PONERIZACIJA DRUŠTVA

Konformizam – zašto oko 220000 Hrvata i Hrvatica (i 350 milijuna ljudi diljem svijeta) ne razmišlja svojom glavom?

Autor: Tomislav Pavlović

Matrix World

Ovaj je članak nastavak priče o utjecaju društva na pojedinca, posvećen ljudskoj osobini koju tradicionalne istočnjačke kulture cijene, a zapadnjačke  preziru, popularnoj (ili omraženoj, ovisno o Vašem gledištu) “zlatnoj sredini”, konformizmu. Tradicionalno, kolektivizam prevladava u kulturama Istoka i Bliskog Istoka (primjerice, Kine ili Sjeverne Koreje, Izraela, Irana – no ne treba zaboraviti da je on ujedno i dio naše ne tako davne prošlosti), gdje su interesi zajednice važniji od interesa pojedinca, što stvara plodno tlo za razvoj konformizma – prilagodbe pojedinca zahtjevima okoline, bez obzira na vlastite želje ili čak potrebe. Na Zapadu (SAD, primjerice) prevladava individualizam, koji stavlja pojedinca i njegove ciljeve ispred društva, dok se većina država nalazi negdje između ta dva pola. Postavlja se pitanje: znači li to da u individualizmu nema konformizma, budući da se na njega gleda s tolikom negativnošću?

Prema nekima nažalost, prema drugima nasreću, konformizam je univerzalni oblik ljudskog ponašanja, prisutan u svakom društvu i kod (gotovo) svih pojedinaca, ponekad čak i u potpuno apsurdnim situacijama. Još je Sherif u svojem eksperimentu u prvoj polovici prošlog stoljeća pokazao da se u situacijama kada nismo sigurni u vlastiti odgovor, ravnamo prema onom što kažu drugi. No, ukoliko se nekom može pripisati razotkrivanje negativnih strana konformizma, to su Milgram i Asch.

Milgramov eksperiment je pokazao kako ljudi lako zaboravljaju na etičke, moralne i nadasve empatične norme, te lako od ljudi postaju "mučitelji" sa sociopatskim elementima.

Milgramov eksperiment je pokazao kako ljudi lako zaboravljaju na etičke, moralne i nadasve empatične norme, te lako od ljudi postaju “mučitelji” sa sociopatskim elementima.

Milgramov je eksperiment (elektrošokovi koji dovode do privida smrti koje zadaje sudionik pod nadzorom “opuštenog” eksperimentatora za svaki pogrješan odgovor) već spominjan na našim stranicama, stoga je ovdje naglasak pomaknut na apsurdnost ljudskog konformizma – slavni Aschov eksperiment. Ideja je bila jednostavna – u sobi je bilo devet osoba koje su rješavale jednostavan perceptivni zadatak prepoznavanja koja je linija od ponuđenih jednako duga kao zadana. No, osam od tih osoba nisu bili pravi sudionici – bili su to eksperimentatorovi pomoćnici, čiji su odgovori – ponekad točni, a ponekad ne – bili unaprijed određeni!

Dakle, u svakoj od grupa bio je samo jedan pravi sudionik, koji je bio uvjeren da je okružen s još osam drugih sudionika. Osim što su odgovore morali davati javno, eksperiment je bio namješten tako da je uvijek pet “sudionika” dalo odgovor prije nego što je pravi sudionik došao na red. A ponekad su, unatoč očitom i jednostavnom rješenju, ti odgovori predstavili niz sustavnih pogrešaka (svi su odgovorili isti pogrešan odgovor). Do čega je to dovelo? 50% sudionika je davalo pogrešne odgovore kad su ih čuli od prethodnika u više od 50% situacija, a samo 25% sudionika je prkosilo mišljenju ostalih i dalo točne odgovore u svih 12 zadataka. 5% sudionika nijednom se nije suprotstavilo pogrešnom mišljenju drugih. Zamislimo li sad populaciju Hrvatske, oko 220 000 ljudi bi bespogovorno uradilo ono što grupa radi.

