Autor: Ljubica Šaran

Matrix World

Ljudska egzistencija na planeti je ugrožena na sve moguće načine, no nakon medijskih nebuloza o „kraju svijeta“ u 2012. godini više ne obraćamo pažnju na opasnosti koje nam mogu doći glave. Savršeno za predatore na dvije noge, doveli su nas baš tamo gdje su htjeli, postali smo ljudi ovce koji vide samo ono što nam patokracija želi servirati. Želite li nastaviti „spavati“ snom pravednika, molimo Vas da ne čitate ovaj tekst.

Svima onima zaraženima wetikom je iznimno teško vidjeti dalje od svog nosa, teško je dehumaniziranu osobu bez imalo ljudskih i empatičnih osjećaja privoljeti na sagledavanje istine o tome da svakoga dana u svakom pogledu tonemo sve dublje u stanje iz kojeg ćemo se vrlo teško „iskopati.“

Humanost ili pomodnost?

Društvene mreže su pune različitih oblika „aktivizma“, uglavnom možemo vidjeti „aktiviste“ koji jeftinu zabavu pretvaraju u pitanja od životne važnosti. Dovoljno je da se sjetimo „rata“ između pristalica bivših izbornika Hrvatske nogometne reprezentacije i raznoraznih „tabora“ koji su harali društvenim mrežama, stvarajući toliku pometnju da se mjesecima zaboravljalo na glad, bijedu, jad i siromaštvo u „lijepoj našoj.“

Jesmo li mi nalik ovim mačkama, utječe li jeftina zabava na naše emocionalne i racionalne centre do tolike mjere, da ništa drugo ne vidimo?

Humanost se na Fejsu uglavnom dokazuje postavljanjem slika mučenih životinja, koje obično u nekoliko minuta podijeli na tisuću puta više ljudi od slika mrtve i mučene djece Palestine, Sirije ili nekih sada već zaboravljenih ratova na Bliskom Istoku i Africi. O ovoj izrazito interesantnoj temi smo već pisali, no pogledajmo što je znanost otkrila o selektivnoj ljudskoj empatiji o našoj općeprihvaćenoj “humanosti”:

U nedavno objavljenom istraživanju je otkriveno kako ljudska bića imaju više empatije prema mučenim psima i psićima nego li prema odraslim ljudima koji su prošli istu kalvariju. S druge strane, sudionici studije su imali istovjetnu razinu empatije prema mučenoj ljudskoj djeci kao i prema psima i psićima.

Na 108. godišnjem susretu ASA-e (American Sociological Association), znanstvenici sa sveučilišta Northeastern su objavili rezultate nedavne studije u kojoj su ispitivali razinu empatije polaznika koledža na različite životinjske vrste, te su istu uspoređivali s njihovom empatijom prema odraslim ljudima i djeci.

Jack Levin, profesor kriminologije i sociologije, ko-autor studije je izjavio slijedeće za web stranicu EurekAlert:

„Unatoč uvriježenom stanovištu, ljudi imaju puno više empatije prema životinjama nego li prema pripadnicima svoje vlastite vrste. Rezultati našeg istraživanja sugeriraju puno kompleksniju situaciju u kojoj je iznimno važno koliko su žrtve zlostavljanja stare i kojoj vrsti pripadaju. Čini se da je starost žrtve i te kako važna, za razinu nečije empatije. Pokazalo se da odrasli ljudi, žrtve nasilja i kriminala stvaraju manje empatije nego li djeca, psići i odrasli psi. Činjenica da odrasli psi stvaraju jednaku razinu empatije kao djeca i psići je objašnjena na takav način da su sudionici studije smatrali kako su odrasli psi jednako ranjivi i osjetljivi kao ljudska djeca i psići.”

Bez obzira na istraživanja djeca u Gazi još uvijek umiru na najgore moguće načine, no nas ništa ne pokreće da se počnemo organizirati i protestirati protiv takve grozote. Zašto je to tako?

U najboljem slučaju humanost i aktivizam za potrebite traje onoliko dugo koliko i medijska pompa, točnije punih „petnaest minuta slave“ kako je to cinično zaključio Andy Warhol još u prošlom mileniju.

