TEHNOLOGIJA I ZNANOST

Paralelni univerzumi su stvarnost, a ne znanstvena fantastika

Autor: Ljubica Šaran

Matrix World

Nakon brojnih otkrića u kojima prednjače znanstvenici s glasovitog CERN-a i Oxforda, s kojima se otkrilo kako su paralelni univerzumi stvarnost koja se ne može zanijekati, postavlja se pitanje – koliko nas postoji u alternativnim realitetima i je li naše „ja“ ovdje i sada „pravo ja“ ili tek kopija iz nekih ogranaka multiverzuma koji će se s „vremenom“ urušiti i nestati?

Kad znanstvena fantastika postane znanstveno otkriće

Ljubitelji Star Treka se zasigurno sjećaju brojnih epizoda iz serijala „Voyager,“ „Next Generation“ ili pak „Deep Space Nine“ u kojima su osebujne posade prolazile kroz čudnovate alternativne realnosti, fazno pomaknute univerzume ili pak multiverzume nevidljive i nedostižne za „normalne“ trekise.

U alternativnom univerzmu novog starog Enterprisea miroljubivi Vulkanci imaju priliku sresti svoje ne baš tako miroljubive verzije.

U alternativnom univerzmu novog “starog” Enterprisea miroljubivi Vulkanci imaju priliku sresti svoje ne baš tako miroljubive verzije. Dok je nekima ovakav scenarij samo dio sci-fi scene, drugima je ta ideja dio vrlo moguće stvarnosti.

Svi zaljubljenici u sci-fi, ali i brojni kvantni fizičari, matematičari, astrofizičari i drugi znanstvenici su godinama „razbijali glave“ pitajući se je li moguće da nešto tako postoji, no tada se dogodilo nešto što je znanstvene i druge glave zacementirane klasičnom Einsteinovskom i Newtonovskom pristupu životu i znanosti pogodilo ravno u „sridu.“

CERN-ovi znanstvenici su s velikim hadronskim sudaračem čestica (LHC – Large Hadron Collider) koji se nalazi u podzemlju Švicarske počeli otvarati područja „nove fizike“ koja su se do tada smatrala teorijski mogućom, no malo vjerojatnom.

Large Hadron Collider ili veliki hadronski sudarač čestica. Na slici vidite dio tehnologije koja se prostire na 10 kilometara u podzemlju Švicarske.

Large Hadron Collider ili veliki hadronski sudarač čestica. Na slici vidite dio tehnologije koja se prostire na 27 kilometara u podzemlju Švicarske.

Oni su s novim načinom istraživanja izučavali misteriozne forme tamne energije i njen utjecaj na nama poznati svemir. Zahvaljujući brojnim eksperimentima sve više znanstvenika je počelo razmišljati kako je tamna energija i tamna materija indikator „sestrinskog“ univerzuma koje obitava zajedno sa nama točnije u našem neposrednom „nevidljivom“ susjedstvu.

Kako su se odvijala istraživanja, tako se dolazilo do sve više neobičnih podatka, jedan od takvih podataka je i činjenica kako se naša galaktička susjeda Andromeda približava Mliječnom putu brzinom od 200.000 milja na sat iako Mliječni put nema niti približno dovoljno gravitacijskog utjecaja na Andromedu udaljenu punih 2,2 milijuna svjetlosnih godina. Ova činjenica je moguće samo onda ako gravitacija „curi“ iz nama nevidljivog univerzuma koji Andromedu privlači k nama s toliko jakom silom.

Scenarij kolizije Mliječne staze s Andromedom za nekih 1,4 milijarde godina.

Scenarij kolizije Mliječne staze s Andromedom za nekih 1,4 milijarde godina.

Znanstvenici koji operiraju s WMAP teleskopom su nedavno otkrili silu u našoj neposrednoj blizini koja je 10.000 puta jača od privlačne sile naše galaktike – Milječnog puta, što je još jedan moćni dokaz o paralelnom univerzumu koji „se nalazi“ oko ili blizu nas.

