PRIZMA DRUŠTVA

Lažni znanstveni rad objavilo 157 časopisa

Autor: Irena Dujmušić
Matrix World

Lažno, izmišljeno znanstveno izvješće nedavno je prihvaćeno za objavljivanje u čak 157 stručnih časopisa diljem svijeta, dokazujući kako princip otvorenih publikacija ima svojih mana. Lažni članak je dio operacije u režiji Johna Bohannona, dopisnika u prestižnom časopisu Science, koji je napisao znanstveni rad pod lažnim imenom “Ocorrafoo Cobange”, predstavljajući se kao biolog s Wassee Instituta za medicinu u Asmaru. Činjenica je da ne postoji takav institut niti takav biolog postoji.

“Znanstveni” rad je opisivao jednostavan test o tome rastu li stanice raka sporije u epruveti kada se tretiraju s povećanim koncentracijama molekula.

Bohannon, u članku u najnovijem izdanju časopisa Science, opisuje lažni rad na sljedeći način:

“Molekula X od Y vrste lišajeva inhibira rast stanica raka Z. Kao zamjena za ove varijable, stvorio sam bazu podataka o molekulama, lišajevima i staničnim linijama karcinoma i napisao računalni program za generiranje stotine jedinstvenih radova.”

To možda zvuči dovoljno razumno, ali je studija bila protkana očitim pogreškama i proturječnostima koje bi stručnjaci tog područja odmah trebali uvidjeti.

John Bohannon, znanstvenik i suradnik lista Science koji je upozorava na propuste u recenzijama znanstvenih radova.

John Bohannon, znanstvenik i suradnik lista Science koji je upozorava na propuste u recenzijama znanstvenih radova.

Zatim je otišao jedan korak dalje, mijenjajući malo svaku verziju rada prije slanja raznim časopisima.

Bohannon objašnjava:

“Slanje identičnih radova na adrese stotine časopisa bi značilo traženje nevolja.”

Primjerice, nasumično je kombinirao svahili riječi i Afrička imena s institucionalnim generičkim riječima i afričkim glavnim gradovima.

On izjavljuje:

“Moja je nada bila da će korištenje autora i institucija iz zemalja u razvoju pobuditi manje sumnje, ako znatiželjni urednik ne nađe ništa o njima na internetu.”

Kako bi prezentirao sebe kao stranca koji piše na svom ne materinjem jeziku (svi radovi su poslani na engleskom), preveo je rad na francuski s Google prevoditeljem, a zatim je prevedeni rezultat preveo natrag na engleski, ispravljajući loše prijevode.

Da bi se osigurao da su verzije znanstvenog rada “pogubno manjkavi i ne vjerodostojni podnesci,” imao je dvije nezavisne skupine molekularnih biologa sa Sveučilišta Harvard koji su pregledavali rad zbog finog podešavanja znanstvenih nedostatka, tako da su, kako je opisao Bohannon, greške bile “i jasne i dosadno loše“.

Nakon toga je dostavljao razne verzije rada, po stopi od oko 10 po tjednu, na adrese 304 recenziranih časopisa otvorenog pristupa diljem svijeta. Unatoč tome što je rad imao nevjerojatne mane, 157 časopisa ga je prihvatilo za objavljivanje, a 98 je odbilo. Samo 36 časopisa je odgovorilo komentarima u kojima su priznali da u izvješću ima znanstvenih problema.

Public Library of Science, PLoS ONE, bio je jedini časopis koji je pozvao na oprez s ovim radom te su ga odbacili u roku dva tjedna.

U međuvremenu, 45% izdavača časopisa koji se nalaze u sklopu “Directory of Open Access Journals “(DOAJ – katalog časopisa s otvorenim pristupom) koji su završili postupak pregleda, prihvatili su rad, taj podatak DOAJ osnivač Lars Bjørnshauge, znanstvenik sa Sveučilišta Lund u Švedskoj, nalazi nevjerojatnim.

