Što nam donosi najbliža eksplozija supernove u galaktici M82?

By Juba on 30. siječnja 2014.

Autor: Ljubica Šaran

Matrix World

U zadnjih par godina imali smo prilike vidjeti značajan porast eksplozija supernova, no zadnja eksplozija se dogodila praktično u našem neposrednom galaktičkom susjedstvu. Javnost uglavnom ne zna koliko i kako zračenje supernova djeluje na planetu, naročito kada je heliosfera našeg Sunca smanjena zbog slabe solarne aktivnosti.

Neobična galaktika Messier 82 i još neobičnija supernova

M82 se nalazi na 12 milijuna svjetlosnih godina daleko od Zemlje – u blizini Velikog Medvjeda ili Urse Majora, gotovo u ravnini s Polarisom i Dubhom. Nedavna eksplozija supernove iz M82 je najbliža ikad zabilježena supernova od eksplozije SN 1993J te najbliža supernova tipa 1a u zadnjih 40 godina. Astronomi smatraju kako bi ova eksplozija trebala poslužiti kao stanoviti „Sveti Gral“ za izučavanje supernova, no umjesto toliko željenih odgovora, supernova u galaktici Messier 82, pod radnim imenom PSN J09554214+6940260, je postala više zagonetka nego li pomoć u otkrivanju tajni supernova i njihovih eksplozija.

Messier 82, galaktika u neposrednom svemirskom susjedstvu je poprilična zagonetka za moderne astronome.

Do sada su astronomi smatrali kako je M82 atipična galaktika bez uobičajenih spiralnih produžetaka, zbog toga su je i nazvali „galaktika cigara“ no 2005. su otkrivene dvije simetrične spirale koje su vidljive u infracrvenom spektru.

Satelitska rendgenska opservatorija Chandra X-ray je otkrila nepravilne emisije rendgenskih zraka i radio valova, nekih 600 svjetlosnih godina od centra galaktike. Znanstvenici su smatrali kako ovo neobično zračenje dolazi iz crne rupe koja ima masu 200-5000 puta veću od mase našeg Sunca.

U M82 se vide i tragovi iz prošlih supernova.

U travnju 2010. radio astronomi sa opservatorija Jodrell Bank i Sveučilišta u Manchesteru su prijavili snimak nepoznatog objekta u ovoj galaktici. Objekt je počeo naglo slati radio valove i njihova emisija nije nalikovala na išta do sada zabilježeno u svemiru.

Znanstvenom zajednicom su kružile različite teorije o tome što je stvorilo tako neobičnu emisiju radio valova, no ni jedna teorija nije uspjela objasniti podatke koji su skupljeni opservacijom i snimanjem, pa je emisija radio valova iz nepoznatog objekta u M82 postala misterija od koje su se astronomi klonili da ne bi ispali smiješni.

Najčudnije je što se svjetlost iz nepoznatog objekta kreće superluminalno, točnije brzinom četiri puta veće od brzine svjetlosti koja se širi iz centra galaktike. Ljubiteljima Star Treka je poznata warp brzina četiri, no astronomi čija se fizika vrti oko Einstenove teorije relativnosti takvo što ne mogu prihvatiti, čak i ako snimke s terena na to upućuju, jer bi svjetlosna brzina trebala biti konstanta, a ne varijabla.

Jedna od prvih snimki supernove u galaktici M82.

Najnovije teorije, znanstvenika koji pokušavaju pronaći kreativna rješenja, pretpostavljaju kako je riječ o masivnim mlazovima (jetovima) svjetlosti koji nastaju s obje strane crne rupe, no ostatak znanstvene zajednice upozorava da je cijela situacija s nepoznanicom unutar M82 toliko čudnovata da je ne mogu objasniti klasičnim pristupom astronomiji, čak i ako uzmu u obzir pretpostavku da se nepoznati objekt sam ne kreće brzinom većom od svjetlosti.

Još jedna fotografija supernove u M82.

Sjaj supernove u M82 je trenutačno magnitude +11, što zapravo znači da se može vidjeti s manjim teleskopima, no njena najveća jakost bi trebala nastupiti za nekih dva tjedna. Ovu zvjezdanu eksploziju je otkrio S. J. Fossey, a njena klasifikacija 1a tipa bi trebala označavati neke od najkatastrofičnijih događaja u univerzumu.

