PONERIZACIJA DRUŠTVA

Kokošji otpad kao hrana za krave

Autor: Vedran Kohut
Matrix World

Već duže vrijeme nam je poznato kako se kod masovne proizvodnje mesa mnoge neprobavljive stvari događaju na putu od uzgajivača do vašeg obroka. Međutim neke od tih uzgajivačkih metoda nisu samo neprobavljive već i potencijalno opasne za život. Posebice jedna od metoda koja se koristi u SAD-u i još nekim državama može dovesti do širenja GSE, grozne i fatalne neurodegenerativne bolesti bolje znane kao bolest kravljeg ludila.

Metoda o kojoj je riječ je hranjenje goveda onim što se naziva “kokošjim otpacima”. Kokošji otpaci je naziv poljoprivredne industrije za ostatke što se pokupe s poda kokošjih kaveza i kuća koka nesilica. To je ponajviše kombinacija izmeta, perja i nepojedene kokošje hrane, ali kao dodatak tu se također mogu naći antibiotici, teški metali, bakterije prenosnice bolesti i čak komadi mrtvih štetočina.

Kokošji otpad obuhvaća kokošji izmet, perje i ostatke hrane često animalnog porijekla, a sve to skupa se koristi kao hrana za goveda.

Kokošji otpad obuhvaća kokošji izmet, perje i ostatke hrane često animalnog porijekla, a sve to skupa se koristi kao hrana za goveda.

Osim činjenice da hranimo krave kokošjim izmetom, ova praksa je i zabrinjavajuća stoga što i izmet i nepojedene kuglice kokošje hrane u kokošjim otpacima mogu sadržavati goveđe proteine, uključujući mljeveno meso i koštano brašno. Što bi značilo da krave možda, indirektno, jedu jedni druge. To je nešto što je i Američko ministarstvo poljoprivrede (USDA) jasno zabranilo kao opasnu praksu. Meso i koštano brašno što sadrži zaražene goveđe proteine je glavni krivac za širenje bolesti kravljeg ludila, a time dolazi i do rizika pojave bliske bolesti kod ljudi – varijanta Creutzfeldt-Jakob bolesti.

Američka agencija za hranu i lijekove (FDA) je još 1997. zabranila praksu hranjenja goveda ostacima umrlih goveda. No, nikad nisu zabranili i da se tim istim ostacima hrane kokoši i druga perad, niti trenutno zabranjuje hranjenje goveda sa kokošjim otpacima.
Tako zahvaljujući rupi u pravilima agencije, krave su danas i dalje u riziku od konzumacije zaraženih goveđih proteina što su i doveli do zabrane u prvom redu.

Koliko točno kokošjih otpadaka bude pokupljeno, procesuirano i dano kravama da jedu nije znano. 1967. FDA je označio kokošje otpatke kao “pokvareni” oblik stočne hrane, oznaka koja je učinkovito branila međudržavne pošiljke i značajno smanjila njenu upotrebu u tu svrhu. No 1980., u vrijeme Reaganove deregulacije, agencija je prestala nadzirati njenu upotrebu i ustupila je problem državnim poljoprivrednim agencijama. Te agencije, međutim, nisu napravile dobar posao regulacije od tada.

Prema istraživanju provedenom od strane Food Animal Concern Trust, organizacije iz Chicaga koja zagovara dobrobit domaćih životinja, 21 od 32 ispitane državne agencije su izvijestile da nisu pratile niti održavale bilo kakve podatke o količini kokošjih otpadaka koji su iskorišteni u prehrani goveda u njihovoj nadležnosti. FDA je procijenila da se tako iskoristi izmedju 1 milion i 2 miliona tona kokošjih otpadaka godišnje u prehrani goveda.

Kravlje ludilo ili goveđa spongiformna encefalopatija (GSE) je smrtonosna neurodegenerativna bolest goveda. Pojavila se još prije 60-tak godina u Velikoj Britaniji, kao rezultat prehrane goveda koštanim brašnom nastalim od strvina zaraženih ovaca. U varijanti Creutzfeldt-Jakobove bolesti (vCJB) pojavljuje se i kod ljudi zbog prehrane kontaminiranim goveđim dijelovima.

Kravlje ludilo ili goveđa spongiformna encefalopatija (GSE) je smrtonosna neurodegenerativna bolest goveda. Pojavila se još prije 60-tak godina u Velikoj Britaniji, kao rezultat prehrane goveda koštanim brašnom nastalim od strvina zaraženih ovaca. U varijanti Creutzfeldt-Jakobove bolesti (vCJB) pojavljuje se i kod ljudi zbog prehrane kontaminiranim goveđim dijelovima.

Početkom 2003., kratko nakon što je prva krava s GSE-om u SAD-u otkrivena u državi Washington, FDA je odgovorila na rastuću zabrinutost stanovništva objavom da će zabraniti upotrebu kokošjih otpadaka za prehranu goveda. Međjutim, nakon lobiranja velikih poljoprivrednih korporacija, odustalo se od te akcije, te je FDA jedino tražila obećanje od proizvodjača kokošje hrane da će izostaviti najrizičnija, najzaraznija koštana tkiva. Nešto slično je FDA napravila nedavno kad je zatražila od proizvođača hrane za stoku da smanje upotrebu antibiotika.

