SVIJET POD LUPOM

Pacemakerom u mozgu protiv anoreksije

Autor: Nataša Krznarić
Matrix World

Činjenica je da živimo u svijetu uvelike diktiranom mass medjima i htjeli ne htjeli, polako ali sigurno, oni modificiraju naše percepcije stvarnosti. Priznajte, koliko sponzoriranih oglasa dnevno ugledate po raznoraznim portalima koji vas uvjeravaju u čarobne načine kako izgubiti kilograme? Bili pretili ili ne, željeli smršaviti ili ne, posvuda iskaču. Do te mjere da se čak i potpuno zdravi počinju propitivati jesu li možda ipak malčice predebeli i bi li možda bilo dobro izgubiti koju kilu (naravno, ne promjenom prehrane ili  fizičkom aktivnošću, nego na taj “čaroban” način). E sad, zamislite koliko uistinu pretilih osoba nasjeda na takve oglase.

No, jeste li ikada vidjeli reklamu o tome kako dobiti na težini? Niste nigdje! Tko bi se normalan želio udebljati? Sarkastičan životni moto mnogih pripadnica ljepšeg spola glasi: “žena nikada ne može biti prebogata ni premršava”.

Najteže bolesti su nevidljive bolesti.

Najteže bolesti su nevidljive bolesti.

Istina je da današnji način života uzima svoj danak. Doslovce smo prisiljeni jesti ne zdravu hranu od koje se debljamo, kojom se tješimo nakon napornog dana dok čeznutljivo gledamo prekrasne modele, glumice i ostale primjere ljepote i zdravlja. Takav srazmjer između “naše” realnosti i “one nametnute” često dovodi do osjećaja općeg nezadovoljstva samim sobom, mahom kod tih istih pripadnica ljepšeg spola, pogotovo onih najmlađih. Na žalost, to je prvi korak i savršen temelj za razvoj dubljih psihofizičkih problema.

Naravno, postoje mnogobrojne kliničke indikacije koje mogu uzrokovati drastične promjene težine (npr. problem funkcije štitnjače) no, u većini slučajeva, takve krajnosti su ipak uvjetovane općim psihičkim stanjem osobe. Za razliku od pretilosti, mršavost se znatno manje uočava…jer, zaključili smo, mršavo je dobro, mršavo je zdravo. No kao i u svemu, i ovdje medalja ima dva lica.

Jedna od takvih nevidljivih bolesti je i anoreksija. Opasan i totalno opozitan poremećaj u prehrani koji se puno teže otkriva od pretilosti, a i kad se otkrije, u većini slučajeva je već postao akutni i samim tim teži za liječenje. Dok svjetske zdravstvene organizacije na veliko upozoravaju na pretilost kao jedan od najčešćih uzroka raznoraznih teških oboljenja i stope smrtnosti, skoro pa nikakva pažnja se ne obraća na “svojevoljnu pothranjenost”.

Ako  izuzmemo kliničke uzroke, s medicinskog stajališta, zajednički faktor u oba slučaja je onaj psihički. Kao što smo već pisali, ključnu ulogu u razvoju ovog poremećaja prehrane igra naš mozak.

Poremećaji prehrane su uzrokovani psihičkim problemima.

Poremećaji prehrane su najčešće uzrokovani psihičkim problemima.

Danas, zahvaljujući rezultatima dobivenim upotrebom MR metode (Magnetska Rezonancija), znanstvenici sa sigurnošću mogu definirati područja mozga koja zbog promjena u svojim procesima dovode do određenih patoloških stanja.

Takvom metodom potvrđeno je postojanje strukturalnih i funkcionalnih razlika između zdravih ispitanika i pacijenata oboljelih od anoreksije. Temeljem toga razvijene su višestruke metode liječenja, u većini slučajeva bazirane na farmakološki  potpomognutim psihoterapijskim pristupom.

No, budući da i dalje kod mnogih pacijenata nije došlo do nikakvih poboljšanja, nekolicina znanstvenika Neurološkog Centra Krembil u suradnji sa Sveučilištima Health Network u Torontu, su se odlučili na malo progresivniji pristup pod nazivom DBP (Deep Brain Stimulation/ Dubinska moždana stimulacija). To je neurokirurški zahvat pri kojem se ugrađuje elektroda u predio mozga koji kontrolira stanja i promjene raspolozenja poput anksioznosti i depresije uključujući bipolarne i opsesivno kompulzivne poremećaje.

Eksperimentalna studija obuhvatila je 6 žena u dobi između 24 i 57 godina (prosječna starost 40 godina) kojima niti jedna metoda dotadašnjeg liječenja nije polučila uspjeh (prosjek duljine liječenja 18 godina.). Osim jedne, sve ispitanice su usporedno patile od bipoloranog i opsesivno-kompulzivnog poremećaja, s višestrukim zdravstvenim komplikacijama vezanim uz anoreksiju i gotovo 50 hospitalizacija.

Dubinska moždana stimulacija je neurokirurški zahvat pri kojem se ugrađuje elektroda u predio mozga koji kontrolira stanja i promjene raspoloženja poput anksioznosti i depresije uključujući bipolarne i opsesivno kompulzivne poremećaje.

Dubinska moždana stimulacija je neurokirurški zahvat pri kojem se ugrađuje elektroda u predio mozga koji kontrolira stanja i promjene raspoloženja poput anksioznosti i depresije uključujući bipolarne i opsesivno kompulzivne poremećaje.

Pacijenticama se elektroda ugrađivala u određeni dio mozga te se nakon toga spajala na generator impulsa (podražaja) koji se implantirao ispod desne ključne kosti, vrlo slično srčanom pacemakeru. Tijekom postupka pacijentice su bile u budnom stanju. Monitoriranje rezultata se odvijalo u razmacima od jednog, tri i šest mjeseci.

Nakon 9 mjeseci od ugradnje implantata, tri pacijentice su značajno povećale svoju težinu kao i ukupan indeks tjelesne mase i to u omjerima kao nikad do primjene ove metode, s naglaskom da su dobivenu težinu uspjele i održati. Četri pacijentice su osjetile poboljšanje i u općem raspoloženju.

Dr. Lozano, neurokirurg Centra Krembil nakon prvih rezultata objavljenih u časopisu The Lancet izjavljuje:

 “Sa sigurnošću možemo izjaviti kako smo započeli novu eru u razumijevanju mozga i koju ulogu može odigrati kod određenih neuroloških poremećaja. Prepoznavanjem i korigiranjem određenih moždanih sklopova istodobno omogućujemo poboljšanje u liječenju drugih poremećaja poput Alzheimerove i Parkinsonove bolesti.”

Koliko god ohrabrujuće ova studija zvučala, moramo ipak navesti i ostale rezultate eksperimenta. Jedna od pacijentica dobila je težak epileptički napadaj dva tjedna nakon ugradnje elektroda dok je druga imala jak napad panike tijekom same ugradnje. Među ostalim pacijenticama, neugodne nuspojave su uključivale mučninu i bolove. Kod jedne pacijentice, pak, nisu primjećene apsolutno nikakve promjene.