TEHNOLOGIJA I ZNANOST

Kuga je promijenila ljudske gene

Autor: Ljubica Šaran

Matrix World

Kuga koja u Europi bila poznata pod imenom „Crna smrt“ nije samo uništila polovicu stanovništva našeg kontinenta, već je promijenila i dijelove ljudske DNK. Znanstvenici su dobro upoznati s utjecajem patogena u prošlosti i njihovog učinka na genetiku pradavnih humanoida, no moderan utjecaj kuge na naše genetske markere je očigledan pokazatelj kako se ljudska bića stalno mijenjaju te da oni koji prežive velike pandemije prenose novonastale gene na svoje potomke.

Ljudsku evoluciju su oblikovali patogeni

Patogen je kovanica nastala iz starogrčke riječi pathos (patnja) i gignomani (klica), što bi značilo „klica koja uzrokuje patnju.“ U biti, riječ je o biološkim agensima koji uzrokuju bolesti organizma, bez obzira jesu li u pitanju; virusi, bakterije ili gljivice.

Znanstvena studija, objavljena 2011. godine, je otkrila kako je nasilan oblik malarije (koju uzrokuje protozoa – praživotinja, točnije sićušni parazit Plasmodium), uzrokovala evolucijski raskorak između hominida koji su se naknadno pretvorili u ljude i onih koji su ostali nalik životinjama.

Naime, taj skok se dogodio u jednoj jedinoj generaciji prije tri milijuna godina, a promjene su bile toliko velike da su preživjeli od pradavne malarije promijenili određene gene odgovorne za stvaranje enzima Neu5Gc u Neu5Ac. Sialična kiselina ili Neu5Gc je specifična molekula šećera s kojom su prekrivene stanice životinja, ove molekule su esencijalne za staničnu interakciju s drugim stanicama i potencijalnim patogenima. Svi živući majmuni, osim ljudi, stvaraju određenu količinu sialične kiseline koja se naziva Nglukolilneuraminička kiselina ili Neu5Gc.

Genetički promijenjeni hominidi su, osim stvaranja imunološke otpornosti prema Neu5Gc i nemogućnosti parenja s nositeljima ovog enzima, počeli nadoknađivati gubitak iste s novim spojem – Neu5Ac, a u isto vrijeme su promijenili i navike hranjenja, te su od skupljača, strvinara i većinom vegetarijanaca postali glavni predatori na planeti, s fokusom na prehranu baziranoj na crvenom mesu i životinjskim masnoćama.

Kao što smo već naveli, parenje između nositelja različitih vrsta sialične kiseline je postalo nemoguće, točnije tijelo ženke nositeljice enzima Neu5Ac se ponašalo prema spermi mužjaka nositelja enzima Neu5Gc, kao prema patogenu koje je njen imunološki sustav brzo uništio.

Trodimenzionalni model "Lucy," hominida od prije 3,2 milijuna godina.

Trodimenzionalni model “Lucy,” hominida od prije 3,2 milijuna godina.

Po riječima voditelja studije Pascala Gagneuxa sa Sveučilišta u San Diegu, to je značilo da smo zahvaljujući evoluciji ovih molekula šećera, dobili dvije vrste hominida koje nisu više bile kompatibilne.

Ovaj proces je u znanstvenim knjigama poznat kao NASTANAK VRSTE KROZ INFEKCIJU, a da se Homo sapiens stalno mijenja najbolje možemo vidjeti iz najnovije znanstvene studije koju su napravili naučnici Sveučilišta Radboud u Njemingenu i njihovog medicinskog centra.

Kuga i njen učinak na ljudske gene

Kuga koja je harala Europom od 1340. godine je načinila promjene na genima koji su direktno utjecali na imunološki sustav ljudi iz tog vremena. Te promjene bi mogle objasniti zašto europljani drugačije reagiraju na neke bolesti od ostatka populacije Homo sapiensa, te također objašnjava i različiti stupanj osjetljivosti na autoimune poremećaje.

Neke novije varijacije naših gena nam pomažu da se lakše nosimo s infekcijama ili pak oboljenjima. Ljudi koji su bili nositelji tako promijenjenih gena su imali više djece i lakše se razmnožavali. Ako uzmemo u obzir informacije iz prethodnog dijela teksta, tada slika postaje potpunija.

Današnji Romi imaju varijacije u genima koje mogu zahvaliti preživljavanju "Crne smrti," za razliku od njihovih sunarodnjaka u Indiji koji se s kugom takve vrste nisu sretali u prošlosti.

Današnji Romi imaju varijacije u genima koje mogu zahvaliti preživljavanju “Crne smrti,” za razliku od njihovih sunarodnjaka u Indiji koji se s kugom takve vrste nisu sretali u prošlosti.

