TEHNOLOGIJA I ZNANOST

Ljudi bez mozga i kozmička svijest

Autor: Ljubica Šaran

Matrix World

Nepopularni političari i napadne osobe iz javnog života često dobivaju negativne epitete s kojima se želi prikazati njihova brzopletost, loše odluke i neinteligentne izjave, a u iznimnim prilikama se isti prozivaju kako „nemaju mozga“ ili kako im je „mozak veličine oraha.“ U zadnjih nekoliko desetljeća znanstvenici su otkrili osobe s IQ-om genijalaca iako im je glava u doslovnom smislu bila šuplja. Ako je mozak organ u kojemu se pohranjuje sve naše pamćenje, ako mozak upravlja svim našim životnim funkcijama i emocionalnim i kognicijskim procesima, kako je moguće da ljudi bez mozga žive i normalno djeluju kao i svi ostali ljudi?

Osnove anatomije – mozak je vitalan organ bez kojeg se ne može ili pak može??

Zvanično prihvaćena neuroznanost smatra da mozak služi kao osnovni organ za pohranu memorije te da je ljudska svijest produkt bio-kemijske i električne aktivnosti mozga. Neurologija, anatomija, medicina, psihologija i psihijatrija  povezuju gotovo sve boljke vezane za kognitivne poremećaje, manjak inteligencije, slabo pamćenje ili pak demenciju s nedostatkom povezanosti moždanih neurona, nerazvijenim centrima u mozgu, pa čak i s nedostakom moždane mase, a ponajviše smanjenom količinom sivih moždanih stanica za koje se vjerovalo kako su zaslužne za sve svjesne i nesvjesne misaone procese.

Svi ljudi bi trebali imati mozak, zar ne? Iako se u vicevima često spominju ljudi bez mozga, znanstvenici su otkrili ljude, koji žive i rade iako im je glava šuplja.

Svi ljudi bi trebali imati mozak, zar ne? Iako se u vicevima često spominju ljudi bez mozga, znanstvenici su otkrili ljude, koji žive i rade iako im je glava šuplja.

U zadnjih 30-tak godina, tehnologija snimanja živog ljudskog mozga je toliko uznapredovala da su znanstvenici bili u stanju napraviti detaljne 3D mape neuronskih veza zajedno s grananjem aksona. Svaki neuron stvara višestruke poveznice s ostalim moždanim stanicama zbog čega se rad mozga uspoređuje s kombinacijom telefonske centrale i superbrzog organskog kompjutera. Svi znanstvenici se slažu kako je ljudski mozak najsloženija poznata živa struktura u svemiru iako mu je prosječna težina tek 1300-1400 grama.

Moždana simfonija, 3D snimka neuro impulsa i veza u mozgu. Magnezij je osnovni element za pravilan rad mozga i protok moždanih impulsa.

Moždana simfonija, 3D snimka neuro impulsa i veza u mozgu.

Anatomija je mozak uvrstila u vitalne organe, smatrajući kako ljudsko biće ne može živjeti i djelovati bez mozga, a genijalnost se povezivala s količinom sivih moždanih stanica, naborima u moždanoj kori, zajedno sa što većom povezanošću bijelih moždanih stanica.

Kvantni procesi u moždanim stanicama, kvantna duša i kozmička svijest

Pa ipak sve znanje o ljudskom mozgu, sve pretpostavke o osnovama anatomije vezane za centralni nervni sustav, sve materijalističke teorije o stvaranju ljudske svijesti i održavanju ljudskog pamćenja su počele padati u vodu kada su se otkrili kvantni procesi u ljudskom mozgu. Naime, prof. dr. Hameroff i Sir Penrose su dokazali kako je ljudska svijest rezultat kvantne gravitacije čiji se efekti osjećaju unutar moždanih mikrotubula – procesa koji je ovaj dvojac nazvao „orkestrirana objektivna redukcija.“ Oni su također otkrili da u iskustvima bliskima smrti mikrotubule gube svoja kvantna stanja no informacije koje su u njima pohranjene ostaju neoštećene.

Moždane mikrotubule u kojima se događaju kvantni procesi, na jednostavan način dokazuju "život nakon smrti" kroz "kvantnu dušu" i univerzalnu svijest.

