PONERIZACIJA DRUŠTVA

U BANANI: Može li društvo zasnovano na lažima opstati?

Autor: Ljubica Šaran

Matrix World

Dok se u RH još smiruju strasti zbog kazni za bivšeg premijera i „zna se“ koga, njemačka tajna služba poručuje, „otkrili ste tek maleni dio ukradenog novca,“ dotle s druge strane naše zastupnice u EU parlamentu glasuju za nejednakost žena i mizoginiju, a poludjeli političari širom svijeta više niti ne žele prikrivati svoje pravo – psihopatsko lice, čak se niti ne trude stvarati takve laži u koje ćemo mi vjerovati. Maske padaju na sve strane, a mi smo i dalje u banani.

Prvi dio teksta “U banani” pročitajte ovdje.

Sedlo i festival demokracije

Do sada su nas uvjeravali i učili kako glasanjem možemo promijeniti društvo na bolje, kako svojoj djeci možemo osigurati normalan život dostojan slobodnog ljudskog bića, te da korištenjem svojih demokratskih prava i obaveza osiguravamo opstanak demokracije, jer volja većine se mora poštivati.

Je li nam dosta "festivala demokracije" koji nam se podmeću pod nos kako bi zaboravili stvarne životne probleme?

Je li nam dosta “festivala demokracije” koji nam se podmeću pod nos kako bi zaboravili stvarne životne probleme?

Nakon više „festivala demokracije“ postaje sve vidljivije i očitije kako većina ne vlada, već je ta ista većina stado koje se „šeta“ na poprilično kratkom „lancu,“ a pored toga dobili smo i plavi tor obasut žutim zvjezdicama i sedlo na kojemu se mijenjaju jahači iz Vatikana, Washingtona ili pak Bruxellesa.

Slijepi i nemoćni od laži

Sve vladajuće garniture lažu, (ako vam to nije jasno, molimo vas ne čitajte ostatak teksta).

Nije važno jesu li to laži o vilama i koferima punim novca, nije važno jesu li to seksualne afere i rastave iako se političari busaju u svoja rundava katolička prsa, nije čak ni važno jesu li to političarke „odgojene“ na američki način s „ukusom“ Opusa Dei, pa čak nije važno stoje li biskupi, nadbiskupi, muftije ili cijele države iza tih nekih političara, važno je jedino što mi, birači ne želimo vidjeti istinu i što i dalje živimo u laži.

1 nula kuna

U laži su kratke noge, tako barem tvrdi stara narodna mudrost, no noge nekih političara su toliko velike da u dva tri koraka mogu smotati gotovo dvjesto tisuća članova i nekoliko milijuna simpatizera, kako bi uvjerili „stado“ da ZNA SE tko neće pristati na kolektivnu krivicu, te ako se kralo (a kralo se), neće cijela stranka plaćati za 20 godina sustavne pljačke „lijepe naše“ koja danas nalikuje na kombinaciju očerupane kokoši i izmužene krave s trajnom amnezijom i traumom glave. Mi smo zahvaljujući patokraciji (vladavini psihopata) postali rogatiji od stoke sitnog i krupnog zuba zajedno, a svoje rogove ne vidimo ni kada se pogledamo u ogledalo pri punoj dnevnoj svjetlosti.

Iako je sutkinja na suđenju prvooptuženom Ivi Sanaderu i šestooptuženoj osnivačici Republike Hrvatske, (koju, kako tvrde njeni simpatizeri, ne može zamijeniti niti jedna stranka, a kamo li reformirane komunjare, pederčine, lezbače, bradonje ili pak balije), pokušala u sat i pol vremena „nacrtati“ sve grijehove koje nose na duši (ako je imaju), osuda javnosti je u potpunosti izostala. Da smo zaista u banani, da se vidjeti jer se nitko ne pita, ako je jedan Ivo pokrao tolike silne pare uz pomoć dualnog stranačkog sustava i brojnih pomagača, zašto se ne otkriju i ostali počinitelji u drugim vladajućim garniturama.

Na trenutak, Hrvatska je bila na naslovnicama svih svjetskih portala. Pitanje je tko je slijedeći?

Na trenutak, Hrvatska je bila na naslovnicama svih svjetskih portala. Pitanje je tko je sljedeći?