Zašto velike prehrambene korporacije inzistiraju na upotrebi kokošjih otpadaka u prehrani goveda? Odgovor je vrlo jednostavan, jer ih ima puno, skupi su da ih se riješe na druge načine, relativno bogati proteinima (koliko god odvratnu formu ti proteini imaju). To je dobitna kombinacija za proizvođače govedine i proizvođače piletine, ali ne i za krave ili ljude koji konzumiraju govedinu i brinu o svojoj sigurnosti.

Stoga je u kolovozu 2009. pokrenuta službena peticija prema FDA od strane većeg broja državnih potrošačkih agencija i agencija za dobrobit životinja, sa zahtjevom da se napokon stane na kraj toj praksi. U peticiji su naveli nedavne studije istraživača sa Harvarda koje navode potencijalne rizike, te države koje su već uvele tu zabranu kao što su Australija, Kanada, Novi Zeland i EU. Agencija je trebala odgovoriti na njihove zahtjeve do veljače 2010., međutim oni još uvijek čekaju taj odgovor.

Michael Hansen, znanstvenik u Consumer Union (udruga potrošača) je jedan od potpisnika peticije. Naveo je kako je zapanjujuće da FDA nije službeno odgovorila na njihove upite. Na zatvorenom sastanku s dužnosnicima agencije, oni su kao razlog za odgodu naveli veliki broj peticija na koje još nisu odgovorili. Nakon što ih se podsjetilo da se već četiri godine čeka na odgovor, nisu se previše uzbudili. Njihov ležerni pristup je – “nema smisla”, prema Hansenu, jer je FDA već priznala potencijalne opasnosti hranjenja stoke s kokošjim otpacima kada je još 2004. objavila plan da se takva praksa zabrani. Nažalost, to i nije toliko iznenađujuće obzirom da je toj agenciji trebalo 30 godina da reagira na dobro znane rizike upotrebe antibiotika kod stoke.

Ćivotinje iz masovnog, industrijskog uzgoja, osim što se uzgajaju u ne humanim uvjetima, predstavljaju strašnu opasnost po naše zdravlje. Hrane se stočnom GMO hranom s raznim otpadima animalnog porijekla i pesticidima, pumpaju se hormonima rasta te antibioticima.

Životinje iz masovnog, industrijskog uzgoja, osim što se uzgajaju u ne humanim uvjetima, predstavljaju strašnu opasnost po naše zdravlje. Hrane se stočnom GMO hranom s raznim otpadima animalnog porijekla i pesticidima, pumpaju se hormonima rasta te lijekovima.

Detwiler, znanstvenica koja je napustila USDA u 2003. i koja sada radi kao konzultant na problemu bolesti kravljeg ludila, vjeruje da ne aktivnost FDA pokazuje opasnu opuštenost prema ovom pitanju. Jamstva koja su uvedena nakon što je Europa doživjela niz kriza s kravljim ludilom 1980-ih i 1990-ih su ublažila mnoge rizične faktore, ali to ne znači da bi agencije za zaštitu trebale spustiti svoj gard, pogotovo sada kada su se pojavili novi atipični sojevi GSE-a. Naime zadnje tri krave u SAD-u su testirane pozitivno na novi atipični soj ove bolesti koji nije toliko ispitan kao “tipični” soj. USDA dužnosnici smatraju da je to razlog za još manju brigu, zato što vjeruju, kao i neki znanstvenici, da ovi atipični sojevi nastaju spontano i zbog genetičkih nedostataka, a ne zbog zaražene hrane. Detwiler, Hansen i drugi znanstvenici tvrde da za to mišljenje jednostavno nema dovoljno dokaza. Nedavne studije čak navode da atipični sojevi mogu biti više zarazni od tipičnog soja. “Moramo biti vrlo oprezni,” kaže Dewilter.

Sa samo tri slučaja krava zarađenih GSE-om, USDA tvrdi da su trenutna jamstva dovoljna. No Hansen upozorava da agencija testira samo 40.000 od oko 35 milijuna zaklanih krava u SAD. Istovremeno, u Europi se sva starija stoka testira na GSE, a u Japanu se testiraju sve krave koje su namjenjene ljudskoj konzumaciji. Obzirom da znamo o prisustvu koštanog tkiva u kokošjim ostacima i da ne znamo na koji način dolazi do zaraze atipičnim sojem GSE, trebali bi biti oprezni. Meso koje se proizvodi u velikim američkim farmama poznatim pod nazivom CAFO može sadržavati antibiotike, lijekove, teške metale i pojačivače rasta koji su zabranjeni u više od 160 zemalja svijeta.

Hansen navodi:

“Druge zemlje su zabranile ishranu kokošjim otpacima iz dobrih razloga. Ove bolesti neće nestati ako nisu poduzete stroge mjere.”

Na kraju možemo zaključiti da u svojoj filozofiji veliki proizvođači mesa u SAD-u gledaju samo na što veće marže i profit, a da ih istovremeno nije briga za posljedice njihovih metoda na zdravlje njihovih potrošača. Njihov vrlo jaki lobi se svim silama trudi da zadrži nizak nivo inspekcije njihovih metoda. U Europi je situacija ipak bolja, ali i na našem kontinentu smo svjedoci ponekad brutalnih metoda u uzgajanju domaćih životinja.

Za naše zdravlje je najpametnije da se hranimo samo hranom uzgojenom na organski način, što kod stoke znači ispašom ili sijenom.

Reference:

We Feed Cows Chicken Poop

Is the Meat You Are Eating Being Fed Animal Feces?