Palestina je trenutačno „in“, brojni „aktivisti“ su svoje profilne slike ukrasili bojama palestinskog stijega, no rijetko koji online humanitarac će podijeliti sliku ili pak tekst sa strahotama iz te iste Palestine, a o pokretanju kakvog ozbiljnijeg protesta protiv najnovijeg bliskoistočnog genocida ne može se niti zamisliti, a kamo li dovesti u realizaciju.

Od početka osamdesetih godina prošlog vijeka stalno smo bombardirani strašnim prizorima, sjetimo li se gladi u Etiopiji ili užasa u Iraku i Afganistanu, teško je ne pomisliti da su takvi prizori s vremenom kod nekih izazvali efekt „ništa me više ne dotiče,“ stanovitu dehumanizaciju, dok s druge strane imamo super-senzibiliziranu tihu većinu koja na grozote jedino može „okrenuti glavu“ i nastaviti sa životom kao da se ništa ne događa.

Američki marinci uriniraju po ubijenim Afganistancima. Iako se o ovom događaju neko vrijeme govorilo i pisalo, ubrzo je zaboravljen, kao da se ništa nije dogodilo i kao da se ovakve stvari još uvijek ne događaju.

Konformizam na sve moguće načine udara u glave velikog dijela populacije, dodamo li ovom interesantnom psihološkom učinku i kondicioniranje te strah od stvarnosti, opis je savršen za modernog zombija koji će lako postati „aktivist“ i „humanitarac“ za sve što ne treba, dok s druge strane neće niti htjeti pogledati (progledati) na učinke patokracije koji nas sve brže strovaljuju u novi svjetski rat ili pak ekonomsku krizu, prema kojoj će ona iz tridesetih godina prošlog vijeka, nalikovati na „malu bebu.“

Pomodno je biti humanist i aktivist trenutka, zaraditi što veći broj lajkova i eventualno završiti u kakvim novinama, no očigledno je da se empatični ljudi gotovo niti ne znaju organizirati dok psihopati i sociopati za sobom imaju vrlo dobro uigrane i organizirane potpore s ogromnim brojem fanatičnih pristaša.

Svakoga dana postaje sve više jasno da će ljudi radije poludjeti za „ugodnom i poželjnom laži“ nego li će se brinuti oko surove i neželjene istine. Na djelu je rat za ljudske duše, bez obzira vjerovali vi u takvu metafizičku začkoljicu ili ne, s jedne strane imamo stoglavu hidru koja proždire sve što je ljudima sveto, a s druge strane tihu većinu koja ne mari ni za što.

Dobričina ili poslušnik koji je u stanju načiniti najveća zlodjela?

Tijekom 60-tih godina XX. vijeka Milgram je pokazao kako se ljudi vrlo lako mogu pretvoriti u neljude, zaboravljajući na empatiju i suosjećaj prema drugima, jer su poslušni i revni u obavljanju naredbi.

Psiholozi i povjesničari koji su u upućeni u nacističku indoktrinaciju su napisali brojna djela koja su nam dodatno objasnila takozvani „nacistički efekt.”

Sigurno ste se pitali kako je Hitler mogao zavesti i hipnotizirati najveći broj Nijemaca?

Odgovor se krije u germanskoj poslušnosti, u jednostavnom kulturološkom čimbeniku koji je od dragih, dobrih, marljivih i poštenih ljudi načinio mašinu koja je mljela sve pred sobom.

Edward VII i njegova žena u posjetu Adolfu Hitleru. Na Hitlerov šarm su pali ne samo Nijemci već i brojne okrunjene glave, političari, umjetnici i bogataši. Kako je moguće ne prepoznati sociopatu najgoreg kova? Događa li se to nama i dan danas?

Dodatna moderna istraživanja objavljena u Journal of Personality su sve više počela otkrivati o nama nešto što mi nerado priznajemo, dobri i poslušni ljudi su u stanju učiniti nepojmljive grozote, samo zbog toga jer predatori u ljudskom ruhu i te kako znaju kako djeluje naš mozak. Indoktrinacija povezana s militantnim idejama i stalnim ubrizgavanjem doza straha čine sve ono što možemo vidjeti na planeti, ratove koji ne prestaju, krizu koja ne prestaje, ekološke katastrofe koje se stalno stvaraju i naravno masovnu psihozu koje su najbolje opisali Forbes i Levy.