Zaintrigirana takvim podacima NASA je odlučila napraviti vlastita istraživanja, postavila je je Alfa Magnetic Spectometer-2 na Internacionalnu svemirsku postaju kako bi dokazala postojanje „drugih“ nama nevidljivih univerzuma, za koje neki vjeruju da su načinjeni od tamne materije.

Profesor Max Tegmark.

Profesor Max Tegmark.

Prof. Max Tegmark s MIT-ija vjeruje kako je multiverzumski model različitih univerzuma, čije se postojanje može dokazati s današnjom ograničenom fizikom, očigledna stvar. Nakon svega izjavio je sljedeće:

„Ovo nije znanstvena fantastika, ovo je znanstvena činjenica.“

Oxsfordski znanstvenici se slažu s Tegmarkovom izjavom, naročito nakon što su izvršili svoja istraživanja u potrazi za dokazima o postojanju paralelnih univerzuma. Oni smatraju kako je njihova znanstvena studija omogućila najvažniji napredak znanosti te da će nam uskoro postati jasno zašto je to tako.

Dr. David Deutsch.

Dr. David Deutsch.

Dr. David Deutsch, voditelj Oxfordskog tima je matematički objasnio grananje struktura multiverzuma koji se dijele na paralelne verzije sebe, te je na do sada najbolji način, pokazao kvantnu prirodu istih.

Taj rad je otvorio brojne mogućnosti koje su se, do sada, uglavnom činile nemoguće ili samo dijelom već spomenute znanstvene fantastike, riječ je naravno o putovanju kroz vrijeme, te je jednom za svagda srušio začkoljicu Kurta Godela koji 1949. stvorio logički paradoks koji je onemogućavao ikakvo poimanje putovanja kroz vrijeme. Taj efekt je poznatom pod imenom „paradoks djeda,“ s kojim se objašnjava ako bi netko putovao u prošlost, ubio vlastita djeda, da se taj netko niti ne bi rodio, a ne bi niti počinio djedo-ubojstvo.

Naravno Godel je razmišljao o lineranom svemiru, a ne o mogućnostima koje je prikazao Deutsch, beskrajna grananja paralelnih svemira, te da u jednom od njih, naša/vaša replika ili original također čita ovaj tekst.

Dr. Brian Greene s naslovima svojih knjiga u kojima se otkrivaju područja matematike i fizike koja su do sada nalikovala znanstvenoj fantastici.

Dr. Brian Greene s naslovima svojih knjiga u kojima se otkrivaju područja matematike i fizike koja su do sada nalikovala znanstvenoj fantastici.

Dr. Brian Greene, autor knjige „The Hidden Reality: Parallel Universes and the Deep Laws oft he Cosmos,“ je dodatno pokazao kako je postojanje paralelnog univerzuma i naravno, paralelne Zemlje, nešto što ne smijemo zanemariti. On se također pita je li njegovo ja koje obitava u ovom univerzumu original ili neka „kopija“ te zaključuje kako je to uznemiravajuća pomisao na koju se moramo naviknuti ako ćemo krenuti naprijed sa saznanjima o svijetu koji nas okružuje, a kojeg uglavnom nismo svjesni zbog ovih ili onih razloga.

Zahvaljujući Greenovim nevjerojatnim istraživanjima, sve se više kozmologa slaže da mi živimo u jednom od postojećih univerzuma te da su nam okolni univerzumi najvjerojatnije toliko blizu da bi ih mogli, „dohvatiti rukom“ kada bismo znali kako. Oni također smatraju da mi ne možemo vidjeti te svjetove jer oni postoje u prostoru drugačijem od naše realnosti i dimenzija u kojima mi obitavamo. Zbog svega rečenoga sve je više glasnih zamjerki na tipične postavke u kojima se trima dimenzijama dodaje i vrijeme, jer ako je teorija o multiverzumima točna, tada naš „osjet“ za vrijeme u potpunosti gubi svrhu, a linearno shvaćanje vremena i trodimenzionalni privid prostora, to zaista i postaje – samo privid i ograničenje u kojemu mi „živimo.“