Ivo sam nije pokrao Republiku Hrvatsku i njene građane, poznate su nam brojne političke i javne ličnosti koje su se klele „Kud Ivo tud i ja,“ pa ipak još uvijek ih nema u Remetincu.

Politička stvarnost u Republici Hrvatskoj je takva da je zemlja dovedena do prosjačkog štapa, a ljevica koja bi nam socijaldemokratskim mjerilima trebala osigurati ravnopravnije društvo s akcentom na socijalnu osjetljivost se pretvorila u aždaju koja brani korporacijske interese i interese visoke politike EU-a čija smo mi kolonija.

Korupcijska karta svijeta, tamno crvenom bojom su označene zemlje s najvećom korupcijom, a žutom bojom zemlje s najmanjom korupcijom.

Korupcijska karta svijeta, tamno crvenom bojom su označene zemlje s najvećom korupcijom, a žutom bojom zemlje s najmanjom korupcijom.

U nekoliko godina iz RH se iselio cijeli jedan Split s užom okolicom, ti uglavnom mladi ljudi su svojoj domovini okrenuli leđa, zato što ih je natjerala glad i neimaština, u svijet su otišli „trbuhom za kruhom.“ Za par godina na red za bijeg sa „Zapadnog Balkana“ će doći generacija kojoj je „vječni predsjednik“ bio kum, a čiji su roditelji popravljali demografsku sliku ‘Rvacke zbog obećanja o većim i jeftinijim stanovima, besplatnom školovanju, većim plaćama i dječjim dodacima, beneficiranim staževima za majke, sve to uz zahvalnicu s hrvatskim pleterom. No nije samo država postala siromašnija za 200.000 duša, naime i naša „majčica crkva“ je ostala bez istog tolikog broja vjernika, crkve više nisu u modi, a svaka normalna majka zna da se dijete (naročito ako je malodobno) treba držat što dalje od oltara jer „ne d’o bog“ da ih vidi svećenik, tko zna što bi s djetetom učinio.

pokvarena politika

Facebookom je dugo vremena kružila ova slika, no zapravo jako dobro pokazuje svo licemjerje grupacije koja se boji svega što je drugačije. Fundamentalizam se uvijek poziva na obranu tzv. tradicionalnih vrijednosti dok strahom, zastrašivanjem i diskriminacijom uklanja građanske izričaje pa čak i zakone.

‘Rvacka je čudna zemlja, nakon što nas je Udruga za obitelj, primorala na trošenje gotovo 50 milijuna kuna, strašeći nas pedofilijom, analnim seksom, djecom iz epruvete, genocidom za vrijeme ejakulacije i sramote svršavanja izvan braka i šporkačunskim veneričnim bolestima koje prenose, bože oprosti, homoseksualci (van klera), narod se iz svoje letargije digao na (zadnje) noge kako bi obranio seks, pardon brak muškarca i žene, u misionarskom položaju, nakon uredno plaćenog taksovnika za oproste grijeha, i dobivanje svetih sakramenata. Nije ovo neka smicalica ili šala, naime naša državna crkva ne plaća poreze za svoje dušebrižničke poslove, no naplaćuje oprost grijeha, poput spavanja s maloljetnicom, incest i kriminalna (ne)djela.

Kako crkva zarađuje na grijesima vjernika? Obratite pažnju za "ženidbu" s maloljetnicom i incest.

Kako Crkva zarađuje na grijesima vjernika? Obratite pažnju na “ženidbu” s maloljetnicom i incest.

Nakon što smo se spustili na sve četiri noge, shvatili smo da smo Ustav mijenjali za ništa, te da nas je strah od LGBTQI zajednice pretvorio u zvijeri iz čijeg oblika nismo izlazili, ne samo za puna mjeseca, već nekoliko pažljivo izPMS-iranih mjeseci. Taj PMS je bio toliko jak da je gotovo milijun ljudi priznalo pomutnju u endokrinom sustavu stavljanjem potpisa na referendumski zahtjev, kako je njima objašnjeno, čuvanju tradicionalnih vrijednosti RH.

Jedan od svećenika u Hrvatskoj optuženih za pedofiliju. Dok se narod straši s LGBTQI zajednicom, dotle crkva štiti pedofile u svojim redovima.

Jedan od svećenika u Hrvatskoj optuženih za pedofiliju. Dok se narod straši s LGBTQI zajednicom, dotle Crkva štiti pedofile u svojim redovima.

Jadno je kada vrijednosti jedne zemlje spadnu na razine običnog porno programa i kada se po referendumima počne odlučivat tko s kim smije spavati i osnovati obitelj, a da se pri tome ne vidi pedofilija u redovima domaćeg klera i silne pare ukradene od nas i utrošene u orgijanje po jahtama i jahtetinama, vilama i viletinama, stanovima i stančugama, autima i limuzinama. Građani „lijepe naše“ su toliko bili zaluđeni seksom, točnije zabranom legaliziranja seksa između nekih odraslih ljudi istog spola, da su u potpunosti previdjeli kako se cijeli narod jaše u redaljkama iz kojih su se izrodile nemani koje ne voli niti Međunarodni monetarni fond niti Svjetska banka, a bogami niti Angela Merkel, koja je Sanaderu naredila da odstupi s mjesta premijera ili će završiti kao Gaddafi.

Ne trebamo se strašiti gladi, bolesti i siromaštva, Kaptol ima plan za nas, zna se koji.

Ne trebamo se strašiti gladi, bolesti i siromaštva, Kaptol ima plan za nas, zna se koji.

Zapravo najveće laži se jako dobro skrivaju od javnosti, neke od njih su čak zaštićene zakonima, ustavima, uredbama i odredbama i mi im još uvijek vjerujemo jer nemamo u što drugo vjerovati. Otac bog, (bradati omnipotentni svadljivac koji je stvorio prvog Dinarida, s masu neandertalskih gena, iz kojeg je odstranjivanjem rebra (prije daske u glavi) nastala Mara, Kata, Jela, Ane, Mande i druge „žemske“ našeg društva, nam je odavno okrenuo leđa, neki se kunu da je to zbog naše komunjarske povijesti, drugi pak misle da je to zbog krivnje za Bleiburg, neki pak misle da je to zbog Jasenovca, a neki da nam je bog pokazao srednji prst, zbog, ma možete i sami pogoditi ako poslušate donedavnu predsjednicu stranke HRAST i njene klike koja se trenutačno, (nakon što im je Crkva odbila potporu), uredno sastaje na malenom otoku u „lijepoj ladanjskoj kućici“ na zemlji koju joj je kler ustupio gotovo bagatela.

Sumanuto je misliti da referendumima možemo išta promijeniti, nakon što je narod potrčao za ćudoređem, pazeći da im guze uredno budu poredane uza zid (u strahu su očigledno velike oči), na red je došlo još jedno strašenje, i to od ćirilice.

Ovo bi trebalo biti najvažnije pitanje u Hrvatskoj, bez obzira je li na latinici ili ćirilici?

Ovo bi trebalo biti najvažnije pitanje u Hrvatskoj, bez obzira je li na latinici ili ćirilici?

Naime ćirilica je, svatko to zna (ako je ‘Rvat), grozno pismo, teško se uči (a neki se niti ne sjećaju da su ovo pismo učili u trećem razredu osnovne), još teže pamti, na njoj slovuje i piše narod s još teže razumljivim jezikom, jezikom kojeg je tako teško prevaliti preko ‘rvackih usta da zapinje svima s članskom knjižicom (zna se koje stranke) i njihovim simpatizerima, iako je bivši predsjednik s nepopularnim i mrskim facijalnim ukrasima, rekao kako je nama i njima (koji pišu Vukovom ćirilicom) jako teško, a da se ne razumijemo.

Očigledno neki se straše, što bi na ćirilici moglo biti napisano, kakve bi se sve tajne poruke mogle biti prenošene, a da to narod u RH ne zna. Ćirilica je tako postala predmet konspiracija, naročito u mjestima iz kojih je nestala većina ljudi koji se ovim pismom koriste i iako je rat odavno završio, neki bi htjeli da još uvijek traje. Naime na ratu se zarađuje, u ratu se može „jamiti“ više nego li u miru, u ratu se lako dobivaju generalski činovi i 100% invalidske mirovine, čak i ako su vam svi udovi na broju, čak i ako imate oba oka, pa čak i ako na ratištu nikada niste bili.

