DNK produljenih lubanja iz Paracasa u Peruu ne nalikuje ljudskoj

By Juba on 8. veljače 2014.

Autor: Ljubica Šaran

Matrix World

U posljednje vrijeme mediji sve više obraćaju pažnju na misterije povijesti i arheologije. Jedno od najvećih pitanja je podrijetlo ljudske vrste i karike koje nedostaju. Zvanična znanost je, do sada, tvrdila kako su svi ljudi nastali iz jedne hominidne vrste, te da je Homo sapiens jedini predstavnik dugačke evolucije nastale na planeti Zemlji. Uzimajući u obzir rezultate nekoliko najnovijih istraživanja, postaje sve jasnije kako je ljudska prošlost bila potpuno drugačija od onoga što nam se prezentira.

Paracas fotografiran s mora. U pozadini vidite piktogram nalik na one iz Nasce.

Kultura Paracasa

Paracas je pustinjski poluotok u regiji Ica, koja se nalazi na južnoj obali Perua. Julio Tello je davne 1928. godine pronašao groblje s iznimno kompliciranim arhitektonskim rješenjima. U grobovima su se nalazili ostaci do tada nepoznate kulture koja je svoje mrtve umatala u skupocjene tkanine kompliciranog veza, sa zagrobnim poklonima u vidu bogate lončarije pune hrane, no najnevjerojatnije otkriće je bilo što su najbogatiji grobovi bili rezervirani za „ljude“ s iznimno izduženim lubanjama.

Lubanje iz Paracasa ili “produljene lubanje iz Ice.”

Po našim medijima ove su se lubanje uglavnom nazivale “Lubanje iz Ice.”

Tello je otkrio preko 300 komada izduljenih lubanja, neke od njih su datirane na starost od preko 3000 godina, a s obzirom da klasična objašnjenja povijanja i umjetnog produljivanja lubanja nisu mogla objasniti povećanje obima mozga preko 25% čekalo se na analize DNK kako bi se rasvijetlila ova misterija.

Tipična produljena lubanja iz Paracasa.

Kranijalne deformacije na prastarim ljudskim ostacima su pronađene diljem svijeta, od centralne i Južne Amerike, do Afrike, Europe, srednjeg istoka, Rusije i južnog Pacifika. Znanstvenici su pretpostavljali kako je riječ o obrednim deformacijama, no tijekom vremena je postalo jasno da, ako je riječ o običnim ljudima, nije moguće dobiti i veći mozak, točnije povećanje volumena lubanje s običnim povezivanjem lubanja beba.

Još jedna neobična produljena lubanja iz Paracasa.

Lubanje iz Paracasa imale su još neke neobičnosti, njihove kosti su bile deblje od običnih ljudskih kostiju, zubi su bili veći, donja vilica puno snažnija nego li u običnog čovjeka, a sama težina ovakvih lubanja je premašivala težinu tipične ljudske lubanje za nevjerojatnih 60%.

Produljena lubanja bebe, iako je tim koji je pronašao ovaj ostatak obećao DNK analizu, mi je još uvijek čekamo.

Još jednu zagonetku je predstavljala činjenica kako su lubanje iz Paracasa imale samo jednu parijetalnu kost (tjemenu kost), umjesto dvije kosti, koje su tipične za ljudska bića.

Produljena lubanja bebe.

Jedan od dokaza kako se radilo o prirodno nastalim kranijalnim deformacijama je otkriće bebe i fetusa s produljenom lubanjom, Examiner.com je o tome pisao u nekoliko navrata. Bez obzira na gotovo bizarna otkrića znanstvena zajednica uopće nije pokazala interesa za otkrivanje istine.

Mumija kulture Paracas.

Čudnovati nalazi

Zahvaljujući naporima Briena Foerstera koji se posebno fokusirao na rješavanje misterija Južne Amerike, uzeti su uzorci kostiju, tkiva, zuba, kose i korijena zuba s pet produljenih lubanja koje se nalaze u povijesnom muzeju u Paracasu.

“Ljudi” iz Paracasa s produljenim lubanjama su trebali ovako izgledati. Fotografija je vlasništvo: Marcia Moore/Ciamar Studio.

Ovaj proces je podrobno dokumentiran, a uzorci su poslani u jednu genetičku laboratoriju u Teksasu.

Nakon objavljivanja rezultata, Foerster je izjavio sljedeće portalu Ancient Origins:

Pronašli smo kako mitohondrijska DNK (mtDNA – deoksiribonukleinska kiselina koja se nasljeđuje s majčine strane) lubanja iz Paracasa ima nepoznate mutacije koje se ne mogu naći kod ljudi, primata, niti kod ijedne poznate životinje. Nekoliko izdvojenih sekvencija DNK iz uzetih uzoraka su pokazale kako ove mutacije upozoravaju da smo otkrili novu vrstu bića, nalik ljudima. Ta ljudolika bića su genetički gledano jako udaljena (različita) od Homo sapiensa, neandertalaca i denisovanaca.

Ancient Origins tvrdi kako su implikacije ovog otkrića ogromne, te da Foerster s pravom kaže sljedeće:

Nisam siguran da genetiku otkrivenu u lubanjama iz Paracasa uopće možemo umetnuti u naše evolucijsko stablo.

On je također dodao da se zbog tako ogromne razlike u genetici pripadnici kulture Paracasa nisu mogli pariti s običnim ljudima.

S obzirom da su ovi rezultati nastali kao preliminarno istraživanje, Foesterov tim će analize DNK učiniti i u drugim laboratorijima kako bi isključio mogućnost bilo kakve pogreške.

Želite li saznati više o ovoj tematici pročitajte dodatne tekstove:

Neobične antičke produljene lubanje

Jesu li znanstvenici pronašli lubanju vanzemaljskog bića? Misterija gigantske lubanje pronađene u Peruu!

Bizarna mumija s gigantskom glavom otkrivena u Peruu

Azijski ljudi su se parili s nepoznatim ljudskim rođacima

Misteriozne hominidne vrste ostavile genetički trag u ljudima

DNK dokaz: Neandertalci su imali seks s ljudima

Ako vas interesiraju neobične arheološke misterije, pročitajte:

Misteriozne monolitne strukture Kavkaza

NEVJEROVATNO! Pronađena najstarija astrološka ploča na svijetu u Spili na Pelješcu

Jonaguni i drugi prastari monolitni kompleksi Tihog Oceana

Klaus Dona i njegova arheološka otkrića