PONERIZACIJA DRUŠTVA

Kosti lažnih svetaca ukrašene zlatom, biserima i poludragim kamenjem

Autor: Ljubica Šaran

O smicalicama i licemjerju Katoličke Crkve sve se više piše i raspravlja. Nedavno je javnost otkrila kako ova religijska organizacija raspolaže basnoslovnim bogatstvom prikupljenim prodajom oružja, pornografskih knjiga i filmova, ulaganjem u proizvodnju sredstava za kontracepciju i bankarskim malverzacijama, no kosti lažnih svetaca i mučenika optočene plemenitim metalima i dragim i poludragim kamenjem su dokaz o prošlosti koju mnogi ne žele uvidjeti.

Kada su protestanti na njemačkom govornom području uništili brojne crkvene relikvije, Vatikan je odlučio povratiti vjerski zanos katoličkih vjernika s kostima izvučenima iz rimskih katakombi. Iako o ovom dijelu povijesti postoje brojni zapisi, znakovito je kako su se od ostataka nepoznatih ljudi stvarali ranokršćanski mučenici koji su duž puta od Rima do Alpa proglašavani svecima bez kanonizacije.

Sveti albert, lažni nekanonizirani svetac okićen zlatom, biserima i poludragim kamenjem. Fotografija vlasništvo

Sveti Albert, lažni nekanonizirani svetac okićen zlatom, biserima i poludragim kamenjem. Fotografija vlasništvo Paula Koudounarisa /BNPS

1578. godine jedan splet kostiju iz katakombi je došao do samostana benediktinskih časnih sestara koje su od različitih ostataka napravile potpun kostur no smatrale su da „katolički mučenici“ ne zaslužuju samo obično izlaganje već ih treba prikazati u zasluženom svijetlu, te su u zglobove zalijepile bisere, a po većim kostima su postavile crveno i plavo poludrago kamenje, dok su najveću pažnju poklonile ukrašavanju torza i lubanje. Na koncu su dobile svoga Svetog Alberta.

Tridentski sabor je devetnaesti ekumenski sabor Katoličke Crkve. Održan je u razdoblju od 13. prosinca 1545. do 4. prosinca 1563. je omogućio "rasplamskavanje" katoličkog zanosa i stvaranje dodatnih "svetaca iz katakombi."

Tridentski sabor je devetnaesti ekumenski sabor Katoličke Crkve. Održan je u razdoblju od 13. prosinca 1545. do 4. prosinca 1563. Omogućio je “rasplamsavanje” katoličkog zanosa i stvaranje dodatnih “svetaca iz katakombi.”

Uskoro je ovakva moda uzela maha po cijelom području na kojem je protureformacija bila jaka. Da podsjetimo, Papa Pavao III. započeo je Tridentinski sabor (1545.-1563.), koji je trebao provesti reformu crkvenih ustanova. Ovaj sabor je trebao riješiti probleme koji su iznutra nagrizali Crkvu, poput korumpiranih biskupa i svećenika, plaćenih oprosta, prodavanja lažnih relikvija i drugih novčanih zlouporaba. Sabor je odbacio i osudio svaki kompromis s protestantima, a znakovito je da je ponovno potvrđen sakrament pretvorbe kruha i vina u tijelo i krv Kristovu, kao i sedam svetih sakramenata. Jasno su potvrđeni i katolički običaji protiv kojih su reformatori najviše grmjeli: hodočašća, štovanje svetaca i relikvija, kao i štovanje Marije.

  • Sabor se nakon dugih rasprava dogovorio oko sljedećih glavnih smjernica za ono što će poslije postati poznato kao protureformacija:
  • Katoličko tumačenje Biblije je konačno. Svaki kršćanin koji želi nametnuti drukčije tumačenje je heretik.
  • Biblija i Katolička Crkva su jedine instance za usmjeravanje kršćanskog života. Oprost je valjan izraz vjere.

Ovakve smjernice KC-a su snažno odjeknule diljem kršćanskog svijeta, i naravno uzrokovale su još snažnije vojne sukobe između katolika i protestanata, koji su se nastavili događati narednih 300 godina.

Uzimajući u obzir činjenice koje smo spomenuli nimalo ne čudi da su kosti lažnih svetaca i mučenika postale iznimno popularne u dijelovima Europe u kojima je KC vodila ratove za svakog vjernika.

Papini tjelohranitelji, pripadnici Švicarske garde pri davanju zakletve u Vatikanu.

Papini tjelohranitelji, pripadnici Švicarske garde pri davanju zakletve u Vatikanu.

S vremenom su ovakve užasavajuće relikvije postale toliko popularne da su se gradovi i veće vjerske zajednice poistovjećivali s njihovim „svecima“ te su ih s vjekovima sve više i bogatije ukrašavali. Nevjerojatno je kako su časnici Švicarske garde (Papinski tjelohranitelji) korišteni za prenašanje kostiju izvučenih iz Rimskih katakombi, a poznato je da je kapetan Johan Pfyffer osobno odnio ostatke 25 „svetaca iz katakombi“ u svoju rodnu Švicarsku tijekom XVII. vijeka.