Moždane mikrotubule u kojima se događaju kvantni procesi na jednostavan način dokazuju “život nakon smrti” kroz “kvantnu dušu” i univerzalnu svijest.

Hameroff je detaljno opisao kako se u slučaju kliničke smrti kvantne informacije iz naših moždanih mikrotubula rasipaju po univerzumu, ako se pacijent oživi, tada se informacije ponovno vrate u mikrotubule i pacijent će smatrati da je imao iskustvo blisko smrti. U slučaju da je pacijent zaista umro, te da se nije vratio na našu fizičku razinu postojanja, tada bi njegove kvantne informacije postojale izvan njegova tijela i to zauvijek u obliku koji mi nazivamo duša, kao dio kozmičke svijesti. Kozmička svijest se prije objavljivanja ovog istraživanja smatrala samo dijelom New Age politike i metafizike koju znanstvenici nisu mogli pojmiti, ustvari većina „mudrih“ obrazovanih glava svjetskih akademija se otvoreno podsmjehivala svima onima koji su pokušavali dokazati postojanje duše. Hameroff i Penrose su kvantnu fiziku povezali s ljudskom anatomijom i sviješću te je „kozmička svijest“ postala dio znanosti, a ne naklapanja i ispraznih blebetanja samoprozvanih gurua.

Možda vama ovo ne znači puno, no ovo otkriće je „nož u srce“ materijalističke znanosti koja je od samog početka pokušavala objasniti našu svijest s običnim fizičkim procesima u moždanim stanicama. Stanice mozga zajedno sa svojim biološkim produktima su zbog toga i smatrane neizostavnim dijelovima mozga, a mozak je zbog toga smatran vitalnim organom svakog ljudskog bića, pa ipak, postoje ljudi koji po svim materijalističkim znanstvenim pretpostavkama ne bi smjeli postojati jer imaju jako malo mozga ili ga UOPĆE NEMAJU.

Ovo nije šala, niti smicalica, govorimo o znanstvenim činjenicama, ljudi bez mozga žive, rade i MISLE isto kao i oni s mozgom.

Genijalac bez mozga

U travnju 2007., jedan od najuvaženijih znanstvenih žurnala, znameniti „Science“ je objavio rad znanstvenika sa Sveučilišta Sheffield, koji se obavljao pod vodstvom dr. Johna Lorbera u kojemu se objašnjava medicinski fenomen studenta s počasnom diplomom matematičara koji je imao IQ od 126 i koji je naizgled bio sasvim normalno ljudsko biće, no ono po čemu se taj mladi matematičar izdvajao od svih drugih ljudi na zemlji je činjenica kako je on bez ikakvih problema živio, radio, učio i mislio iako gotovo uopće nije imao mozga.

S lijeve strane vidite prikaz snimke tipičnog ljudskog mozga, s desne strane je snimka studenta matematike bez mozga.

S lijeve strane vidite prikaz snimke tipičnog ljudskog mozga, s desne strane je snimka studenta bez mozga.

Student je zapeo za oko Sheffildskom timu jer je imao malo veću glavu od prosjeka, te su znanstvenici smatrali kako je njegov IQ zasigurno bio povezan s povećanom moždanom masom, zaprepašćenje je nastupilo tada kada se ustanovilo koliko su bili u krivu.

Tijekom objave studije, Lorber je izjavio sljedeće žurnalu Science:

„Kada smo napravili snimku studentove glave ustanovili smo kako je mladić umjesto mozga imao tek milimetar moždane mase koja se uredno naslanjala na unutrašnjost lubanje, sve ostalo je ispunjavala moždana tekućina.“

Student je očigledno imao ekstremnu hidrocefaliju (hidrocefalus), no smatralo se kako bebe s takvim nedostacima umiru u prvim mjesecima života. Zapravo vjerovalo se kako se ljudsko biće ne može normalno razvijati i razmišljati s hidrocefalijom, te da svi oni koji imaju manje od 10% uobičajene moždane mase pate od teških oblika mentalnih i kognitivnih poremećaja.

Iako se ovaj slučaj podrobno ispitivao nitko nije mogao objasniti život i rad ljudskog bića bez mozga, a znanstvenici su ovu misteriju svrstali u „iznimke koje se ne mogu ponoviti,“ no naknada istraživanja su pokazala kako takvih slučajeva ima još te da neurologija definitivno treba pod hitno preispitati svoja uvjerenja o mozgu i ljudskoj anatomiji.