Teško je ostati priseban i "svoj" u patokratskom svijetu, a još je teže zadržati hladnokrvnost i objektivnost.

Teško je ostati priseban i “svoj” u patokratskom svijetu, a još je teže zadržati hladnokrvnost i objektivnost.

U svjetskim razmjerima, ta brojka se penje na preko 350 milijuna. Neki od njih su vojnici, neki obični kriminalci, neki samo željni pažnje, dok se neki boje – ali činjenica je da bi napravili ono što grupa radi neovisno o tome je li to ispravno.

Koliko je konformizam duboko ukorijenjen? Toliko da postoji i među našim davnim srodnicima, čimpanzama. Sasvim jednostavan eksperiment dokazao je navedeno – dvije skupine čimpanzi učene su na različite, ali jednako efikasne načine uzimati hranu iz kontejnera. Nakon što su uvježbale postupak, pokazan im je drugačiji način. No, nakon nekog vremena, svaka od grupa čimpanzi vratila se na svoj “stari” način uzimanja hrane – koji je, prema znanstvenicima, postao društvena norma.

Možemo li na primjeru čimpanzi otkriti nešto o vlastitoj psihologiji?

Možemo li na primjeru čimpanzi otkriti nešto o vlastitoj psihologiji?

No, unatoč ukorijenjenosti, efekt konformizma nestaje u roku nekoliko dana – između 3 i 7, točnije. U nedavnoj kineskoj studiji sudionici su trebali procjenjivati izgled osoba, pri čemu im je prikazan prosjek ocjena koji je dalo 200 drugih sudionika – lažnih, naravno. Nakon 3, 7 i 90 dana sudionici su se vraćali i ponovno davali procjene. Iako je učinak (imaginarne) grupe postojao i nakon 3 dana, već nakon 7 se izgubio.

Savršen primjer konformizma u rkjanje sociopatskom obliku. je li društveno prihvatljivo hvaljenje ubijanjem nevine djece?

Savršen primjer konformizma u krajnjem sociopatskom obliku. je li društveno prihvatljivo hvaljenje ubijanjem nevine djece?

Time je moguće objasniti uzroke nepredvidljivih promjena u ponašanju nekih osoba, do kojih dolazi zbog gubitka osjećaja socijalnog pritiska (primjerice, za vrijeme godišnjeg odmora). No, postoji i kritika ovog istraživanja – davanje prosjeka ocjena izgleda predstavlja mnogo slabiji socijalni pritisak od odgovaranja naglas na pitanja u testnoj situaciji, ispred eksperimentatora i manje skupine nepoznatih ljudi, kako je to izgledalo u Aschovom eksperimentu. No, osnovna ideja je jasna – u nedostatku okolinskog pritiska, pojedinci s vremenom počnu razmišljati vlastitom glavom.

Što na kraju zaključiti – je li konformizam pozitivna društvena pojava ili ne? Konformisti se puno lakše uklapaju u društvo, ali su i o njemu puno ovisniji od individualaca koji, ukoliko ne nađu slične individualce, lako postanu osamljeni. Postoji stara izreka da je sloboda činiti sve ono što pojedinca čini sretnim, a druge ne čini nesretnima. Dakle, individualizam s naglaskom na opće dobro. Može li to doista funkcionirati? Pokazalo se da društva nekih od najsretnijih država svijeta (poput Danske) imaju slična obilježja, ukazujući na činjenicu da za istinsku sreću nije dovoljno misliti samo na druge, ali ni samo na sebe.

Izvor:

Conformity

Conformity to cultural norms of tool use in chimpanzees

Animal Culture: Chimpanzee Conformity?

Conforming to the Norm

Chimpanzees Conform to Cultural Norms

Social Conformity Effect Lasts Three Days

Tri jednostavna pravila za dominaciju nad svjetskom populacijom

Milgramov eksperiment poslušnosti