Green u potpunosti shvaća koliko su istraživanja s velikm hadronskim sudaračem čestica važna:

„Svi mi koji radimo na istraživanjima LHC-a se ne pokušavamo fokusirati na postojanje samo jednog, ovog, univerzuma, već i postojanje drugih univerzuma koji nam s logičnim izračunima postaju očigledni te nam omogućavaju davanje ovakvih izjava. Iznimno sam uzbuđen što možemo izaći iz svakodnevnice u kojoj obitavamo te da možemo baciti pogled na univerzum kroz matematičke termine, na najvećoj nama mogućoj skali.“

Dodatna otkrića

Znanstvenici Univerziteta Kalifornije u Santa Barbari na čelu s Andrewom Clelandom su dodatno začinili cijeli stvar sa znanstvenom studijom u kojoj su pokazali kako su kvantna stanja postala vidljiva ljudskom oku – još jednom pokazujući da su putovanja kroz vrijeme moguća, točnije da su paralelni univerzumi nešto na što se „usijane glave“ ne bi smjele smijati.

Andrew Cleland z avrijeme demonstracije rada svoh mehaničkog rezonatora.

Andrew Cleland za vrijeme demonstracije rada svog mehaničkog rezonatora.

Čudnovato otkriće znanstvenika iz Santa Barbare je zapravo dokazalo da objekt koji vidimo ispred nas, bez obzira radi li se to o mišu vašeg kompjutera ili olovci koji držite u ruci, može simultano postojati u paralelnim univerzumima – ili stanju mulitpostojanja kako su objasnili znanstvenici.

Mehanički rezonator profesora Clelanda.

Mehanički rezonator profesora Clelanda.

Oni su svoj istraživački rad napravili na malenom komadiću metala oblikovanog poput obrnute zvučne viljuške, kojeg su prvo ohladili na najniže moguće temperature, stavili pod specijalnu staklenku koja je smanjila nivo svjetlosti koja pada na komadić metala, tada su iz staklenke izvukli zrak, stvarajući vakuum kako bi eliminirali sve vibracije te su komad metala iskoristili kako pravu „zvučnu viljušku“ snimajući pri tome komadić metala koji je u isto vrijeme stajao na mjestu, i pomicao se po staklenci.

Jasno nam je kako gornji navodi zvuče kontradiktorno i gotovo ih je nemoguće razumjeti, no to se zapravo dogodilo, ta čudesna činjenica pomicanja i mirovanja objekta u isto vrijeme je dosegla u samo srce kvantne mehanike i predočila je nama običnim smrtnicima kako stvari zapravo stoje (ili se pomiču u zavisnosti u kojem univerzumu obitavamo).

Kako je nešto tako moguće?

Kako bismo mogli razumjeti što se događa, morali bi razmišljati u jako malim terminima, morali bi zamisliti čestice manje od atoma. Točnije morali bi zamisliti elektrone koji bi po klasičnoj znanosti uredno kružili oko jezgre atoma, no kvantna znanost već odavno tvrdi da to nje točno te da elektroni ponekad mogu biti u isto vrijeme na različitim mjestima ili pak više njih može biti odjednom na istom mjestu. Nećemo sada ići u dubinu razmišljanja kako je to moguće, no spomenut ćemo takozvanu Cherenkovu radijaciju, vrstu gibanja elektrona u kojoj sasvim obični negativno nabijeni elektroni prelaze lokalnu brzinu svjetlosti u vakumu.

Thirty Years That Shook Physic, knjiga koju vam svesrdno preporučamo.

Thirty Years That Shook Physic, knjiga koju vam svesrdno preporučamo.

