Autor: Tomislav Pavlović

Matrix World

Jeste li se ikad zapitali zašto se u Hrvatskoj većina ljudi redovito buni na vlast, a izlaznost na izbore jedva prelazi nekoliko desetaka posto? Zašto su svi protiv napada u Gazi, a gotovo nitko ne poduzima ništa? I zašto se ponekad u društvu ponašamo drugačije nego kada smo nasamo s nekim? Zašto ponekad držimo situaciju pod kontrolom, ali konce vlastite sudbine radije prepuštamo sreći? Na sva navedena pitanja, ali i još brojna slična, odgovore je dala socijalna psihologija, ukazujući na promjene koje se u našem ponašanju događaju u (ili bolje rečeno zbog) prisutnosti drugih ljudi.

Kada smo okruženi drugim ljudima, dolazi do privremene deindividualizacije pojedinca. Osoba unutar grupe osjeća se anonimnije, zaštićenije, te ukoliko učini nešto loše, manja je vjerojatnost da bude za to okrivljena – uvijek „postoji“ mogućnost da je to učinio neki drugi član grupe. Upravo je to čest poticaj različitih nedjela koje čine skupine ljudi (primjerice, huligani na utakmicama), a za koja ne bi imali dovoljno hrabrosti da ih počine da nisu okruženi grupom.

Dakle, unutar grupe nije neobično da osoba izgubi smisao za moral, što je i pokazano nedavnim neurološkim istraživanjem. Otkrivena je jača aktivacija medijalnog (središnjeg) prefrontalnog korteksa u situacijama kada se radilo o procjeni moralnosti vlastitog čina nego kad se radilo o procjeni moralnosti vlastitog čina kod pojedinca koji je bio član grupe. To je ukazalo da se pojedinci manje identificiraju s moralnim prosudbama ukoliko su dio grupe – to jest, ne ponašaju se na način na koji bi se inače ponašali. U nastavku istraživanja, sudionici koji su bili grupirani pokazali su čak i tendenciju ozljeđivanja pripadnika suparničkih grupa.

Psihologija odlično objašnjava kako nestaje moralni kompas unutar “krda.”

Zaključak je sasvim jednostavan – kad smo dio grupe, ponašamo se prema njenim pravilima, a ne prema vlastitom moralu.

No, postoje i situacije u kojima prisutnost drugih osoba koči naše uobičajeno ponašanje. Takvo stanje naziva se difuzijom odgovornosti, a ozbiljnije joj je posvećena pažnja tek nakon što je nesretna Kitty Genovese ubijena blizu svoje kuće u New Yorku, pred očima susjeda koji nisu reagirali.

Zbog čega? Prisjetimo se pitanja o tome zašto ne izlazimo na izbore, a bunimo se na vlast (svaku do sad). Zato jer očekujemo da će to učiniti netko drugi. Ukoliko je samo jedna osoba prisutna, ona zna da nitko neće učiniti nešto umjesto nje jer nitko drugi nije ni prisutan, no ukoliko je prisutno više osoba, uvijek postoji vjerojatnost „da je netko pametniji“, „da je netko kompetentniji“, „da ja to ne mogu učiniti kako treba“, „da ću se osramotiti“…,… Slične izgovore moguće je nabrajati unedogled, a svi oni pridonose pasiviziranju pojedinca.

Jedan od otaca socijalne psihologije, Ringelmann, devedesetih je godina 19. stoljeća zapazio taj fenomen prilikom običnog natjecanja u povlačenju užeta. Uvidio je da što su grupe koje su povlačile uže bile veće, sudionici su se pojedinačno trudili sve manje. Čak je i u Latanéovom eksperimentu u kojem je trebalo, između ostalog, glasno vikati utvrđeno da je grupa od 6 sudionika vikala samo jednu trećinu glasnoće svog maksimuma.

Do tog fenomena dolazi zbog nejasnih ciljeva grupe, očekivanja da i drugi članovi zabušavaju i anonimnosti, koji stvaraju izvrsnu podlogu za zabušavanje. Postoji više načina za uklanjanje difuzije odgovornosti: ukoliko se zadatak percipira kao važan, a grupa vrijednom truda, pojedini članovi će se više truditi. Također, ukoliko se uvede individualna evaluacija rada unutar grupe, uklanja se anonimnost, čime se potiče rad. Dobro je i naglasiti i pokazati da ni drugi članovi grupe ne zabušavaju kako bi se pojedinca implicitno spriječilo u takvim pokušajima.

Važno je upozoriti na mogućnost naturalističke pogreške prilikom čitanja ovog članka – pomišljanja da su opisane promjene „dobre“ zato što su „prirodne“. Iako su i deindividualizacija i difuzija odgovornosti tipične za ljude, to ni u kojem smislu ne znači da nemaju svojih negativnih posljedica. U nastavku članka bit će obrađena vjerojatno najgora situacija dominacije skupine nad pojedincem – potpuni konformizam.

Izvor:

Ringelmann effect

Social loafing – Wikipedia

Why Being In a Group Causes Some to Forget Their Morals

Social Loafing: When Groups Are Bad for Productivity