Rimske katakombe su poslužile Vatikanu kao neiscrpan izvor kostiju za raznorazne mučenike i "svece."

Rimske katakombe su poslužile Vatikanu kao neiscrpan izvor kostiju za raznorazne mučenike i “svece.”

Ove kosti nisu bile prodavane, jer se to počelo smatrati simonijom, no sam transport nije bio jeftin te su tijekom „tramaka“ od Rima do Alpi, nepoznati ostaci dobivali generična imena poput Felix (Srećko), ako bi lubanja imala sve zube i ako su kosti bile u dobrom stanju, Contstantius (Konstantni) ako su se održale sve kosti, ili čak i Incognitius (Nepoznati) – jasno je zašto je „mučenik“ dobio ovo ime.

„Obožavane kosti“ su od mučenika postale kosti nekanoniziranih svetaca, poglavito tijekom takozvanog „tridesetogodišnjeg rata“ to jest sukoba između katolika i protestanata koji je s vremenom postao klaonica gotovo svih kontinentalnih zemalja Europe (1618.-1648.).

Crkva u Rottenbuchu je čuvala kosti katakombskih svetaca nekoliko stoljeća. Vjernike nimalo nije smetalo što sveci nikada nisu bili kanonizirani te što su njihove kosti sasvim slučajno pokupljene iu katakombi Rima.

Crkva u Rottenbuchu je čuvala kosti katakombskih svetaca nekoliko stoljeća. Vjernike nimalo nije smetalo što sveci nikada nisu bili kanonizirani te što su njihove kosti sasvim slučajno pokupljene iu katakombi Rima.

Neki bi pomislili kako su ovakve relikvije nestajale s vremenom jer su ljudi saznali da se radi o lažnim svecima, no zapravo Crkva nikada nije povukla svoje „mučenike iz katakombi“ niti je vjernicima otkrila istinu. Poznato je kako je mjesto Rottenbuch u Bavariji gotovo poludjelo nakon što je gradski magistrat prodao ostatke svetaca iz katakombi: Primusa i Felicianusa, tek 1977. “sveci” su ponovo dovedeni u ovo Bavarsko mjesto, te su uz slavlje postavljeni u niše mjesne crkve svjetini na obožavanje.

Knjiga "Nebeska tijela" prikazuje detaljnu priču o nastanku svetaca i mučenika iz Rimskih katakombi.

Knjiga “Nebeska tijela” prikazuje detaljnu priču o nastanku svetaca i mučenika iz Rimskih katakombi.

Brojne svjetske tiskovine su pisale o ovoj tematici, a sve zahvaljujući ispitivanju povjesničara umjetnosti iz Los Angelesa, gospodina Paula Koudounarisa koji je nakon dugogodišnjeg skupljanja podataka i fotografiranja „okićenih“ kostiju napravio knjigu pod naslovom: „Hevenly Bodies: Cult Treasures and Spectacular Saints from the Catacombs,“ čije vam slike predstavljamo u galeriji.

Želite li pregledati galeriju preko cijelog ekrana, kliknite na bilo koju sliku.

Matrix World izvori:

Nekadašnji savjetnik pape otkriva prijevare i krivotvorine u Bibliji

Jesu li sadašnje pape išta naučile od svojih prethodnika?

Crkva ulaže u proizvodnju oružja, antibebi pilula, pornografskih materijala i skriva svoje ogromno bogatstvo

Crkva prodaje pornografsku sado-mazo knjigu „Fifty Shades of Grey“ ali se protivi programu o spolnom odgoju?!

Zašto se Crkva boji liberalnog zdravstvenog i seksualnog odgoja?

Katolička crkva ekskomunicira majku i liječnike devetogodišnje žrtve silovanja

SRAMOTNO: 300.000 beba ukradeno od njihovih roditelja i prodano za usvajanje: BBC otkrio skandal traffickinga bebama koje je radila Katolička crkva u Španjolskoj!

ŠOKANTNO: Katolička crkva zarađuje bogatstvo u pornografskoj industriji!

Izvori:

‘Indiana Bones’ and the Catacomb Saints (Photo Essay)

Incredible skeletal remains of Catholic saints still dripping in gems and jewellery discovered by ‘Indiana Bones’ explorer

The ghastly glory of Europe’s jewel-encrusted relics

Heavenly Bodies: Cult Treasures and Spectacular Saints from the Catacombs

These Dazzling Blinged Out Skulls Will Leave You Yearning For The Afterlife

Protureformacija

Tridesetogodišnji rat

Tridentski sabor

Katakombe

Švicarska garda