Iako vas ne želimo zbunjivati s ovakvim čudnovatim otkrićima, važno je napomenuti da je otac moderne kvantne fizike Georgy Antonovich Gamov u svojoj knjizi „Thirty Years That Shook Physics: The Story of Quantum Theory“ potvrdio kako su tijekom 20-tih godina XX. vijeka znanstvenici Goudsmith i Uhlenbeck otkrili da se elektroni kreću brzinom 1,37 puta većom od navodne brzine svjetlosti. No takva otkrića su po nekima bila ispred svoga vremena te ih ondašnja znanstvena zajednica nije mogla shvatiti niti prihvatiti jer je po Einsteinu brzina svjetlosti konstantna te je ništa osim svjetlosti ne može dosegnuti.

paralelna zemlja

Svima onima koji imaju prilike čitati kanalizirane materijale poput Plejadinca ili Kasiopeje paralelni svjetovi točnije Zemlje u četvrtom i šestom denzitetu ne zvuče strani, no drugima je to previše apstraktno i gotovo nemoguće za pojmiti.

Nećemo se sada bačkati s problemom Einsteinovske fizike i njenih ograničenja, ako vas takve stvari više interesiraju tada vas molimo da pročitate tekstove ovdje i ovdje, a mi se vraćamo na problem „vragolastih“ elektrona. Elektroni dakle kruže oko jezgre atoma u različitim „kvantnim“ stanjima, no to je do sada bilo u domenu „rubnih istraživanja znanosti“ s kojima se nisu svi slagali ili iz kojih je zvanična znanost odobravala samo one stvari koje su se slagale s njihovim pretpostavkama, u isto vrijeme znanstvenicima je bilo jasno da su mali elektroni gotovo neuhvatljivi, zapravo elektrone je jako teško „zakovati“ na jednom mjestu.

Prof. Cleland iz Santa Barbare je napravio skok u shvaćanju kretanja elektrona jer je uspio učiniti atomske čestice vidljive ljudskom oku iako su one u isto vrijeme bile na različitim mjestima, točnije našem ljudskom oku se čini kako se one u isto vrijeme kreću i stoje.

Teorija o multiverzumima o kojoj je govorio čak i slavni fizičar Michio Kaku, tvrdi da se cijeli univerzum „sledi“ za vrijeme opservacije, zbog toga mi vidimo samo jednu vrstu realnosti. Na primjer vidimo nogometnu loptu u ovom realitetu, dok je u drugom realitetu lopta već pala, a u trećem realitetu, ili trećem paralelnom univerzumu lopta još uvijek nije niti poletjela i tako dalje.

Profesor Sean Carroll.

Profesor Sean Carroll.

Profesor Sean Carroll, fizičar kalifornijskog Instituta za tehnologiju i poznati autor znanstvenih knjiga smatra kako znanstvena osnova na kojoj se zasniva teorija o multiverzumima mora biti prihvaćena čak i ako se trenutačno, zbog našeg još uvijek ograničenog znanja ne može dokazati:

„Na nas ne utječu faktori iz paralelnih univerzuma ako oni tamo prijeko imaju jednaku tehnologiju kao i mi, no ako postoji barem jedna super napredna izvanzemaljska civilizacija koja je već shvatila kako se premošćuju barijere između različitih univerzuma, tada to ne ide nama na ruku.“

Četvrta dimenzija ili vrijeme je stupica

Svima onima koji su imali priliku izučavati tesarakte ili hiperkocke, pojam dodatnih dimenzija (iznad uobičajene visine, širine i dubine) ne predstavlja veliku zagonetku, iako matematičari i fizičari mogu prikazati dodatne dimenzije objekata na 3D modelima poput hiperkocke, koplja – paralelnih univerzuma se lome oko shvaćanja vremena.

Hiperkocka bi nam trebala predočiti dodatne dimenzije s 3D modelom.

Hiperkocka bi nam trebala predočiti dodatne dimenzije s 3D modelom.

