Sunčevi magnetni polovi će se obrnuti u narednih nekoliko dana

By Juba on 17. studenoga 2013.

Autor: Ljubica Šaran

Matrix World

Iako se o promjeni magnetskih polova na Suncu pisalo i špekuliralo u kolovozu ove godine, čini se da ćemo u nekoliko dana svjedočiti krajnje interesantnom solarnom fenomenu koji bi mogao imati učinka na cjelokupni solarni sustav.

Astrofizičar Todd Hoeksema sa sveučilišta Stanford je nedavno objavio znanstveni rad pod nazivom „The Evolution od the Solar Magnetic Field,“ ili „Evolucija magnetskog polja Sunca,“ u kojemu se objašnjava kako se bližimo vrhuncu solarnog ciklusa pri kojemu se unutarnji magnetski dinamo naše zvijezde reorganizira, pri čemu se obrću magnetski solarni polovi. Promjena magnetskog polariteta na Suncu se događa svakih 11 godina pri čemu se stvara takozvani „ripple effect“ ili učinak mreškanja EM-a unutar solarnog sustava.

Todd Hoeksema je objavio znanstveno istraživanje u kojem se tvrdi kako će se solarni magnetni polovi preokrenuti u nekoliko narednih dana.

NASA je potvrdila Hoeksemine zaključke te smatraju kako se zaista radi o događaju koji će se dogoditi u narednih nekoliko dana.

Što je s obrtanjem Zemljinih EM polova?

Zemljino magnetsko polje koje nas štiti od kozmičke radijacije i zračenja sa Sunca, se zadnji put okrenulo prije otprilike 800.000 godina, a smatra se kako bi se i ono trebalo uskoro primijeniti, točnije već kasni s obrtanjem, koje bi se naime trebalo događati svakih 250.000 godina. S obzirom da smo uskraćeni za mnoge relevantne dijelove slagalice, poput UTP-a ili Ujedinjene teorije polja, ovo kašnjenje nam ostaje zagonetka.

Zemljino EM polje nas štiti od kozmičke radijacije. Koliko će obrtanje magnetskih polova utjecati na našu magnetosferu, ostaje da se vidi.

Zagonetka do zagonetke

Znanstvenici ne znaju objasniti točan unutrašnji mehanizam naše zvijezde koji stvara promjenu EM polariteta, bez obzira na ozbiljna praćenja Sunca od strane SOHO-a i WSO-a na Stanfordu. Unutar 11 godina solarnog ciklusa primjećuje se sve više solarnih pjega. Sunčeve pjege su područja intenzivne magnetske aktivnosti, a uobičajeno je da se one stvaraju u području blizu solarnog ekvatora, te se s vremenom polako pomiču prema polovima.

U zadnjih mjesec dana solarne pjege su nestale, a sva magnetska aktivnost se premjestila na solarne polove.

Hoeksema smatra kako se ova magnetska aktivnost premješta sve više ka polovima tako erodira sadašnji polaritet, ovaj mehanizam nalikuje punjenju vode na jednoj strani broda, što na koncu dovede do okretanja broda na glavce.

„Svaki novi „val“ donosi još vode unutar broda, na koncu se brod preokrene, slično je i s našom zvijezdom,“ rekao je Hoeksema za The Telegraph.

Električni svemir i njegove zagonetke

Znanstvenici se slažu kako će se unutar heliosfere (ogromnog prostora u kojem se nalazi solarni sustav i asteroidni pojasevi, koji nalikuje velikom balonu zaštićenom solarnim EM utjecajem), dogoditi stanovite promijene no zapravo ne znaju kakve će one biti. S obzirom na stanovito cenzuriranje podataka u znanstvenom svijetu, smatramo kako su utjecaji električnog svemira najbolje objasnili ljudi poput prof. dr. Jamesa M. McCanneya, dr. Wallacea Thornhilla i dr. Davida Talbota.

Parkerova spirala, izgled sunčevog magnetnog polja. Neobična spirala nastaje znog kretanja Sunca i zakrivljavanja solarnih EM silnica kroz naš zvjezdani sustav.

Parkerova spirala, izgled sunčevog magnetnog polja. Neobična spirala nastaje zbog kretanja Sunca i zakrivljavanja solarnih EM silnica kroz naš zvjezdani sustav.

Oni smatraju da je naš univerzum i te kako živahan i podložan elektromagnetskim i električnim utjecajima kako od zvijezda i njihovih ciklusa tako od prolaza kometa i njihove unterakcije s brojnim planetama i drugim svemirskim lutalicama.

Sjetimo li se razornog potresa u Japanu koji je stvorio nuklearni deponij od veličine Pacifika, dovoljno je reći kako je isti nastao za vrijeme poravnanja nekoliko planeta s Eleninom i Zemljom, nedavna interakcija ISONA s Marsom ponovno je pokazala kako u javnost činjenice o električnom svemiru dolaze „na slamčicu,“ a medijima je dostupno samo nekoliko amaterskih snimaka Marsa za kojim se vuče rep i maglica užarene plazme, nakon ISON-ovog prolaska, u isto vrijeme su najveće svemirske agencije šutile „kao zalivene,“ pa se s pravom pitamo, što li se još od nas skriva?

Utjecaj na Zemlju

The Telegraph je priznao kako promjena solarnih EM polova može imati utjecaj na naše planetarno EM polje, što bi pak dovelo do povećanja viđenja polarnih svjetala ili bi se ona mogla vidjeti izvan uobičajenih polarnih i subpolarnih područja. U to vrijeme se očekuju i anomalije u GPS očitavanjima u radu satelita, električnih vodova i radio komunikacija.

Henrik Svensmark u prezentaciji svog naučnog rada u kojemu je otkrio utjecaj sunčeve radijacije i kozmičkog zračenja na nastanak i nestanak vrsta na Zemlji.

Znanstvenici poput prof. dr. Henrika Svensmarka s Danskog državnog sveučilišta i odjela za solarne sustave i fiziku, smatraju da promjena EM polova Sunca može stvoriti klimatske anomalije na planeti kao i promjenu u nivou oblaka u atmosferi jer su CERN i Svensmark u odvojenim istraživanjima otkrili kako Sunce direktno utječe na stvaranje oblaka.

The Telegraph smatra kako će u tri naredna tjedna promjena solarnih polova biti završena, a mi ćemo imati priliku svjedočiti spektakularnim prizorima polarne svijetlosti.

NASA je objasnila da će mreškanje u EM polju Sunca akcelerirati solarne vjetrove te da će na takav način naš zvjezdani sustav biti bolje zaštićen od galaktičkih zračenja, od kojih neki – poput čestica iz eksplozija super nova – imaju brzinu gotovo istovjetnoj brzini kretanja svjetlosti. Uzimajući u obzir da smo u zadnje dvije godine svjedočili velikom porastu eksplozija super nova, i s obzirom da i ta kozmička zračenja imaju ogroman učinak na najveće eksplozije u nastanku života na Zemlji i stvaranja njene klime, mogli bi se zapitati što li će nam donijeti ovo obrtanje solarnog EM polja i hoćemo li samo svjedočiti spekatakularnom stvaranju polarne svijetlosti ili će biti kakvih ozbiljnijih promjena na planeti.

Hoeksemin suradnik i koautor studije dr. Scherrer, je za NASA-inu stranicu izjavio slijedeće: