SVIJET POD LUPOM

Zemljo otvori se – kako je starinska izreka postala prirodna nepoznanica?

Autor: Ljubica Šaran

Matrix World

Otac moderne metafizike G. I. Gurdjieff je puno puta citirao slavnog Nasrudin hodžu, a naročito njegove izreke koje su ismijavale ljudsku glupost do najsitnijih detalja. „zemljo otvori se“ i dan danas koriste ljudi s područja zapadnog Balkana u govornom jeziku, naročito kad god želimo naglasiti koliko se sramimo tuđe (a ponekad) i svoje gluposti da bi najradije propali u zemlju. Uzimajući u obzir sve više rupa po planeti koje se stvaraju bez (očiglednog znanstveno potvrđenog) razloga, nama bi se zaista moglo dogoditi da nam tlo u velikom broju slučajeva jednostavno nestane pod nogama.

Do sada smo imali priliku pisati o nastancima brzih vrtača ili ponikava u brojnim tekstovima, u većini slučajeva takve „rupetine“ su stvorene uslijed likvefakcije tla s velikim bujičnim podzemnim tokovima, naročito u kršu. Iako se ovakve super-ponikve smatraju relativnom novinom, one zapravo pokazuju klimatske promjene u najdrastičnijem obliku.

Koliko se količina padalina povećala u zadnjih nekoliko godina ne moramo nabrajati dovoljno je pogledati globalne katastrofe milenijskih poplava od Amerike, Europe, Azije do Afrike. Te milenijske poplave koje su, kako ima samo ime govori, prije imale pojavnost unutar petsto do tisuću godina, sada postaju godišnja ili čak sezonska zakonitost.

Guatemala City, najveća super-brza ponikva nastala likvefakcijom tla, obratite pažnju na zidove vrtače.

Guatemala City, najveća super-brza ponikva nastala likvefakcijom tla, obratite pažnju na zidove ove vrtače, na njoj nema tragova električnog pražnjenja i taljenja stijena i tla.

„Krateri“ koje je stvorila majčica Zemlja

Pa ipak, sada na „stolu“ imamo još jednu „poslasticu“ riječ je o „kraterima“ kako su ih prozvali masovni mediji, nastalima nepoznatim silama, koje, kao po starom dobrom običaju, zbunjuju znanstvenike, te se isiti trude koliko god mogu da sve što im nije poznato „gurnu pod tepih“ i prave se kao da takve stvari uopće ne postoje.

Najpoznatiji „krater“ se prvo stvorio na krajnjem sjeveru Sibira u zabitom predjelu poluotoka Yamal pored mjesta s imenom „Na kraju svijeta.“ Ova zagonetka na kraju svijeta je uskoro postala medijski hit, pa ipak neki su odmah povikali kako se nemamo za što brinuti jer za sve je kriva voda i globalno zatopljenje.

Hoćemo li konačno progledati i zaista vidjeti kako je ovdje riječ o električnom efektu, a ne običnoj

Hoćemo li konačno progledati i zaista vidjeti kako je ovdje riječ o električnom efektu, a ne običnoj likvefakciji tla. Obratite pažnju na taljenje stijena i mjesta na kojima je električno pražnjenje stvorilo utore.

Uskoro su znanstvenici počeli vjerovati da je voda zaista uzrokovala sasvim običnu super brzu vrtaču „Na kraju svijeta“ no akademija je uspjela na sve moguće načine predvidjeti dokaze koji su toliko odskakali od drugih vrtača, da se počinjemo pitati, daju li se doktorati isključivo slijepcima koji vode druge slijepce ili je u pitanju očigledna medijska manipulacija kako bi mi nastavili vjerovati da je u pitanju događaj koji jednostavno rečeno, nema nikakvu važnost.

Ista stvar i u "krateru" od Taymyra.

Ista stvar i u “krateru” od Taymyra. Na žalost slika je napravljan nakon obilnih snježnihpadalina pa se utori od električnog pražnjenja na rubu “kratera” ne vide, ali se jako dobro vidi pougljen dio “kratera.”

Majčici prirodi se nije svidio takav akademski tretman te je u relativnoj blizini Yamala, na poluotoku Taymyr otvorila još jedan istovjetan „krater“ i ovaj put su mudre glave objasnile da je voda glavni krivac i da je riječ o običnoj super brzoj vrtači.

Te dvije rupe nisu male, jedna ima dijametar veličine 30 metara, a druga čak 80 metara, ono što znanstvenici nekako ne žele uzeti u obzir zaista „bode oči“ naime komadi kamenja i zemlje su izbačeni iz rupa, a stjenke „kratera“ su gotovo istaljene da nalikuju na staklo, a ne na kamen.

Tipična super brza ponikva izgleda poptuno drugačije od "kratera" koji nastaje eksplozijom zemnog plina.

Tipična super brza ponikva izgleda poptuno drugačije od “kratera” koji nastaje eksplozijom zemnog plina.

Voda to ne radi, super brze vrtače nastaju propadanjem gornjih dijelova tla zbog trešnje koje uzrokuje voda, nakon toga tlo se počne ponašati poput tekućine i gubi tvrdoću i stabilnost te propada u „bezdan.“

U takvim „kraterima“ se jasno vide slojevi tla koji su propadali sve niže i niže, a ne polirana površina. Unatoč činjenici da se vidi kako je nešto izbacilo velike količine tla prema van, stvarajući utore koji toliko puno nalikuju na mjesta gdje je munja udarila u tlo, mi se počinjemo pitati, trebamo li zaista za sve koristiti svoju glavu jer bi uskoro mogli završiti na istom mjestu gdje i većina znanstvenika, a to je u potpunom neznanju i laži.

Koga briga za električni svemir i sve „nabijeniju“ planetarnu atmosferu?

U zadnjih nekoliko godina, smo učini sve što smo mogli kako bismo iz mora laži uspjeli izvući barem neku točnu činjenicu, prvi smo počeli pisati o električnim učincima kometa, te pražnjenu solarnog kondenzatora i klimatskim promjenama koje Sunce stvara u svojim velikim električnim ciklusima.

Budala je za "neznalice" tek "obična budala," no po Marsejskom tarotu koje su Gali dobili od još starijih i nepoznatih izvora, budala označava osobu koja traga za stvarima koje drugi pokušavaju prikriti.

Budala je za “neznalice” tek “obična budala,” no po Marsejskom tarotu koje su Gali dobili od još starijih i nepoznatih izvora, budala označava osobu koja traga za stvarima koje drugi pokušavaju prikriti.

Na žalost, naše profesionalne kolege su sve odreda odlučile ignorirati znanstvenike s netaknutim moralnim kompasom i voljom za otkrivanjem istine, a mi smo ostali samo mali usamljeni volonteski blog kojeg čita nekolicina „budala“ u alkemičarskom smislu te riječi.

Naime, alkemija ili metafizika, kako je danas ljudi vole nazivati, je ništa više već introspektivna psihološka i sociološka znanstvena grana koja se bavi traganjem istine u sebi i svijetu koji nas okružuje. Budala je zapravo osoba koja pokušava otkriti ono što drugi pokušavaju skriti, a koliko je nas „budala“ malo najbolje pokazuje slučaj perfidnog podsmjeha na sve što ima veze s električnim univerzumom i promjenama na planeti koje nitko više ne može zaustaviti.

Nekoliko eksplozija zemnog plina je potreslo grad Kaohsiung na Tajvanu.

Nekoliko eksplozija zemnog plina je potreslo grad Kaohsiung na Tajvanu.

Pogledate bilo koji program na dalekovidnici vidjet ćete da svi „trube“ o “obrani Izraela” od HAMAS-a i Putinu kojeg Amerika sve više pretvara u “modernog Hitlera.” U takvoj medijskoj propagandi gotovo je neprimjetno prošla vijest o eksploziji prirodnog plina u Istočnom Harlemu u New Yorku, a još manje je medijski popraćena još jedna takva eksplozija u gradu Kaohsiungu na Tajvanu.