Ljudi bez mozga nisu rijetkost

1970. godine u New Yorku je umro čovjek u 35 godini života, iako nije dobio akademsku titulu, radio je normalno svoj posao na gradilištima, a u zadnjim godinama života zaposlio se kao domar u jednoj zgradi u centru „velike jabuke.“ New Yorčanin je bio popularan, druželjubiv i pričljiv, a smatran je i sasvim inteligentnom osobom jer je na školskim testovima inteligencije dosezao IQ od 120. Nakon njegove smrti, izvršena je obdukcija pri čemu je ustanovljeno kako ova osoba uopće nije imala mozga.

Profesor Lorber je detaljno izučio ovaj slučaj ali je s vremenom otkrio još stotinjak inteligentnih i normalnih ljudi iako oni također uopće nisu imali mozak.

Kako stručnjaci nisu mogli objasniti kako ljudi bez mozga žive, a kamo li njihove memorijske i kognicijske sposobnosti, znanstvena zajednica je sramežljivo počela razmišljati o mogućnosti da naš um nije isključivo povezan s fizičkim radom mozga.

Snimke čovjeka bez mozga iz Marseja se nalaze na lijevoj strani, a s desne strane vidite snimku osobe s normalnim mozgom.

Snimke čovjeka bez mozga iz Marseilla se nalaze na lijevoj strani, a s desne strane vidite snimku osobe s normalnim mozgom.

2007. godine liječnici iz bolnice u Marseillu u Francuskoj su ostali šokirani nakon što su otkrili kako 44 godine star muškarac sasvim normalno živi i radi iako gotovo uopće nema mozga. Neimenovani posjetitelj bolnice u Marseillu je imao tek maleni dio moždane mase koja se kao i kod studenta matematike iz Lorberovog istraživanja naslanjala na unutrašnji dio lubanje. Nepoznati gospodin je u bolnicu dospio zbog problema s nogom, a ne zbog nedostatka mozga. Nakon što su liječnici napravili CT i fMRI snimke, ustanovili su da njihov posjetitelj ima tek nešto manji IQ od prosjeka, pa ipak nisu mogli objasniti kako je takvo što moguće.

Dandy Walkerov sindrom

S godinama su znanstvenici otkrili sve više slučajeva ljudi bez mozga, takvi primjeri su se počeli ozbiljno uzimati u obzir kako činjenica koja se više ne može smatrati „iznimkom,“ a znanstvena zajednica je čak ovakve slučajeve nazvala Dandy Walkerov sindrom (DWS).

S lijeve strane vidite primjer ekstremnog DWS-a, a s desne strane se nalazi snimla normalnog ljudskog mozga.

S lijeve strane vidite primjer ekstremnog DWS-a, a s desne strane se nalazi snimka normalnog ljudskog mozga.

Danas se zna kako se na svakih 25.000-35.000 beba rodi jedna s DWS-om, te da je on nešto učestaliji kod djevojčica (omjer 1:1,5 m:ž).

DWS nastaje uglavnom zbog genetičkih faktora no, poznato je da bolesti uzrokovane citomegalovirusom i rubellom povećavaju mogućnost rođenja djece bez mozga. Iako medicina smatra kako se DWS uglavnom razvija još dok je dijete u fetusnom razvoju, poznati su primjeri u kojima DWS nastaje u kasnijoj dobi.

Snimka pedijatrice iz SAD-a koja je s vremenom razvila hidrocefaliju.

Snimka pedijatrice iz SAD-a koja je s vremenom razvila hidrocefaliju s gubitkom od 48% moždane mase.

U znanstvenom žurnalu The New England Journal of Medicine je objavljena studija o 56 godina staroj pedijatrici koja je pet godina imala problema s pamćenjem, nakon što joj je fMRI-jem snimljena unutrašnjost glave, otkriveno je kako je žena razvila hidrocefaliju, te da je 48% njene lubanje bilo ispunjeno moždanom tekućinom umjesto mozga.

Je li mozak zaista potreban ljudskom biću?

Da se ovo pitanje postavilo prije nepunih 50 godina, vjerojatno bi se znanstvenici grohotom nasmijali, smatrajući kako je takvo pitanje nadasve neumjesno pa čak i „blesavo,“ no primjeri iz studija koje smo vam naveli zasigurno dovode u pitanje neka uvriježena naučna stajališta.

