SVIJET POD LUPOM

Sindrom noćnog jedenja

Autor: Irena Dujmušić
Matrix World

Potreba za hranom je vrlo snažna. Budući da smo živi organizmi koji zahtijevaju hranu i prehranu, teško nam je tome odoljeti. To nije poput drugih potreba, kao pušenje ili droge, koje tehnički možemo izbjeći i živjeti, jer one nisu stvarno potrebne za opstanak pojedinca. No, hrana je apsolutno nužna. Dakle, što se događa kada se tom osnovnom ljudskom uvjetu za život – potreba za jelom – suprostavi još jedan važan čimbenik za zdravlje – potreba za snom?

Sindrom noćnog jedenja je poremećaj prehrane, koji je prvenstveno okarakteriziran kao trajni, uporni obrazac kasnonoćnog prejedanja. Izvorno ga je opisao dr. Albert Stunkard 1955. te je trenutno uključen u kategoriju poremećaja prehrane. Istraživački dijagnostički kriteriji uključuju večernje hiperfagije (potrošnja 25% ili više od ukupnog dnevnog unosa kalorija nakon večernjeg obroka) i/ili noćna buđenja i konzumiranje hrane dva ili više puta tjedno. Osoba koja ima ovaj sindrom mora imati svijest o noćnom jedenju da bi ga razlikovala od Parasomnije – poremećaja prehrane vezanog uz spavanje.

Oboljeli od sindroma noćnog jedenja se bude usred noći zbog osjećaja gladi i grabe bilo što što će im utažiti glad, vrlo često je hrana - smeće.

Oboljeli od sindroma noćnog jedenja se bude usred noći zbog osjećaja gladi i grabe bilo što što će im utažiti glad, vrlo često je hrana – smeće.

Također treba biti prisutno tri od pet povezanih simptoma: nedostatak jutarnje gladi, traženje hrane navečer i noću, uvjerenje kako se mora jesti da bi se vratilo na noćno spavanje, depresivna raspoloženja i/ili poteškoće sa spavanjem. Ovaj sindrom utječe na muškarce i žene, između 1 i 2% opće populacije, te na oko 10% pretilih osoba. Počinje obično u odrasloj dobi, kod djece je rijetko primjećen. Kod ljudi s ovim poremećajem vidljive su više ocjene za depresiju i nisko samopouzdanje, a dokazano je i da su noćne razine hormona melatonina i leptina smanjene.

Ljudi koji pate od ovog vrlo frustrirajućeg poremećaja prehrane često se bude tijekom noći primorani jesti bilo što. To znači da neće tada sebi slagati neki zdravi ukusan obrok već će zgrabiti ono što je dostupno i što zadovoljava tu potrebu. Jedan oboljeli to ovako opisuje:

“Nemam problema s jedenjem zdrave hrane tijekom dana. Iz nekog razloga, ustajem usred noći osjećajući glad i jedem bilo kakvu junk food (krafne, kolače) koju moja obitelj ima u kuhinji. Pokušao sam jesti više tijekom dana, ali sam popustio žudnji 9 puta od 10.”

Mogući uzroci

Kompjutorizirana tomografija pokazala je značajno povećanje transportera serotonina u sredini mozga kod osoba sa sindromom noćnog hranjenja. Povišenja razine transportera serotonina dovode do smanjenja postsinaptičkog prijenosa serotonina i utječe na cirkadijski ritam i osjećaj sitosti. Iako povišena razina transportera serotonina doprinosi kemijskom sastavu mozga, depresija, anksioznost, neprijateljstvo i stres snažno su prisutni kod oboljelih. Te negativne emocije, spojene s osjećajem krivnje i sramote zbog nekonvencionalnih prehrambenih navika, čine savršenu psihološku oluju koja pogoršava problem.

Također se postavlja pitanje – uzrokuju li psihološki problemi ovaj poremećaj prehrane ili neuredne prehrambene navike izazivaju depresiju i anksioznost? Mnogi ljudi prijavljuju da je poremećaj počeo tijekom razdoblja stresa. Osim toga, neravnoteža u hormonalnom odnosu koji regulira san i razinu stresa također može utjecati na obrasce prehrane.