Eksplozija zemnog plina u Istočnom Harlemu u travnju 2014.

Eksplozija zemnog plina u Istočnom Harlemu u travnju 2014.

Da ponovimo riječ je o eksplozijama prirodnog zemnog plina koji je uslijed pucanja tla došao dio površine i nakon toga je eksplodirao noseći na desetke ljudi u smrt. Nakon eksplozije zemnog plina, dijelovi tla na kojima je plin eksplodirao su bili pougljeni, a neki čak i istaljeni, poput „kratera“ u Sibiru.

Logično je pitanje, što je moglo zapaliti sav taj zemni plin? Čini nam se da bi u gradovima električna varnica mogla biti sasvim logičan odgovor, dok bi električno pražnjenje točnije munja mogla biti „okidač“ za nastanak „kratera“ u Sibiru.

U zadnjih nekoliko godina znanost je pokazala ne samo da se broj udara munja drastično povećao na planeti, već da je planetarna atmosfera sve zasićenija meteoritskom prašinom, što uzrokuje stvaranje još više oblaka, poglavito noktilucentnih oblaka i oblaka poput undulatusa asperatusa i mamatusa, spuštanje oblačnih masa prema tlu.

Uz sve rečeno nemojmo zaboraviti da je svemirska prašina, snijeg, tuča i kiša odlični provodnici elektriciteta, a sjetimo li se malo teorija o električnom univerzumu ponajviše dijela koje je napisao James McCanney tada naziv „krateri“ dobiva sasvim drugačiji predznak.

Kad god pišemo o gore navedenim temama, ljudi nerado čitaju takve uratke, čini nam se da alkemičari zaista imaju pravo kada su pisali o „probijanju vela“ o skidanju „mrene s očiju“ mi smo toliko kondicionirani, toliko slijepi za stvari od esencijalne važnosti, da ćemo možda zaista progledati tek tada kada „propadnemo u zemlju“ bilo od srama zbog vlastite gluposti i neznanja, bilo zbog toga što će se tlo zaista otvoriti pod našim nogama.

Da bi izbjegli “propadanje u zemlju” zbog srama i neznanja preporučamo vam neke od tekstova:

DRAMATIČNE ZEMALJSKE PROMJENE: Rupe u tlu proždiru kuće, ljude, automobile i infrastrukturu

Nebeski svod se smanjuje! Sateliti NASA-e otkrivaju da se oblaci sve više spuštaju ka Zemlji

Čudnovati oblaci se pojavljuju diljem planete – UNDULATUS ASPERATUS

Čudnovati svjetleći noćni oblaci sjaje zbog sagorijevanja meteora u atmosferi

ELEKTRIČNI SVEMIR: električni repovi kometa, solarni vjetrovi i planetarna poravnanja

Kako su povezane simultane vulkanske erupcije i stvaranje novog otoka u Pacifiku s aktivnošću Sunca i električnim univerzumom?

Ruski meteor je bio djelić asteroida duljine od 200 metara, mogući novi udari

Mentalna paraliza i pomutnja nad našim glavama?

Naša planeta prolazi kroz geo-magnetsku oluju s nepoznatim uzročnikom

Detaljna planetarna karta otkriva sve lokacije udara i eksplozija meteorita

Intervju s James M. McCanneyem

Znanstvena istraživanja o auri – ljudskom elektromagnetskom polju

Divovska solarna baklja klase X4.9 snimljena u veljači 2014.

Električna oluja s horizontalnim munjama zahvatila pola Britanije

U mjesec dana u atmosferi eksplodiralo više meteora nego li 2012. godine!

Patokracija, HAARP, kanabis, duhan i promjena klime – kako su ove stvari povezane?

Neobična svjetlost koja prethodi potresima

Broj jakih potresa u 2014. godini se udvostručio, ali znanstvenicima to nije važno!

Sunce opet podivljalo, zašto je to toliko važno?

Električni svemir i Schumanova konstanta