Svi oni koji se navodno bore za mir, bi rado ratovali zauvijek, pa taman i protiv ćirilice, ako ne može protiv ičega drugoga.

Europa je ostala u čudu, hrvatska je multietnička i multivjerska zemlja koja svoje ploče, pločice, table i tablice piše na više jezika i s više pisama, no ćirilica je toliko opasna jer svima koji ljube stranačku knjižicu, a koji ne vide koliko ih se krade i laže, je ovo pismo došlo kao savršen teren za driblanje sadašnjih i prijašnjih neprijatelja. Da stvar bude gora, onima koji su krali i koji još uvijek kradu, najviše pogoduju raznorazna strašenja naroda, laganje i obmane, bez obzira jesu li to jeftini politički bodovi izmanipulirani na ćirilici ili latinici, važno je da se skine fokus javnosti s pravih i esencijalnih problema, važno je kupiti još koju godinu kako bi se zemlja opelješila do kraja, kako bi se napravio još jedan privatni ZOO, kako bi se kupio još koji skupocjeni sat ili torba, kako bi se ormari napunili skupocjenom robom, ili ako se već i drma poslovno carstvo, kako bi se dobio saborski imunitet, pa taman na sljedeće četiri godine.

Glasovanje ne služi da bi mi, državljani Republike Hrvatske odlučili o tome tko će vladati državom (mi smo svoju samoopstojnost odavno izgubili) već zapravo služimo kao „pro forma“ za legalizaciju imuniteta bracama i sekama koji muljaju s porezima, služimo za vojsku rodjaka iz susjedstva koji se nisu mogli više okoristiti u rodnoj državici, jer se tamo više nema što pokrasti, i da ne zaboravimo, glasanje pomaže i nama, da umirimo savjest da smo učinili sve što se učiniti može i kako možemo nastaviti spavati naredne četiri godine dok ponovno ne krene državni cirkus, pardon još jedan festival demokracije.

Sprema li se naše pravosuđe nad ulov još "krupne divljači" ili će Sanader jedini otploviti u ropotarnicu povijesti s "malo vitra."

Sprema li se naše pravosuđe na ulov još “krupne divljači” ili će Sanader jedini otploviti u ropotarnicu povijesti s “malo vitra.”

Glasanjem ne mijenjamo ništa jer su svi političari isti, s malim varijacijama na temu, tko ima više ili manje psihopatskih odlika i kako se koji psihopat maskira u ljudsko biće, i koju navodno demokratsku političku opciju zastupa. Koliko je ovo istina je dovoljno pregledati zadnjih 20 godina naše političke povijesti i shvatiti kako smo odbacivali desnu opciju kad god smo se probudili od velikih skupova na kojima su nas zombirali srceparajućim govorima o domovini. Glavobolja nakon nacionalističkog bančenja je bila tolika da je desetljećima bilo teško vidjeti kako desnica krade i iscrpljuje. Nakon toga smo požurivali na izbore i okretali se ljevici smatrajući da će ona pomoći iscrpljenom i financijski dotučenom narodu, postali bi u potpunosti smeteni jer bi shvatili kako niti jedna opcija ne pomaže u osiguravanju bolje današnjice i sigurnije sutrašnjice. Hrvatska je postala osiromašena bezobraznom i bahatom desnicom i mlitavom ali arogantnom ljevicom, a s obzirom da na političkoj pozornici ne vidimo niti jednu drugu građansku opciju, veliki dio građana ne glasa jer smatra kako nema kome dati svoj glas.

Žal za prošlošću i strah od budućnosti

Izvan Hrvatske nije puno bolja situacija, iako neke zemlje tvrde da su se izvukle iz teške ekonomske krize koju su „Muppetovci“ Bush i Obama pokretali nekoliko puta na naredbe svojih gospodara iz svijeta hiperdenzitetske i nama skrivene stvarnosti, očigledno je kako nam se spremaju još neke posebno priređene zabave, u obliku Ukrajine, Bliskog Istoka i naravno „osovine zla“ koju kao neku babarogu, Amerikanci izvlače iz ladice kad god Putin ne reagira u svijetu kojeg SAD smatra američkim nacionalnim interesom. Po nedavnim ekonomskim izvješćima gotovo 48% Amerikanaca živi na granici siromaštva, a trenutačne razlike između bogatih i siromašnih u SAD-u su veće nego li razlike u doba Rimskog Carstva.