Bohannon objašnjava:

“Svaki recenzent sa znanjem većim od srednjoškolskog poznavanja kemije i sa sposobnošću razumijevanja osnovnih podataka o toj teoriji, trebao je odmah uočili nedostatke ovog rada. Ti eksperimenti su tako beznadno manjkavi da su rezultati besmisleni.”

Paul Ginsparg, fizičar sa Sveučilišta Cornell koji je osnovao izdavačku platformu za svoje polje, žali što tako velik broj znanstvenih časopisa s otvorenim pristupom ne pregledava radove onako kako bi trebali.

On izjavljuje:

“Časopisi bez kontrole kvalitete su destruktivni, pogotovo za zemlje u razvoju u kojima se vlade i sveučilišta popunjavaju s ljudima s lažnim znanstvenim vjerodajnicama.”

Svaki znanstveni rad se prije objavljivanja podvrgava recenzijama stručnjaka na tom polju, no očitom ekspanzijom časopisa koji izdaju članke s otvorenim pristupom, došlo je i do pada kvalitete, odnosno, upitno je tko i da li itko recenzira znanstvene radove u nekim časopisima.

Svaki znanstveni rad se prije objavljivanja podvrgava recenzijama stručnjaka na tom polju, no očitom ekspanzijom časopisa koji izdaju članke s otvorenim pristupom, došlo je i do pada kvalitete, odnosno, upitno je tko to radi, zapravo, radi li itko recenzije znanstvenih radova u nekim časopisima.

Brojevi izdavača znanstvenih radova otvorenog pristupa se povećava, izdavači jednostavno “eksplodiraju” od prošle godine, a broj i dalje raste brzim tempom, osobito onih s niskom kvalitetom, primjerice u zemljama u razvoju. Ova prijevara izaziva zabrinutost glede loše kontrole kvalitete i principa otvorenog modela. U svojoj istrazi, Bohannon je došao do preko 29 izdavača koji, kako se čini, imaju neke zapuštene web stranice i prikrivene geografske lokacije.

Zašto je važan otvoreni pristup? Prije svega, zbog povećane dostupnosti, radovi u otvorenom pristupu više se citiraju, pa se na taj način povećava i njihov faktor utjecaja. To također ubrzava znanstveni ciklus rada, jer potiče na daljnja istraživanja.

No, očito je da taj pristup ima svojih mana, jer postaje upitno tko su recezenti znanstvenog rada. Kada se rad zaprimi u uredništvo, nakon što glavni urednik sa suradnicima provjeri osnovne podatke, rad se šalje na recenziju, koju bi trebali obavljati stručnjaci koji bi trebali biti nepristrani. No jesu li i kako to možemo znati?

Zapravo, postaje sve teže općenito vjerovati u znanstvene podatke, budući da znamo da su mnoge studije financirane od strane samih kompanija, primjerice farmaceutskih industrija. No vjerujemo da još uvijek postoje svijetle točke znanstvene zajednice koji svoje akademsko obrazovanje i rad i dalje usavršavaju i koji neće prodati svoje znanje i renome.

Stranica Matrix World svoje materijale bazira na već objavljenim recenziranim materijalima čiju vjerodostojnost provjeravamo bez obzira na to tko je objavio te podatke. Svaku studiju prenesenu u nekom časopisu uspoređujemo sa samim izvorom, a najčešće to jesu studije objavljene na PloS ONE ili NCBI (nacionalni centar za biotehnološke informacije). Osim toga provjeravamo ima li i demantija zadane teme te jesu li vijest objavila najmanje tri renomirana online časopisa. Sama provjera je najzahtjevniji dio posla, te nam ona u radu zauzima najviše vremena. Nisu nam bitni bombastični naslovi niti senzacionalne vijesti već kvaliteta materijala, a svojim volonterskim radom možemo se svrstati u malobrojne urednike koji za svoj posao nisu plaćeni, niti imamo sponzora što dovoljno govori o našoj želji za istinom i nepristranošću.

Fake Scientific Paper Fools 157 Journals

Hundreds of open access journals accept fake science paper

Open access journal