Možda će vam ideja wetika – psiho-spiritualnog kanibalističkog virusa biti potpuno strana, no dozvolite si barem na trenutak, sumnju, što ako je barem dio onoga što pišu Forbes, Levy i Lobaczewski istina?

Ako ima istine u onome što oni pišu, tada grozote koje se događaju i svijetu imaju sasvim drugo značenje, a na nama je na koju stranu želimo ići, dalje u tamu i grozotu ili da konačno na svjetlo dana iznesemo svoje i tuđe „prljavo rublje“ i s tim se stvarima suočimo jednom za svagda.

Dobar čovjek nije dobar ako tolerira nečiju patnju i smrt, dobrica nije dobrica ako se mašio oružja zato što mu je netko ili nešto prezentiralo genocid kao „branjenje slobode“ ili „ubijanje terorista.“

Dobro ljudsko biće je ono koje je u stanju prepoznati objektivnu istinu te je razdvaja od subjektivne istine, dobro ljudsko biće se ne da manipulirati od bilo koga i bilo čega.

Luđaci i oni koji se prave normalni

Matrix World je do sada izdao barem tristotinjak tekstova koji pokazuju kako se ljudska populacija pretvara u mentalne bolesnike, ne samo cjepivima, antidepresivima, antipsihoticima, fluoridom, GMO hranom i teškim metalima (poglavito živom), već i socio-političkim Orvelijanskim „buketom“ od kojeg malo tko može pobjeći.

Mi smo ukazali i na mehanizme vladanja našom (ne)pameću za koje javnost još uvijek malo ili nimalo zna. Najgore od svega je što iza svega toga stoje osobe (i organizacije) koje, su navukle „krinku normalnosti“ no s „normalnim“ takve osobe nemaju ama baš ništa.

Nakon silovanja dvije djevojčice u Indiji stare 14 i 16 godina, silovatelji su organizirali brzu egzekuciju vješanjem, osoba koja je objavila ove slike i stravičan zločin je skoro sama linčovana. Kako je moguće da heroji postaju kriminalci i zločinci, a stvarni zločinci postaju pravednici?

Zahvaljujući takvim čimbenicima zločinci postaju heroji, a heroji postaju državni neprijatelji i prijetnja javnom redu i miru. Pitanje o tome što je danas normalno, a što ne ima psihopatsku notu, dovoljno je pogledati što nam se nudi na dalekovidnici, na našim nacionalnim programima od vijesti do ponoći imate isključivo dva motiva za razbribrigu; forenzičke serije u kojima se eksplicitno prikazuju novi načini ubijanja i mučenja (savršeno za dehumanizaciju) i sapunice koje direktno izbjegavaju racionalne misaone centre u glavi stvarajući od naših mozgova zbrkanu miješanu salatu koja jedino može usahnuti.

Uspijete li izbjeći dalekovidnicu, patokracija će vas dočekati s novim stvaranjem dugova i ekonomskim stupicama u kojima je jako teško izbjeći strahovit stres koji ne samo da uništava kranijalni živac broj deset, koji regulira imunološki sustav, probavu, rad svih mekanih organa i hormonalni sustav, već će nam dodatno opteretiti kolikuluse koji će nakon „gubljenja pameti“ zasigurno vidjeti samo ono što nam patokracija želi servirati.

Danas je teško biti „čovjek.“ Čovječnost je dobila notu ponerogeneze, postala je jedino krilatica političara, naročito ako trebaju hiniti suze pred kamerama. Vladajući već smišljaju novi način za globalno raspamećenje, s obzirom na zveckanje oružja u Ukrajini i sve veći utjecaj BRICS-a, s obzorom na odluke Kine i Rusije da izbace dolar iz „petro“ jednadžbe, sigurni smo da će vrijeme donijeti još više neugodnih istina, još više bolnih fotografija raspadnute i izmrcvarene djece.

S druge strane, pitanje je hoće li tada uopće više biti ljudi koji će o tome moći razmišljati, koji će protiv takvih strahota moći djelovati ili ćemo se jednom za svagda pozdraviti sa svojom i onako nagriženom pameću?

Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World.