Mnogi nas napadaju kako stalno udaramo po SAD-u, dok postoje puno gore države, poput Sjeverne Koreje koja je toliko siromašna i gladna, da se u zadnjih petnaest godina pojavljuje i kanibalizam. No, važno je napomenuti kako je trenutačno SAD centar OPS moći, osim toga ova država se prozvala „vođom slobodnog svijeta“ i bez obzira slažu li se njeni saveznici ili ne s ovakvom politikom, sve druge opcije su bačene na marginu političke važnosti, osim ako skriveni lutkari iz vrha piramide ne žele iskoristiti okupacijske, pardon oslobodilačke američke vojne snage za još nekoliko milijuna barela nafte ili barem dodatna plinska polja.

Parodija na američko poimanje svijeta. No je li istina daleko od ove slike?

Parodija na američko poimanje svijeta. No je li istina daleko od ove slike?

Politika koju vodi Amerika je ekspanzionistička i licemjerna, te na njoj najbolje možemo vidjeti načine na koji psihopati mimikrijom izigravaju demokrate koji navodno štite interese vlastita naroda, dok zapravo štite interese internacionalnih kompanija i bankara koji žele postati još moćniji i još bogatiji. Korporativna politika Amerike uglavnom pokušava održati petro-dolar, krađom i prisvajanjem tuđih zemnih dobara, tako da s dozom zabrinutosti gledamo na nedavno objavljene zaključke ispitivanja snimanja geoloških naslaga u Jadranu u kojima je pronađena znatna količina nafte i zemnog plina.

Dugo godina se špekulirali je li se bivša država raspala zbog velikih količina nafte i plina u Dinaridima i Panoniji, no čini se da su se nacionalne tenzije dobrano iskoristile u stvaranje malih i poslušnih državica svedenih na prosjački štap, a najgore je, naravno, prošla Bosna i Hercegovina u kojoj se tijekom istraživanja 70-tih godina XX. vijeka pronašlo velike količine nafte. Zemlja razbijena na nekoliko slabih nacionalnih entiteta, i brojne lako podmitljive kantonalne vlade, je savršena za pljačkanje svega što se opljačkati da, pa zašto ne i pljačkanje toliko primamljivih rudnih bogastava.

Žene – spol koji na Balkanu vrijedi jedino u formi majke

Hrvatska je EU ušla kako bi postala dio demokratske zajednice naroda Europe. Mnogi su vjerovali da ćemo u Europi barem postati uljuđeniji i demokratskiji, a su neki vjerovali da će žene u Europi postati jednake muškarcima, te da će ta ista Europa izbiti dinaridima svaku mačističku pomisao.

Slika koja kruži Facebookom najbolje dočarava stanje uma naših EU zatupnica. Je li ovo zadnji pokazatelj patokracije?

Slika koja kruži Facebookom najbolje dočarava stanje uma naših EU zatupnica. Je li ovo posljednji pokazatelj patokracije?

Na žalost naše zastupnice i zastupnici u Europi su glasali protiv donošenja uredaba koje bi jednom za svagda iz našeg društva izbacili mačo seksizam. Naime, većina europskih parlamentaraca je odbila podržati prijedlog rezolucije o jednakosti žena i muškaraca u EU. Za jednakost i prava žena na jednaku plaću i zabranu otkaza za vrijeme porodiljnog je glasalo 289 zastupnika točnije 43% (među kojima su SDP-ovi predstavnici i Nikola Vuljanić), dok je protiv prava žena i njihove jednakosti s muškarcima glasalo 298 zastupnika, među kojima su i Zdravka Bušić, Ivana Maletić, Ruža Tomašić, Andrej Plenković, Davor Ivo Stier i Dubravka Šujica. Suzdržanih je u EU parlamentu bilo 87.

