Autor: Urednici Matrix Worlda
Matrix World

Procjenjuje se da je više milijuna dječaka i djevojčica, od kojih su neki stari tek pet godina, uključeno u borbe u kavezima. U Pankraciji – borbi koja je mješavina boksanja i hrvanja, dozvoljeno je sve, nema pravila osim što nisu dozvoljeni ugrizi i kopanje oka protivniku. Neki ne nose nikakve zaštite za glavu, a malo ih se može pohvaliti s rukavicama debljim od 2 centrimetra. Popularnost ovih borbi raste zapanjujuće brzo, bez prevelike iskazane zabrinutosti za sigurnost dječjeg psihofizičkog zdravlja.

Dječija verzija MMA (Mixed Martial Arts – mješovite borilačke vještine) – Pankracija, ubrzano postaje jedan od najbrže rastućih dječjih “sportova”. Kritičari ga nazivaju barbarskim i strahuju za dječju sigurnost i utjecaja koje ove borbe imaju na njihovo ponašanje. Pristaše uspoređuju koristi ovih borbi s boksom i tradicionalnim borilačkim vještinama i tvrde da potiču samodisciplinu, fair play i vježbanje.

Kristofer “Skupljač ruku” Arrey, 7 godina, i Cross Betzhold, 6 godina, pripremaju se za početak borbe.

Fotograf, Sebastian Montalvo, putovao je diljem Velike Britanije, te je sastavio fotografski esej u kojem pokušava baciti svjetlo na ovaj divlji sport, dajući imena i lica maloj djeci čiji ih roditelji ohrabruju na borbenost.

Jedno od te djece je Kristopher Arrey. Ima sedam godina, a njegov uspjeh u MMA ringu je tako zastrašujući da je zaradio nadimak “The Arm Collector'” (skupljač ruku).

Na upečatljivim i nedvojbeno uznemirujućim Montalvovim fotografijama djeca jedna drugu “dave” zahvatom gušenjem. Nakon završenih borbi, poraženi odlazi u suzama, što podsjeća na to koliko zapravo ova djeca imaju godina.

Montalvo je za CNN izjavio da je roditeljsko poticanje ključ rasta ovog “sporta”. Jednostavno, onoliko koliko su roditelji natjecateljski raspoloženi, toliko raste popularnost dječjih borbi.

Mason “Zvijer” Bramlette, 7 godina, plače nakon primitka udarca.

I dok kritičari vrte očima na djecu smještenu u ringu od koje se traži da se bore kao odrasle osobe, pristaše kažu da to potiče kulturu prihvaćanja poraza i pobjede.

“Nakon svake utakmice, djeca su se trebala rukovati”, navodi Montalvo. “Jedan je otac počeo vrištati na svog sina, jer se nije htio rukovati nakon što je izgubio.”

Dok MMA borbe iskaču diljem svijeta, postoji zabrinutost o sigurnosnim rizicima za malu djecu koja sudjeluju u takvim nasilnim kontakt sportovima.

Chris Conolley, MMA trener, vlasnik Spartans Fitnessa u Hooveru, Alabama, brzo ukazuje na to da je ono što djeca uče različito od verzije za odrasle. Umjesto da se međusobno bore, njegovi učenici uče tehinke kako ostati u formi i kako se zabaviti.

“To je izvrstan način za njih da dođu u formu vježbajući. Dječja pretilost je sada veliki problem.” izajvljuje Conolley.

No ozljede predstavljaju stalnu opasnost, osobito potres mozga te liječnici preporučaju nošenje zaštitnih kaciga čak i za vrijeme treninga. Osim toga postoje opasnosti od ozljeda vrata, kostiju i ligamenata.

Kristofer “Skupljač ruku” Arrey, 7 godina, primjenjuje zahvat “gušenja” na Masonu Bramlette, 7 godina.

Što prolazi kroz glavu roditelja dok pušta svoje dijete u kavez kako bi zadavalo i primalo udarce? To je pitanje koje postavlja puno ljudi koji ne razumiju zašto bi netko stavio svoje dijete u potencijalnu opasnost i obučavao ih da budu nasilni.

Neki roditelji to opravdavaju potrebom kako bi se djeca obranila od nasilnika. Je li ikada nasilje urodilo ičim drugim osim – nasilja? Ove borbe nisu karate gdje se uči mentalnoj i emocionalnoj kontroli, a ne fizičkoj dominaciji. Dječji psiholozi ističu da nasilje može uzrokovati dugoročnu psihološku štetu te potaknuti anti-socijalno ponašanje.

Glasnogovornik Britanske udruge mješovitih borilačkih vještina navodi:

“To je šokantno. Ovako mlada djeca ne bi trebala imati borbe u kavezu. Ova vrsta natjecanja je obično rezervirana za iskusne odrasle osobe koji imaju iskustva u boksu i borilačkim vještinama. Ta djeca nisu u potpunosti fizički razvijena i trebaju još godina treninga prije ulaska u ovo. Ako su pravilno istrenirani i u potpunosti nadzirani mogao bi postojati razlog za to, ali ja ga ne mogu vidjeti. U najmanju ruku oni bi trebali nositi štitnike za glavu, preponske štitnike, rukavice za ruke i potkoljenice i zaštitnike za gornji dio stopala.”

Borbe djece u kavezima su savršeno legalne, te se ne smatraju oblikom zlostavljanja djece. Još samo nedostaju oklade na ishod. YouTube je pun prikaza ovih borbi, ako itko može to gledati. Osim roditelja djece koja se natječu, a za njih smo sigurni da mogu, zbog njih i njihovih psihopatskih sklonosti ovakvi “sportovi” i opstaju.

Naravno da je dobro da se djeca bave sportom radi cjelokupnog psihofizičkog zdravlja, no jesu li grubi sportovi u kojima se potiče nasilje zaista dobri za djecu? Naravno da sportska natjecanja postoje i zato da bi se potaknulo djecu na daljnje vježbanje jer nagrade i pohvale uvijek stimuliraju, no nisu sva natjecanja nasilna. Naposljetku, zar ne učimo djecu da se ne tuku, da tučnjava nije način rješavanja neke situacije? Čemu ih onda kod ovih borbi učimo?

Očito je da živimo u psihopatskom svijetu obrnutih vrijednosti gdje borbe pasa nisu dozvoljene, ali borbe djece pod krinkom sporta jesu.

Inside the outrageous world of child cage fighting: Tiny boys who are trained to attack each other in America’s baby MMA arenas

Kids as young as 5 fight in cages in disturbing legal sport

Cage fighting for kids is slammed by experts as “barbaric”