje je jedino sredstvo za zastrašivanje grabljivaca. Za čarobnjake je disciplina umjetnost: umjetnost suočavanja s beskrajem bez uzmaka, ne zato što su čarobnjaci jaki i žilavi, već zato što se ne daju zastrašiti.“

„Na koji način disciplina čarobnjaka postaje sredstvo za anulaciju zastrašivanja?“

„Čarobnjaci kažu da disciplina – znanje čini da blistavi omotač svijesti postane neukusan za letače predatore. Tada grabljivci postaju zbunjeni. Blistavi nejestivi omotač svijesti, ne predstavlja dio njihovog saznanja i interesa. Kada su zbunjeni, nemaju drugog izbora već odustati od mete i potražiti hranu koja je ukusna. Ako se grabežljiv ci izvjesno vrijeme ne hrane našim blistavim omotačem svijesti, taj energetski omotač će početi rasti.“

Na njegove riječi sam reagirao potpuno neobjašnjivo, nešto se u meni uzdrmalo toliko snažno da sam upao u stanje bezrazložnog straha, koji sam odmah povezao sa svojim vlastitim religijskim uvjerenjima.

„Strah te je božjeg gnjeva, zar ne? Ne brini, to nije tvoj strah. To je strah predatora, jer on zna da ćeš ti uraditi ono što ti ja kažem. Ne brini, pouzdano znam da ti napadi ne traju dugo, predatorov um nema takvu moć koncentracije. Razdire te unutrašnja borba, duboko u sebi si svjestan da se moraš složiti s činjenicom kako je jedan bitan dio tebe – tvoj blistavi omotač svijesti, hrana za neshvatljive i nevidljive entitete. Drugi dio tebe, će se svim mogućim silama boriti protiv takve ideje. Pobuna čarobnjaka,“ dodao je don Juan „se sastoji od činjenice da oni odbijaju prihvatiti odgovore u kojima nisu sudjelovali. Nitko me nikada nije pitao pristajem li na to da me jedu bića koja imaju različiti vrstu svijesti. Moji roditelji me nisu donijeli na ovaj svijet kako bih bio hrana, kao što njihovi roditelji nisu donijeli njih na svijet da bi se netko s njima hranio, i to je kraj priče.“

Poprilično moćne riječi, o njima bi zaista trebali razmišljati, ne zato da se osjećamo loše, već da saznamo što se krije iz prevara i obmana. Znanje, zaista štiti, dijelom u povećanju energije, dijelom u povećanju slobodne volje, shvatimo li ove esencijalne informacije, tada je sasvim jasno zašto predatori ne žele da smo mi svjesni, zašto žele da mi ostanemo spavači unutar svijeta matrice.

Osobi koja traga za istinom, bi nakon usvajanja ovih informacija vjerojatno bilo loše, kao i učeniku don Juana, no s druge strane depresije koje uslijede nakon dobivanja informacija, su ništa drugo nego li vrijeme kada se usvojeno znanje asimilira, u isti vrijeme se događa i stanovita dekristalizacija, razbijaju se laži koje su se kristalizirale, okamenile i nataložile u našem umu, a sve pod budnim okom predatora u svijetu matrice.

U potrazi za čudesnim, još jedna knjiga koju vam svesrdno preporučamo.

U potrazi za čudesnim, još jedna knjiga koju vam svesrdno preporučamo.

Osobi koja traga za istinom bi vjerojatno nakon usvajanja ovih informacija palo na pamet da se zapita zašto se ljudi ne bune protiv matrice, zašto ne razotkrijemo predatore i zašto ne razorimo lažni svijet koji nas obmanjuje? Na ta pitanja bi nam najbolje mogao odgovoriti P. D. Ouspensky koji je u knjizi pod nazivom: „U potrazi za čudesnim,“ ispričao priču koju je kazivao G. I. Gurdjieff:

Postoji istočnjačka priča koja je govorila o vrlo bogatom čarobnjaku koji je imao puno ovaca. Možda bi priča bila drugačija da čarobnjak nije bio zao. Nije želio iznajmljivati pastire, nije želio ulagati u ogradu na mjestu na kojem su ovce pasle, stoga su njegove ovce često lutale po šumi i padale u gudure. No ovce, su najčešće bježale jer su znale da je zli čarobnjak od njih želio samo meso i kožu, a to im se, naravno, nije nimalo sviđalo.

Jesmo li svi u vlasti "zlog čarobnjaka"? Jesmo li svi ljudi ovce ili sheeple?

Jesmo li svi u vlasti “zlog čarobnjaka”? Jesmo li svi ljudi ovce ili sheeple?

Nakon brojnih peripetija, čarobnjak se dosjetio kako će jednom zauvijek riješiti probleme s ovcama. Sve svoje ovce je hipnotizirao ubijedivši ih, prije svega, da su besmrtne, da im se nikakvo zlo neće i ne može dogoditi ako ih oderu, čak što više, da je tako nešto jako prijatno. Čarobnjak je uvjerio svoje ovce kako im je dobar gospodar koji voli svoje stado do te mjere, da bi za njih učinio sve. Zatim ih je uvjerio ako im se išta i dogodi, to nikako neće biti sada, svakako ne toga dana, stoga one ne moraju razbijati glavu s razmišljanjem o tome što im se loše može dogoditi. Na koncu ih je uvjerio da one uopće nisu ovce, neke je uvjerio da su lavovi, neke da su orlovi a treće da su ljudi, a nekolicinu je uvjerio da su sami čarobnjaci.

Nakon toga su nestale čarobnjakove brige s ovcama. Nikada više nisu bježale, pokorno su čekale trenutak kada će ih čarobnjak ubiti kako bi od njih dobio meso i kožu.

Ova priča odlično ilustrira situaciju u kojoj se nalaze ljudi. Kada bi ljudi istinski shvatili situaciju u kojoj se nalaze, kada bi razaznali sav njen užas, oni ne bi ni jednu jedinu sekundu ostali na mjestu u kojem se nalaze. Počeli bi tražiti izlaz i brzo bi ga pronašli, jer izlaz postoji, ali ga ljudi često ne vide iz jednog jedinog  razloga, naime oni su hipnotizirani. Biti „probuđen“ znači „biti oslobođen od hipnoze.“ U svemu ovome leži osnovna poteškoća našeg bitka, ali i garancija mogućnosti oslobađanja, jer ne postoji razlog zašto se ljudsko biće ne može probuditi iz sna.

Ouspensky dalje piše:

Teoretski je moguće da se svatko može probuditi iz sna, iz hipnoze, ali praktično je gotovo nemoguće, jer čim se ljudsko biće probudi i za trenutak otvori oči, sve sile koje su prouzročile uspavanost će početi djelovati na netom probuđeno ljudsko biće, i to s desetostrukom jakošću, zbog toga to ljudsko biće ponovno počne tonuti u san snivajući da je budan i da se budi.

Jasno nam je kako ovo djeluje deprimirajuće, no odgovor o buđenju i bijega od hipnoze možete naći u našoj seriji tekstova pod nazivom „Najveća tajna,“ osim toga rekli smo vam kako znanje štiti, i koliko je važno ne prekinuti potragu za istinom.

U slijedećem nastavku ćemo pokušati obraditi dodatne elemente ove tematike.