Autor: Ljubica Šaran

Matrix World

U nedavno objavljenoj studiji je otkriveno kako čestice iz ranih nuklearnih testova i eksplozija još uvijek opstaju u gornjim dijelovima naše atmosfere. Na žalost studija nije obraćala pažnju o nuklearnim izotopima koji se akumuliraju u tlu i moru, te ništa nije progovorila o opasnostima koje nam prijete iz katastrofa poput one koja se još uvijek događa u Fukushimi.

Do sada je znanstvena zajednica bila uvjerena da se u visokim dijelovima planetarne atmosfere može naći samo zanemariv broj radioaktivnih izotopa nastalima u više od 2000 eksplozija nuklearnih i hidrogenskih bombi koje su se događale od 1943. do danas.

Ljudi rijetko žele slušati o opasnostima radijacije, nakon završetka hladnog rata, ljudi su pomislili da im zračenje više ne predstavlja prijetnju.

Na žalost, stanje na terenu je puno gore, a samo su neke poznate medijske kuće spremne o tome izvještavati kako se ne bi stvarala panika među populacijom, a dijelom i zbog činjenice da ljudi ne žele slušati i čitati o vijestima koje ih uznemiravaju.

Iako bi se takvim poraznim sociološkim podatcima mogle napisati knjige, mi se moramo vratiti na temu ovog teksta.

BBC je izvijestio o spomenutoj studiji s napomenom kako se izotopi plutonija i cezija još uvijek nalaze, u začuđujuće velikim koncentracijama, u određenim dijelovima atmosfere.

Voditelj znanstvenog istraživanja, dr. Jose Corocho Alvarado sa Insitiuta za radijacijsku fiziku iz Lausanne i njihove sveučilišne bolnice u Švicarskoj, je rekao da većina radioaktivnih izotopa nestane u nekoliko godina nakon nuklearne eksplozije, no dio zračenja ostane u stratosferi, takve čestice ostaju u atmosferi od nekoliko desetljeća pa do nekoliko stotina tisuća godina.

Visoki dijelovi atmosfere još uvijek čuvaju brojne radioaktivne izotope.

Alvarado, tvrdi da je količina radijacije ispod nivoa koji bi stvarao prijetnju za ljudsko zdravlje, pa ipak napomenuo je da je za vrijeme hladnog rata bilo uobičajeno da se testovi s nuklearnim eksplozijama obavljaju gotovo svaki dan, te da je većina eksplozija napravljena pod zemljom.

Kako god bilo, u gornjim dijelovima atmosfere još uvijek opstaju radioaktivni izotopi od eksplozija koje su se dogodile prije više od 50 godina.

Znanstvenici su se prevarili u još nekim stvarima, naime dugo se pretpostavljalo da tijekom eksplozije dolazi do raspršivanja radioaktivnih izotopa u zraku, no da su oni brzo padali na zemlju te da su s otpadnim vodama brzo nestajali pod zemljom. S obzirom da sve veći broj oboljelih od raka u ljudskoj i životinjskoj populaciji, čini se da bi ova teorija ne drži vodu.

Japanca iz Fukushime pregledaju Gajgerovim mjeračima. Prijeti li nam svima ovakva sudbina?

Iako bi se moglo raspravljati o tome koliko je radijacije u najnižim slojevima atmosfere, naročito ako se uzme u obzir da je za vrijeme godišnjih blagdana, Američka vladina agencija za kontrolu zračenja, potiho i bez velike pompe po treći put podigla dozvoljeni nivo radijacije u hrani, piću i zraku, ostaje nam švicarska studija koja bare, pokušava ispraviti krive znanstvene pretpostavke i osvijestiti akademiju i znanstvenu zajednicu da je radijacija nešto s čim moraju računati buduće generacije.

Alvarado je u zaključku studije napomenuo kako stratosfera (dijelu atmosfere koja se nalazi na visini od 10 do 50 kiloetara) zarobljava radioaktivne čestice, dok u donjim dijelovima atmosfere (troposfera – ispod 10 kilometara visine) one padaju na zemlju te ih kiša i snijeg ispiru s površine. Takva informacija nije ništa novo, poznato nam je da su tijekom stravičnog polarnog vorteksa u SAD-u u gotovo svim saveznim državama padale obilne snježne padaline s iznimno visokom količinom radioaktivnih izotopa koje su snažne zračne struje donijele iz područja Fukushime. No ne slažemo se pretpostavkom kako ta radijacija samo tako nestaje pod tlom jer se sićušne radioaktivne čestice jako lako asimiliraju u biljke i životinje, i naravno ljude, bez obzira je li asimilacija načinjena uz pomoć korijena ili udisanjem i tako dalje.

I za kraj dr. Jose Corocho Alvarado tvrdi da su koncentracije radioaktivnih izotopa u stratosferi veće za 1000 do 1500 puta od količina koje se nalaze u troposferi.

Interesantno je navesti da su se testovi za ovu studiju odvijali jedino u atmosferi nad Švicarskom, Alvarado smatra da bi slično stanje našli bilo gdje na svijetu, ova tvrdnja bi bila smiješna da nije tragična jer je poznato da Černobil, Čeljabisnk i Fukushima još uvijek zrače na sve moguće načine, te da je područje oko sva tri spomenuta područja zona kontaminacije zabranjena za ljude.

Studija je objavljena u znanstvenom žurnalu Nature Communications.

Izvori Matrix World:

Čeljabinsk-40: Lokacija na planeti s najvećom kontaminacijom

Najnovije eksplozije u Fukushimi prijetnja za cijeli svijet

Radijacija iz Fukushime se morskim strujama približava Aljasci

Radijacija je uzročnik svih kancerogenih oboljenja povezanih s duhanom!

Zašto raste broj oboljelih od raka štitnjače? Može li se za to optužiti fluorirana voda, rentgensko zračenje i radijacija?

Koliko je opasna japanska radijacija i svi dosadašnji nuklearni eksperimenti – skrivaju li se činjenice od javnosti?

Mega doze vitamina C i čudesna ozdravljenja – liposomalni C vitamin

Cigaretni dim jača štitnjaču i imunološki sustav

Fukushima: korak od topljenja jezgre nuklearnog reaktora

Riba uhvaćena pored Fukushine ozračena dozom radijacije 2540 puta većom od dozvoljene

Vanjski izvori:

Radioactive particles from nuclear tests still prevalent in atmosphere

Radioactive particles from nuclear tests still prevalent in atmosphere