Dakle, nizozemska studija takve gene smatra korisnima, naročito kada te iste varijacije opstaju i nakon nekoliko stoljeća od njihova stvaranja.

Opstanak ljudi s „boljim genima“ i boljim imunološkim sustavom se naziva pozitivna selekcija, no do sada je znanost imala velike probleme u prepoznavanju takvih gena, jer veliki broj naše genetike varira od jednog do drugog ljudskog bića.

Imunolog Mihai Netea je shvatio da bi ispitivanje u njegovoj rodnoj Rumunjskoj omogućilo plodno tlo u traganju za poboljšanom genetikom, a sve zahvaljujući genetičkom ispitivanju između varijacije genetičke grupe koju znanost pozna pod nazivom – Daliti, od kojih su nastali naši europski Romi i veliki broj ljudi s indijskog potkontinenta.

Na slici vidite prikaz romske migracije iz područja sjeverne Indije u Rumunjsku.

Na slici vidite prikaz romske migracije iz područja sjeverne Indije u Rumunjsku.

Prije nekoliko tisuća godina Romi su migrirali iz sjeverne Indije u Europu, no gotovo se uopće nisu miješali s europljanima i drugim vrstama ljudi za vrijeme migracije, zbog toga su njihovi geni ostali gotovo istovjetni onima iz njihove pradavne domovine.

Rumunji i rumunjski Romi su živjeli u gotovo istovjetnim uvjetima, i obje grupacije su prošle kroz nekoliko snažnih pandemija kuge, uključujući i njen najagresivniji oblik „Crnu smrt.“ S druge strane „Crna smrt“ nije imala utjecaj na stanovništvo sjeverne Indije.

Slika koja pokazuje način širenja "Crne smrti" po Europi.

Slika koja pokazuje način širenja “Crne smrti” po Europi.

Zaključci studije bili su gotovo nevjerojatni, Rumunji i rumunjski Romi su imali određene sličnosti u varijacijama gena odgovornima za pojačanje imunološkog sustava, dok pripadnici Dalita u Indiji nisu imali takve varijacije.

Evolucijski biolog Jaume Bertranpetit sa Sveučilišta Fabra u Baceloni i njegove kolege provjerili su više od 196.000 markera u genomu 100 rumunjskih Roma s rezultatima genetske pretrage 500 osoba iz sjeverne Indije. Oni su uspjeli analizirati sve gene koji su se s vremenom promijenili, čiji je okidač za promjenu bila kuga.

Genetički gledano, Romi iz Rumunjske i sjeverni Indijci su jako bliski, i iako ih dijele tisuće godina života na različitim zemljopisnim lokacijama, pa ipak, jedine razlike su vidljive na 20 gena koji su se s vremenom promijenili i u neromskom stanovništvu Rumunije koje je također nastalo iz onih „srećkovića“ koji su preživjeli brojne nalete kuge u prošlosti.

Natea i njegove kolege rezultate svojih istraživanja su objavili u znanstvenom žurnalu: Proceedings of National Academy of Sciences, a sam Natea je izjavio sljedeće za web tiskovinu Science Now:

Pozitivno smo selektirali promjene na genima kod Rumunja i rumunjskih Roma, ali takve promjene nismo našli kod Indijaca. To je iznimno snažan pokazatelj. Razlike u genima se nalaze u markerima za pigmentaciju kože, a jedan od njih je zadužen i za dvojnu ulogu – obrana od upala, jedan je povezan s otpornošću na auto imune bolesti, kao što je reumatoidni artritis, no najviše je interesantan klaster od tri imunološka gena koji reagira kao imunološka obrana u slučaju napada bakterija. Nama je jasno koliko je ovo značajno i kakva je njena uloga u sveopćem ljudskom zdravlju.

Natea i Bertranpetit smatraju da su Europljani i rumunjski Romi stekli ovakve genetske promjene i pojačanje imunološkog sustava zbog evolucijskog pritiska koji je stvorio patogen Y. pestis, za koji znanstvenici još uvijek smatraju kako je bio glavni krivac u nastanku pandemija kuge. Također su otkrili kako ljudi iz Kine i Afrike koji nikada nisu prošli kroz užase „Crne smrti“ nisu dobili ovakve promjene na genima, te da je na području Europe u prošlosti nastala iznimno snažna prirodna selekcija.

Znanstvenici koji nisu sudjelovali u ovoj studiji smatraju kako je hipoteza hvale vrijedna te da bi se trebala proširiti i na druge grupacije ljudi kako bi se utvrdilo jesu li one istovjetne na svim potomcima ljudi koji su proživjeli kugu.

Izvori Matrix World:

Kako su molekule šećera potajno oblikovale ljudsku evoluciju

Otkriveno podrijetlo Roma

Vanjski izvori:

Black Death Left a Mark on Human Genome

Black Death – Wikipedia, the free encyclopedia