Točan položaj M82 na noćnom nebu sjeverne hemisfere.

Naime, ova klasifikacija odgovara događaju u kojemu sudjeluju najmanje dvije zvijezde od kojih jedna mora biti bijeli patuljak.

Bijeli patuljak je zvijezda veličine planete zemlje, no s masom većom za barem 1,4 puta od mase našeg Sunca. Zbog gravitacijskih utjecaja bijeli patuljak ne može više izdržavati svoju masu te se počne urušavati. Nakon toga nastaju termonuklearne reakcije ogromnih temperatura i sjaja koje poznajemo kao regularne supernove. Bijeli patuljci su ostaci ili jezgra prastarih Sunca koje završavaju u moćnom „vatrometu.“

Supernova tipa 1a nastaje uz dezintegraciju barem dvije zvijezde, od kojih je jedna supersažeti bijeli patuljak.

Supernova tipa 1a nastaje kada bijeli patuljak krade materiju iz obližnje zvijezde pratitelja, s obzirom da je bijeli patuljak supersažeta zvijezda, materija sa zvijezde pratitelja, samo dodaje gorivo za i onako neizbježnu termonuklearnu eksploziju supernove.

Zašto bi supernova daleka 12 milijuna imala ikakvog utjecaja na nas?

Do sada smo objavili brojne tekstove koji pokazuju koliko je planetarna klima ovisna o solarnim i svemirskim zračenjima. Ponajviše smo objašnjavali rad prof. dr. Henrika Snensmarka s danskog Državnog Sveučilišta i odjela za solarne sustave i fiziku koji je u suradnji sa znamenitim CERN-om otkrio kako solarna zračenja zasijavaju oblake, te da je opadanje solarne aktivnosti u prošlosti uzrokovalo stvaranje ledenih doba i svekolike promjene života na planeti.

Svensmark je iscrpnim nizom studija pokazao da smanjeni solarni utjecaj točnije umanjivanje solarnih vjetrova i slabljenje heliosfere dozvoljava drugim solarnim zračenjima da dospiju do Zemlje. Najveći utjecaj na nastajanje i nestajanje života na planeti zapravo možemo zahvaliti eksplozijama supernova i njihovim utjecajima.

Nakon što obližnje zvijezde potroše svoje gorivo i kada eksplodiraju u supernove, otpuštaju u svemir ogromne količine visoko nabijenih čestica koje su poznate pod skupnim imenom galaktičke kozmičke zrake ili „GZK.“

Ako je supernova u relativnoj blizini solarnog sustava, povećana količina GKZ-a ima direktan učinak na planetarnu atmosferu, a time i na klimu.

Svensmark je pregledao planetarna događanja u zadnjih pola milijarde godina uz pomoć očitanja geoloških promjena i astronomskih podataka, uzimajući u obzir eksplozije koje su se dogodile u relativnoj blizini solarnog sustava dok smo se mi kretali kroz galaktiku.

Najviše je obratio pažnju na vrijeme kada je naš zvjezdani sustav prolazio kroz galaktičke spirale Mliječne Staze kada smo se najviše susretali sa klasterima zvijezda. Ti, takozvani otvoreni klasteri zvijezda, koji su se s vremenom raspršili, imali su u sebi mnogobrojne supernove različite jakosti, od eksplozija malenih zvijezda do jakih eksplozija supernova prastarih ogromnih zvijezda. Iz podataka koje je dobio izučavanjem otvorenih zvjezdanih klastera prof. Svensmark je uspio stvoriti prikaz kada i na kolikoj udaljenosti od nas su eksplodirale supernove.

Uspoređujući geološke podatke, Svensmark je otkrio da su eksplozije obližnjih supernova snažno utjecale na promjene na našoj planeti. Kad god je naše Sunce i naš solarni sustav prolazilo kroz regije u kojima se najviše formiraju zvijezde i u kojima se najviše pojavljuju eksplozije supernova u našoj galaktici, život na zemlji je cvjetao i događali su se skokovi u evoluciji.