Od ovog poremećaja boluje oko 1 do 2% populacije, te oko 10% pretilih osoba. Usko povezan sa stresom i hormonalnim poremećajima.

Od ovog poremećaja boluje oko 1 do 2% populacije, te oko 10% pretilih osoba. Usko je povezan sa stresom i hormonalnim poremećajima.

Stručnjaci su svjesni što se događa, no još uvijek pokušavaju shvatiti etiologiju, uzrok svega toga. Iz onoga što je poznato, osobe s ovim sindromom imaju nižu razinu melatonina noću, što oslabljuje njihovo REM spavanje. Također imaju manje leptina, koji je zaslužan za suzbijanje apetita. Djelovanje njihovog grelina, peptidnog hormona koji stimulira apetit, je pomaknuto prema naprijed za pet sati, što znači da osjećaju glad ranije nego što bi trebali. Također imaju višak stimulirajućeg hormona štitnjače, što je vidljivo i kod hipotireoze, kada štitnjača pokušava stimulirati proizvodnju više hormona koji nedostaje. Osim toga, imaju i manje kortizola, što je vidljivo testom, a to sugerira istrošenost hipotalamusa, hipofize i nadbubrežne žlijezde. Oboljeli jedu više puta tijekom dana i imaju tendenciju preskakanja doručka. Umjesto da jedu solidne obroke, oni grickaju. Svi znakovi upućuju na zaključak da su i padovi i usponi njihovih hormonalnih ciklusa isključeni, jer tijelo treba oboje za pravilno funkcioniranje i signalizaciju.

Pomoć u liječenju poremećaja

Ne postoji neko rješenje, bar dok se ne dozna točan uzrok, no postoji nekoliko savjeta, ukoliko patite od ovog sindroma:

  • Ne preskačite doručak, ne jedite brzo i ne preskačite obroke. Budući da gotovo u pravilu oboljeli imaju ne funkcionalan sustav za odgovor na stres, također imaju hormonalni disbalans, što je u vezi s nadbubrežnim žlijezdama. Ako pokušavate popraviti probleme s nadbubrežnom žljezdom, nemojte preskakati obroke i postiti. Iako je post korisan za zdrave ljude, on utječe loše na ljude koji imaju problema sa sustavom odgovornim za reakcije na stres.
  • Pazite na unos fruktoze, posebno na rafiniranu fruktozu jer ometa rad leptina.
  • Pazite na unos kalorija ukoliko se bavite tjelesnom aktivnošću. Ako ste aktivni – povećajte unos kalorija ili smanjite aktivnosti na pola.
  • Razmislite o tome ometa li možda nešto vaš san, poput hrkanja, apneje ili noćnih strahova.
  • Isključite elektronske igre pred spavanje, umjesto toga igrajte neke opuštajuće igre ili čitajte knjigu uz svijeće.
  • Boravite dovoljno na danjem svjetlu.
  • Radite na smanjenju stresa, pokušajte meditirati ili baviti se jogom ali i nečime što vas opušta.
  • Odlazite na počinak odmorni, opušteni i u razumno vrijeme.
  • Potražite pomoć stručnjaka – liječnika, psihologa ili nutricioniste kako bi vam pomogli u prevladavanju ovog problema.

Sindrom noćnog jedenja nije uvijek prepoznat i priznat od strane zdravstvenih djelatnika, no izlječenja su moguća i dokumentirana, uz suočavanje s problemima ovog poremećaja, te pridržavanja savjeta specijalista, moguće je ostvariti veliki napredak ili potpuno izlječenje. U tome može pomoći i Upitnik o Noćnom Hranjenju koji je pouzdana metoda za utvrđivanje ovog sindroma. Zapamtite da nema svaka osoba koja noću jede sve znakove ovog sindroma. Ovaj upitnik može pomoći inicirati razgovor s liječnikom ili terapeutom i služiti kao validacija problema.

Dear Mark: Night Eating Syndrome

Night Eating Syndrome

Night eating syndrome