Autor: Barbara Arbanas Kovačević

Matrix World

Današnji znanstvenici razumiju potrese mnogo bolje nego što je to bio slučaj prije 50 godina ili više, ali još uvijek ne uspijevaju predvidjeti ih s potpunom točnošću. Prema članku objavljenom u National Geographicu, mnogo je toga uloženo u praćenje rasjeda San Andreas gdje znanstvenici prate njegovo „puzanje“ i tvrde da su blizu otkrivanja prekursora kojeg je potrebno pratiti kako bi se i do tjedan dana unaprijed mogao predvidjeti slijedeći veliki potres.

Ova studija još uvijek nije sigurna, no članak je obojan pozitivnim stavom koji budi vjeru u svjetliju budućnost ove istraživačke znanstvene grane. Znanstvenici žele biti u mogućnosti predvidjeti potrese kao što se danas prognozira vrijeme. Upozorenje, pa čak i samo nekoliko minuta prije, bi moglo biti dovoljno kako bi se ljudi mogli skloniti na sigurno mjesto ili kao upozorenje nuklearnim postrojenjima i drugim kritičnim objektima koji bi na vrijeme mogli zaustaviti rad. A ako bi se točna predviđanja mogla odrediti i nekoliko dana unaprijed, mogla bi se isplanirati i provesti potrebna evakuacija na način na koji se to danas čini u slučaju uragana.

Rasjed San Andreas

Znanstvenici su se u početku okrenuli seizmologiji kao prediktivnom oruđu nadajući se da će pomoću nje pronaći uzorke prethodnih potresa koji bi mogli ukazati na rasjed koji se sprema klizati. No nitko nije bio u mogućnosti pouzdano razlikovati valove energije koji navještavaju veliki potres i bezopasnu tutnjavu zbog čega su neki od znanstvenika svoju pažnju usmjerili ka drugim signalima, uključujući i one električne, a koji bi mogli biti vezani uz podzemne aktivnosti vezane uz klizanje određenog rasjeda.

Jedna od teorija tvrdi da kada se nazire potres, tada stijena „prolazi kroz neobičnu promjenu“ čime proizvodi intenzivne električne struje. „Te su struje ogromne,“ kaže Tom Bleier, satelitski inženjer s QuakeFindera, projekta financiranog od strane njegove matične tvrtke, Stellar Solutions iz Massachusettsa. „Oni su jačine 100 000 ampera za magnitudu 6 potresa i milijun ampera za magnitudu 7. To je poput podzemne munje.“

Kako bi izmjerili te struje, Bleireov je tim postavio magnetometre diljem rasjedne linije u Kaliforniji, Peruu, Tajvanu i Grčkoj. Ovi su instrumenti dovoljno osjetljivi da mogu otkriti magnetske impulse električnih pražnjenja udaljene i do 16 kilometara. „U tipičnom danu se duž rasjeda San Andreas može vidjeti i do deset impulsa dnevno,“ rekao je za National Geopgraphic. „Rasjed se uvijek kreće, drobi, pucketa i lomi, a prije velikog potresa pozadinska razina ispuštanja statičkog elektriciteta bi trebala naglo porasti.“

Bleier tvrdi da je upravo to ono čemu je svjedočio pri nekoliko potresa magnitude 5 i 6, a čije je prekursore mogao pratiti. Dodao je da se čini da se broj impulsa povećava dva tjedna prije potresa nakon čega se vraća na okolnu razinu malo prije klizanja rasjeda. „To je uzorak kojeg tražimo,“ rekao je.

Ali magnetske impulse mogu uzrokovati i druge stvari, od slučajnih događaja unutar Zemlje do munja, solarnih baklji i električnih smetnji  uzrokovanih opremom na autocesti, kosilicama ili čak motorima traktora. „Jednom su u našu opremu ušli pauci zbog čega smo ispred morali postaviti zaslone,“ dodaje Bleier.

Uz navedeno, postoje mnogi načini i pokušaji otkrivanja mogućnosti predviđanja potresa. Seizmolozi su proučavali prodiranje plina i nagib tla kao upozorenja potresa. Primjerice, 2009. g je tehničar u talijanskom Nacionalnom institutu za nuklearnu fiziku tvrdio da je predvidio L’Aquila potres mjerenjem curenja plina iz zemljine kore. Ipak, njegovi su rezultati za sada ostali sporni.

„To je područje istraživanja koje je vrlo živo,“ rekao je Michael Blanpied, izvršni direktor Nacionalnog prosudbenog vijeća za predviđanje potresa, a čiji znanstvenici ocjenjuju uvjerljivost predloženih metoda predviđanja potresa. „Postoji mnogo ljudi koji problemu prilaze s mnogih strana i koji pokušavaju izdvojiti žito od kukolja kako bi saznali ima li unutra pšenice, što još uvijek nije jasno,“ rekao je.

„Srce pitanja jest to da ovo polje istraživanja sadrži ljude koji rade na vrlo profesionalnom polju, ljude koji dolaze iz drugih struka i ljude koji nemaju znanstvenu podlogu no misle da nečime mogu pridonijeti.“ To sortiranje je, dodao je, ono što čini znanost o predviđanju potresa.