Prof. Svensmark je napisao sljedeće u svojoj studiji:

„Naša biosfera snažno reagira i reflektira uvjete koji se događaju na nebu, naša evolucija je tek odraz evolucije galaktike.“

Pojava eksplozija supernova prati najveće "eksplozije" nastanka novih vrsta na planeti.

Pojava eksplozija supernova prati najveće evolucijske “eksplozije” i nastank novih vrsta na planeti.

Grafika pokazuje korelacije između eksplozije obližnjih supernova i stvaranja različitih vrsta života na planeti. Crna krivulja pokazuje promjenu u broju eksplozija supernova u blizini solarnog sustava u zadnjih 440 milijuna godina. Plava krivulja prikazuje raznolikost u nastajanju beskičmenjaka u moru nakon izuzimanja utjecaja podizanja i smanjenja razine oceana. Sivo područje su moguće pogreške u kalkulacijama.

U svom novom radu je Svensmark nevjerojatno dobro objasnio raznovrsnost života na Zemlji u zadnjih pola milijarde godina čije je uspone i padove povezao s tektonikom, podizanjem i spuštanjem mora i varijacijama u pojavi i jakosti supernova, da se zapravo nema što dodati niti oduzeti iz ovog otkrića. Kako bi pratio nastajanje i nestanke najbolje zabilježenih i očuvanih fosila – beskičmenjaka iz mora, kao što su škampi ili hobotnice, izumrli trilobiti i ammoniti.

Najbrojnije varijacije beskičmenjaka su se pojavljivale kada su se kontinenti cijepali i razdvajali iz većih kopnenih masa i kada je razina mora bila visoka, dok ih je bilo manje kada su se kopnene mase skupljale u Pangeu i kada je razina mora bila manja prije 250 milijuna godina. No geološki efekti nisu cijela priča. Potpuna slika se dobila kada su se u ovu jednadžbu ubacile eksplozije supernove, točnije kada je bilo najviše eksplozija supernova, tada su varijacije života na Zemlji bile najveće i tada je broj živih bića bio najbrojniji.

Svensmark smatra da je hladna planetarna klima povezana s velikim brojem eksplozija supernova, što je donosilo velike varijacije životinja između polarnih i ekvatorijalnih područja, dok se značajan stres na raznolikost i brojnost života osjetio kada su ekosustavi bili previše ujednačeni.

On je također primijetio kako je većina geoloških perioda počela minimumom ili maksimumom pojave supernova, zajedno s pojavom ili nestajanjem tipičnih vrsta koje su predstavljale takav period ili su se transformirale iz jedne u drugu.

Brojnost i raznovrsnost života na Zemlji se može pratiti uz pomoć mjerenja ugljičnog dioksida u atmosferi iz prošlosti čije uzorke nalazimo u geološkim ostacima. Kada je broj supernova bio visok, u atmosferi je bilo jako malo ugljičnog dioksida što je očigledno pomoglo u cvjetanju mikroba, flore i faune koji su tada nezasitno rasli.

Danski tim je do ovog zaključka došao kada se otkrilo da mikrobi i biljke ne vole ugljični dioksid koji je sačinjen od molekule od teškog atoma ugljika-13 (C-13). Rezultat je bio da su biljke i mikrobi izbjegavali C-13 i njega je u jezerima, morima i oceanima bilo sve više. Geološki dokazi pokazuju da visoke količine C-13 odgovaraju periodima s najbrojnijim pojavama supernova – što ponovno pokazuje na veliku produktivnost planete.

Svensmark primjećuje da je rast života na zemlji limitiran nutrijentima, naročito količinama fosfora i dušika, te da hladna klima pomaže u recikliranju takvih nutrijenata uz pomoć jakih oceanskih struja i konstantnog miješanja slojeva mora u oceanima.

Iako nove analize, na čuđenje nekih znanstvenika, pokazuju koliko su supernove doprinjele stvaranju života na Zemlji, visok broj eksplozija supernova donosi i hladnu i pomjenjivu klimu s dugačkim ledenim dobima.