Neuro-anatom Adrian Bower je jedan od prvih znanstvenika koji je na konferenciji američkog udruženja pedijatara postavio takvo pitanje prije nekoliko godina. Nakon toga je krenuo u ozbiljnu znanstvenu potragu za odgovorima jer njegovi kolege znanstvenici nisu znali što bi mu odgovorili i kako bi se odnosili prema takvoj problematici, naročito zbog toga što su svi do iti jednoga bili educirani u okviru rigidnih materijalističkih premisa koje život bez mozga nisu mogli niti pojmiti, osim u dijelu teških natalnih i posnatalnih poremećaja koji su gotovo svi od reda završavali smrću.

Još jedna snimka ekstremne hidrocefalije. Kako je moguće živjeti normalno bez mozga?

Još jedna snimka ekstremne hidrocefalije. Kako je moguće živjeti normalno bez mozga?

Lorber i Bower smatraju kako normalan život uz ekstremne oblike hidrocefalije u potpunosti opovrgava tradicionalna vjerovanja o funkcijama i značaju ljudskog mozga, a ponajviše su uvjereni kako se znanstveni standardi o ljudskoj anatomiji mozga moraju promijeniti bez obzira što znanost ne može shvatiti na koji način ljudsko biće može živjeti, misliti i djelovati bez mozga.

Lorber je išao još jedan korak dalje, otvoreno postavljajući pitanje, na koje znanost nema odgovora:

„Kako objasniti život ljudskog bića bez mozga, kako tako nešto shvatiti? Kako netko s ekstremno reduciranom moždanom masom može djelovati bez ikakvog društvenog deficita. Mi imamo jako puno znanstvenih zapisa o takvim slučajevima, no za njih nema objašnjenja.“

Lorber je u najvećem slučaju istraživao slučajeve u kojima su ljudi imali 95% lubanje ispunjene moždanom tekućinom, u nekim slučajevima ljudi uopće nisu ni imali mozga, pa ipak njegovi ispitanici su imali IQ veći od 100. Ta grupa ljudi je prikazivala sasvim normalne moždane funkcije iako za to nisu imali materijala, takvi fizički nedostaci se jednostavno rečeno ne mogu objasniti jer se ne zna s čim zapravo takvi ljudi misle. Nitko od današnjih znanstvenika ne može objasniti kako netko može imati napredne matematičke sposobnosti iako ima moždane mase od 50-150 grama. Ako to usporedimo s normalnom masom ljudskog mozga od 1300 – 1400 grama tada problem i zagonetka postaju još veći i izraženiji.

Lorber je kao „sasvim dobar znanstvenik“ pokušao objasniti ovakvo stanje s nevjerojatnom prilagodljivošću tih 50-150 grama mozga koji su preuzeli na sebe funkcije normalnog mozga, no za sada nema dokaza o takvim navodima, naročito zbog činjenice da 50-150 grama mozga nije povezano na način koji bi upućivao na super-umreženje malog broja stanica mozga.

Dawid Browsher, profesor neuropsihologije sa Sveučilišta Liverpool je pokušao objasniti ovaj fenomen na sljedeći način:

„Duboke strukture mozga su očigledno nepotrebne za najvažnije funkcioniranje, za razliku od moždane kore.“

No Bower se s tim nije složio, smatrajući kako moždanoj kori ne smijemo pridavati veći značaj odo onoga kojeg ima, naročito ako se uzme u obzir da ljudi bez mozgs nemaju niti normalno razvijenu moždanu koru, a kamoli superrazvijenu moždanu koru koja bi mogla nadomjestiti nedostatak moždane mase. Bower smatra da se cijelo pitanje o anatomiji mozga i načinu na koji on djeluje mora ponovno izučavati, te da slučajevi DWS-a s inteligencijom višom od 100IQ pokazuju da nama očigledno nešto konstantno promiče pred očima.

Hidrocefalija je primarno bolest u kojoj s vremenom nestaje bijela moždana masa, većina znanstvenika prihvaća takve slučajeve bez velike pompe jer smatraju kako se „genijalnost“ krije u sivoj moždanoj masi, točnije u moždanoj kori. Problemi u znanstvenim „umovima“ nastaju tada kada su istraživani slučajevi hidrocefalije u kojima je sasvim očigledno primijećen nedostatak sive moždane mase.