Carroll je objasnio našu percepciju vremena, s time da mi ne osjećamo vrijeme onakvim kakvim jeste već da se ravnamo o njemu kroz subjektivnu percepciju protoka vremena. Mi smo već o tome pisali, ovdje i ovdje. Ljudima vrijeme zaista različito “teče,” taj tijek vremena varira od osobe do osobe, od događaja do događaja, kada nam se nešto čini prijeteće vrijeme će prolaziti „brže,“ no za vrijeme dosadnih školskih sati, vrijeme će se „vući“ ili gotovo stati.

Takvo ograničavajuće linearno i subjektivno poimanje vremena nas uvelike stopira u shvaćanju paralelnih univerzuma čije vrijeme ne teče kao naše ili, ako je vjerovati nekim znanstvenicima poput Freda Alana Wolfa, moramo prihvatiti ideju da se neke subatomske čestice kreću naprijed i nazad kroz vrijeme.

I za kraj (ili možda za početak)

Kozmolog Clifford Johnson je jedan od glasnijih kritičara teorija multiverzuma, iako smatra da se o ovom dijelu fizike može raspravljati samo u domeni fikcije on smatra kako znanstvenici ipak moraju izučavati pretpostavke o paralelnim univerzumima. On je naknadno dodao sljedeće:

„Kad pomislim o teoriji multiverzuma, postajem manje originalan i manje jedinstven, no u neku ruku mogu biti i zahvalan, jer mnoge stvari koje nisam do sada uradio ili otkrio, neki drugi ja već zna ili je već odavno to učinio.“

Green je na to dodao kako su neki iniverzumi zasigurno gotovo istovjetni našima, te da takvi univerzumi mogu sadržavati različite varijacije nas samih, nas koji imamo različite obitelji, različite karijere, drugačije životne priče. Dok su drugi univerzumi potpuno drugačiji od našega, toliko drugačiji da ih mi ne možemo niti pojmiti.

Eksperti tvrde kako će teorija o paralelnim univerzumima ili multiverzumima u budućnosti postati dokazana činjenica s kojom se svi slažu. Oni smatraju da će se vrlo brzo moći početi praviti eksperimenti koji će nam osigurati podatke o drugim univerzumima. Dok neki entuzijasti tvrde da će se znanost toliko razviti u narednih desetak godina, drugi smatraju da će se znanost razviti do te mjere tek za 50 do 100 godina.

Ne preostaje nam ništa drugo već pričekati i vidjeti koliko će patokracija dozvoliti otkrivanje multiverzuma i nama nevidljivih svjetova zajedno s bićima koja tamo (i ovdje) obitavaju. Ne bi nas čudilo da ovako važna tema, za većinu stanovništva na planeti Zemlji ostane teško dokaziva teorija na granici znanosti, dok neki drugi ljudi bliski vrhu vladajuće piramide već odavno, zbog svojih sebičnih ciljeva, „skakuću“ kroz vrijeme i univerzume kako bi „stvari“ namještali na način koji najviše odgovara njihovim ciljevima.

Izvor Matrix World:

Ljudska vrsta će jednog dana migrirati u paralelni univerzum – izjavio je Michio Kaku

Dokazi o postojanju, života poslije smrti, različitih denziteta i inteligentnog života van Zemlje u multidimenzionalnim realitetima

Prvi kontakt i predatorska hrana

Prvi kontakt – istina ili obmana?

Izvor:

Brian Greene – The Hidden Reality

Parallel Worlds Exist And Will Soon Be Testable, Expert Says

Parallel worlds: scientists closer to proving their existence

Freaky Physics Proves Parallel Universes Exist

New Proof from Oxford: Parallel Universes Exist

Is there another ‘you’ reading this in a parallel universe?

UCSB Physicists Show Theory of Quantum Mechanics Applies to the Motion of Large Objects

Research by UCSB Physicists Honored as Science’s 2010 Breakthrough of the Year

Tesseract – Wikipedia