Geo-znanstvenici su dugo vremena bili zbunjeni kratkotrajnim ali brzim padovima razine mora za 25 metara na planetarnoj razini, i seizmičkim promjenama na erodiranim plažama. Prof. Svensmark je otkrio da je uzrok takvim promjenama u razinama planetarnih oceana upravo naglo zahlađenje i nastajanje ledenih doba zbog bliskih eksplozija supernova koje su stvorile kratka ali jaka ledena doba. S brzim zaleđivanjem rijeka, mora, jezera i oceana, razina vode i mora je padao i tako su se stvarale nove obale i krajobrazi.

Svensmarkovi podaci također potvrđuju dugotrajnu vezu između kozmičkog zračenja i promjene klime, s takvim snažnim klimatskim promjenama mijenjali su se i biološki efekti i život na planeti. Ako se uzme u obzir koliko i kako nas obasjava Sunce, koliki su učinci Sunca i njegovog zračenja bili na našu planetu, tada se sa sigurnošću može reći da supernove utječu i utjecale su puno jače i drastičnije na zagrijavanje i hlađenje planete.

Direktor odjela za istraživanja svemira na Tehničkom Sveučilištu Danske prof. Eigil Friis-Christensen je komentirao sljedeće na Svensmarkov rad:

„Kada je Svensmark počeo sa svojim istraživanjem utjecaja kozmičkih zračenja supernova na Zemlju, prije 16 godina, mi nismo mogli ni zamisliti koliko će nas to istraživanje odvesti daleko u prošlost i koliko ćemo novih aspekata otkriti u davnoj planetarnoj povijesti. Kulminacija ovog rada je otkriće kako i zašto su nastajale bezbrojne evolucije u prošlosti.”

Iznimno mirno Sunce, bez ikakve značajnije aktivnosti. Fotografija napravljena početkom 2014. Ovako slabu aktivnost naže zvijezde nismo imali u zadnjih 9300 godina.

Panta rei – sve se mijenja

Napominjemo još jednom kako smo u zadnjih nekoliko godina imali brojne pojave supernova, uzmemo li u obzir najmanju sunčevu aktivnost u zadnjih 9300 godina i velike klimatske anomalije koje nikako ne idu u prilog „warmistima“ Ala Gorea, uključujući i pojave poput polarnih vorteksa nad SAD-om i Kanadom, superbrzo zaleđivanje ribe u nekim dijelovima Norveške, temperature od -40 u sjevernim dijelovma Švedske, zaleđivanje donjih dijelova atmosfere nad tropskim i subtropskim predjelima, rast od 60% sjeverne polarne kape u samo jednu godinu dana i brzo smrzavanje mora oko Južnog pola, sve te stvari i te kako mogu pokazati da se nešto definitivno događa s našom klimom samo mi još uvijek ne možemo shvatiti koliko će brzo promjene nastati i kako će te globalne promjene utjecati na svekoliki život na Zemlji.

Hoćemo li ove zime imati prilike vidjeti još čudnovatih ledenih događaja?

S obzirom da je ova tema od iznimne važnosti preporučamo vam tekstove koji na najbolji mogući način prate planetarne anomalije i promjene u neposrednom svemirskom okolišu.

Sigurni smo da je ovo tek početak, te da ćemo u budućnosti imati još više podataka i studija koje će omogućiti što bolji uvid u budućnost planete.

Ostanite s nama i nastavite nam slati linkove ta istraživanja i tekstove za prijevode kako bismo bili u stanju prikazati što istinitiju sliku o svijetu koji nas okružuje.

Izvori Matrix World:

Eksplozije obližnjih zvijezda pomažu u razvoju Zemlje i života na njoj!

Dokaz da Kozmičke zrake siju oblake

Otkrivena još jedna snažna eksplozija supernove

Sunčevi magnetni polovi će se obrnuti u narednih nekoliko dana

Patokracija, HAARP, kanabis, duhan i promjena klime – kako su ove stvari povezane?

Najbrže opadanje sunčeve aktivnosti u zadnjih 9300 godina i malo ledeno doba

Super brzo zamrzavanje mora ubilo na tisuću riba oko Norveškog otoka Lovunda

Fijasko ekspedicije koja je trebala dokazati kako se led topi na Antarktiku

Obrnute duge i naglo zaleđivanje gornjih dijelova atmosfere – najava ledenog doba?

Najnovija super-nova eksplodirala u sazviježđu Lava!

Supernova SN PTF11kly vidljiva sa Zemlje