Zvanična neurologija ima još jedan problem s kojim se ne može nositi, naime znanost je smatrala kako se moždane stanice ne mogu oporavljati te da njihov broj neumitno pada, pa ipak čak i mozak ljudi s hidrocefalijom i ekstremnim DWS-om je s učenjem održavao masu, a u nekim slučajevima se s vremenom moždana masa i povećavala. U nedavnoj studiji objavljenoj u žurnalu Proceedings od National Academy of Sciences, znanstvenici su otkrili kako mozak odraslog čovjeka može jako brzo rasti vježbanjem, učenjem novih pojmova i širenjem percepcije.

Uzmemo li u obzir sve činjenice koje smo naveli u tekstu, ne možemo a da se ne zapitamo koliko je naša predodžba o ljudskom mozgu i svijesti pogrešna?

Materijalna znanost nam ne može dati odgovarajuća objašnjenja, a kvantna stanja u našem mozgu su očigledno nekim znanstvenicima preradikalna da bi ih istraživali i prihvatili. Očigledno je da je pitanje „kvantne“ duše i „kozmičke“ svijesti nešto što bi moglo otvoriti vrata saznanja o kakvima mi još uvijek znamo jako malo ili nimalo. Pogledamo li udžbenike iz biologije iz srednjih škola ili pak medicinske udžbenike anatomije i neurologije mozak se još uvijek opisuje na suhoparan dosadan način, a slučajevi ljudi bez mozga se detaljno obrađuju jedino u znanstvenim žurnalima koje na uvid ima jako mali dio populacije.

Sigurni smo da bi svaki student medicine s čuđenjem reagirao ako bismo mu postavili pitanje o ljudima bez mozga, no krivicu o neinformiranosti ne bacamo na same studente, već na znanstvenu zajednicu i na sustav edukacije koji na sve moguće načine ignorira i ostavlja po strani teme na koje nema odgovora ili pak problematiku koja se ne može objasniti materijalističkom znanošću.

I za kraj, zapitajmo se, koliko nas, naočigled normalnih ljudi, normalne inteligencije, normalnog emocionalnog IQ-a – nema mozga, ili ga ima manje od onoga što znanost smatra „normalnim“ možda, neki od čitatelja ovog teksta predstavljaju najveću medicinsku i znanstvenu enigmu XXI. vijeka, a da to niti ne znaju.

Kako god bilo, smatramo da se broji duša i znanje, a ne količina moždanih stanica, s obzirom da urednici Matrix Worlda zagovaraju sapiseksualnost, nije važno koliki vam je mozak, nije važno koliki vam je IQ, važno je što znate i što ćete s tim znanjem učiniti.

Izvori Matrix World:

Kako kvantna fizika dokazuje postojanje univerzalne svijesti čiji smo mi dio!

Kvantna fizika objašnjava postojanje duše

Dokazi o postojanju, života poslije smrti, različitih denziteta i inteligentnog života van Zemlje u multidimenzionalnim realitetima

Kvantna fizika potvrdila “život” nakon smrti

Čovjek, koji gotovo nema mozga, živi normalan život

Misterije ljudskog mozga

Misterije ljudskog mozga – iskrivljena percepcija vremena uzrokovana emocijama

Ljudski mozak gubi na milijarde neurona

Stres smanjuje mozak i usmrćuje sive moždane stanice

Barbara Arrowsmith-Young – žena koja je promijenila svoj mozak

Računalo koje radi kao ljudski mozak – korak do umjetnog uma

Istraživanja pokazala: mozak odraslog čovjeka može brzo rasti

Koja strana mozga vam je dominantna i kako optimizirati moždane funkcije?

Izvor:

Dandy–Walkerov sindrom

Man with tiny brain shocks doctors

Is Your Brain Really Necessary?

Where Is Consciousness? I’ve Lost It!

A honours degree in mathematics with “no detectable brain”?

Communicating Hydrocephalus

John Lorber – Wikipedia

Ninety percent of your brain is (not) useless

Is your brain really necessary? – Judith Orloff

The man with a hole in his brain

Hydrocephalus – Wikipedia