Nevjerojatno je da četiri naše EU parlamentarke glasuju protiv vlastitih prava, očigledno je da im i te kako smetaju velike plačurine od 6000 eura kako bi donijele empatičnu ljudsku odluku koja će se, na koncu konca ticati i njih, onog trena kad više ne budu zaštićene političkim nagradama koje sada primaju. Domaći tisak je otkrio da su žene u prosjeku plaćene manje za 16% od svojih muških kolega, a razlika između ženskih i muških mirovina je otprilike 39% u korist mirovina muškaraca. Iako je žena 52% u EU zemljama, samo 10% žena su rektori na sveučilištima, 46% doktorskih diplomanata pripada ženama, iako većina od njih nikada neće dobiti priliku raditi na mjestu za koji je školovana, a kakva je situacija u Hrvatskoj najbolje se može vidjeti pogledamo li učestalost žena u našem Saboru.

Stara Konavojka. U našem društvu je sasvim u redu da su žene paćenice, sve ostalo je izvan dinaridskog poimanja mjesta žene u društvu.

Stara Konavojka. U našem društvu je sasvim u redu da su žene paćenice, sve ostalo je izvan dinaridskog poimanja mjesta žene u društvu.

U prošlom dijelu teksta „U banani“ smo pokušali objasniti religijske i kulturološke razloge zašto se žena u našem društvu ne poštuje, dok se o majci (naročito mrtvoj ili paćeničkoj majci) stvara fama.

Edipov kompleks je i te kako snažno izražen na Balkanu, ali u isto vrijeme dok se štuje majka na načine na koji bi brojni psihoanalitičari zakolutali očima i upitali muškarce “identificirate li se sa svojim očevima i razmišljate li o eksplicitnoj vezi sa svojoj majkom,“ dotle naši muškarci na sve moguće načine izvrgavaju ruglu žene (koje nisu njihove majke) pa čak i vlastitu žensku djecu.

Naravno, mi još nismo došli do stupnja da se ženska djeca prodaju ili prisiljavaju na brakove prije završetka adolescencije, no mediji su puni izvješća o porastu nasilja nad ženama, o porastu silovanja žena, o uskraćivanju prava na plaću, bolovanje, porodiljno, o uskraćivanju prava na edukaciju ženskoj djeci, i drugim oblicima mizoginije, pa ipak to se sve događa u okrilju EU, čija je članica i RH.

Volja većine se ne poštuje, s voljom naroda se manipulira te ih se prisiljava (propagandom, dogmatikom, reklamama, vrbovanjem, podmićivanjem, darivanjem, obećavanjima, demagogijom, zastrašivanjem, zbunjivanjem, itd.) da prate zadane sheme koje odgovaraju skrivenom vrhu piramide koji upravlja kroz monetarnu i interesnu politiku većinom globusa. Sumnjate li u nešto tako čitajte studije koje je napravio Andrzej Lobaczewski ili pak djela koje je stvorio Noam Chomski.

Mogli bi nastaviti s ovakvim primjerima do unedogled, no neprijatelj u našoj glavi će rado skrenuti pogled s istine, kolikulus superior će rado svrgnuti pogled na puno ugodnije stvari, kako bi se i dalje nastavili zavaravati kako nismo u banani, kako živimo u demokratskom društvu u kojem ostvarujemo sva svoja prava.

U banani smo, željeli mi to vidjeti ili ne, željeli mi to priznati ili ne. Promijeniti ne možemo ništa, baš ništa dok ne progledamo, dok se ne probudimo iz iluzije koju smo stvorili dijelom sami uz pomoć identifikacije i rada nižih emocionalnih i intelektualnih centara (za one koji ih imaju) ili pak uz pomoć pomno orkestriranih laži i obmana koje su nas prekrile kao paučina. Istina nije lijepa za vidjeti, istina boli, pa ipak jedini način da zaista postanemo slobodni je sagledavanjem objektivne stvarnosti, a ne bajke koja nas još dublje gura „u bananu.“

Izvor:

Ex-Croatian PM Sanader sentenced to 9 years in jail

BBC News – Croatia jails ex-PM Ivo Sanader for taking bribes

Former Croatia PM Ivo Sanader convicted of corruption

The European Parliament rejects a report on gender equality

Croatians vote to ban gay marriage

Croatia Votes On Anti-Gay Marriage Referendum

Corruption in Croatia – Business Anti-Corruption Portal

Corruption Perceptions Index 2011

Edipov kopleks – Wiki

Crkveni taksovnik