Autor: Ljubica Šaran

Matrix World

Kad su znanstvenici otkrili ukrase sačinjene od mikro-zlata, Internet je zasut „morem“ špekulacija kako su „divljaci“ bez ikakve tehnologije i znanja mogli stvoriti spektakularan nakit koji bi i s današnjom tehnologijom bilo teško replicirati.

Neki od zlatnih i brončanih predmeta pronađenih u Bush Barrowu.

Očigledno je da smo nešto propustili, jer sam Stonehenge govori kako su ti pradavni ljudi posjedovali znanje koje smo mi u međuvremenu, nekako izgubili. Pa ipak, špekulacijama nema kraja, zadnji znanstveni zaključak, koji se svakako sukobljava sa zdravim razumom je da su sporni ukrasni predmeti napravljeni od strane djece robova, no nakon samo nekoliko dana, neki od mudrih akademskih umova su vidjeli da takva priča ne drži vodu, te su za predmete od mikro zlata, „okrivili“ super kratkovidne osobe s iznimnim metalurškim i kreativnim umijećem.

Bush Barrow je udaljen 750 metara od Stonehengea.

Čini se da djeca robovi nisu imali vremena naučiti sve te napredne zanatske i zlatarske vještine prije nego li im ručice narastu, a pitanje je koliko je super kratkovidnih osoba trebalo raditi na samo jednom jedinom zlatnom brošu koji je stvoren iz desetaka tisuća zlatnih pribadača, debljine trećine milimetra i duljine manje od pola centimetra?

Mikro zlato iz Bush Barrowa je debljine 0,2 milimetra i duljine nepunih pola centimetra.

Pored već spomenutog broša, pronađen je i držak noža ukrašenog s 140 tisuća spornih zlatnih pribadača. Da stvar bude još čudnija, svi dijelovi mikro zlata su jednake debljine i duljine, a uzme li se u obzir kako nalikuju ljudskim vlasima, pitanje je s kojom su tehnikom „pribadali“ mikro zlato u tvrdo drvo?

Nevjerojatno ukrašena drška noža sačinjena je od preko 140.000 istovjetnih zlatnih mikro pribadača.

Pronalazak ovih neobičnih ukrasa se dogodio davne 1808., kada je William Cunnington – otac moderne britanske arheologije, iskopao prolaz u pogrebni humak s ostacima iz brončanog doba. Smatra se da je osoba pokopana u Bush Barrowu bila visokog staleža, te je osoba dobila naziv „kralj Stonehengea“ jer je Bush Barrow udaljen nepunih 700 metara od najpoznatijeg kamenog kruga Velike Britanije.

Kralj Stonehengea je prikazan kao divljak, pa ipak imao je nakit koji se može replicirati samo uz pomoć mikroskopa i moderne tehnologije.

Za sada se smatra da su ostaci u Bush Barrowu stari 4000 godina, točnije onoliko koliko se zvanična znanost uporno trudi vremenski datirati Stonehenge iako se nama ovo datiranje čini sumnjivo naročito ako se zna da Sunce uvjetuje snažne anomalije u raspadu radioaktivnih elemenata, iskrivljujući radio-karbonsko datiranje, te da bi po svemu sudeći trebali dodati barem još 4000 godina spomenutim ostatcima.

Detaljan prikaz zlatnih mikro pribadača s drške noža “kralja Stonehengea.”

Skepticima se ovakvi podaci neće svidjeti, no pročitate li djela Anatolija Fomenka i rad T. C. Lethbridgea, shvatit ćete da arheologija i povijest uglavnom nemaju veze sa stvarnošću, a kamo li, kada je riječ o ovom neobičnim artefaktima, o radu djece robova ili vještini super kratkovidnih ljudi.

David Davson direktor muzeja Wiltshirea smatra da je samo za jedan jedini ukras bilo potrebno 2500 sati rada, uzimajući u obzir da se takvo što moglo raditi samo pri dobrom danjem svjetlu, čini se da misterija nastanka mikro zlata postaje još veća.

Normalno ljudsko oko nije u stanju baratati s tako tananim nitima zlata, čak i ako su primitivni žitelji Stonehengea imali dobra prirodna ljepila, od kojih danas nije ostalo puno.

Ljudi brončanog doba su očigledno posjedovali vještine i znanja koje mi možemo replicirati samo uz pomoć optičkih pomagala i različitih aparata koji mogu stvoriti mikro zlato, pa ipak još uvijek prikazujemo te pradavne ljude gotovo poput špiljskih ljudi, koji su tek krenuli put otkrića civilizacije.

Najveći komad zlata iz Bush Barrowa.

Tek radi usporedbe, važno je napomenuti kako su po zvaničnom datiranju, predmeti iz Bush Barrowa načinjeni punih 1100 godina prije otkrića najobičnijeg povećala, te da potpuno identične zlatne niti debljine 0,2 milimetra (koje su usput presječene na jednoj strani tako da se rez čini potpuno ravan, dok su s druge strane uniformno spljoštene) predstavljaju anomaliju, jer se ručnim radom ne može objasniti takva preciznost i ponavljanje uzorka.

Zlatna naušnica s umetkom od ambre iz Bush Barrowa.

Jedan kvadratni centimetar drva je oblagan s preko tisuću komadića zlatnih mikro pribadača, a sve pribadače su postavljene u toliko pravilnom razmaku, da se nepravilnosti mogu primijetiti tek uz pomoć mikroskopa. Ne samo da je „kratkovidni“ zanatlija trebao imati kratkovidnost koja graniči s nemogućim već je morao imati mirne ruke koje su čak i za vrijeme disanja ostajale na zamišljenoj matrici u kojoj mikro zlato ostaje uredno poredano u trodimenzionalnom uzorku.

Nakon detaljnog istraživanja predmeta iz Bush Barrowa znanstvenici su otkrili još jednu neobičnu stvar, svaka zlatna pribadačica je postavljena u svoju mikro rupu, s čim su ljudi iz okolice Stonehengea bušili rupice dijametra 0,21 milimetar nitko ne zna, a ne zna se niti kako su stavljali ljepilo na dno takve rupice?

Sjetimo li se neobične opsidijanske narukvice iz Turske stare 9500 godina, čije se neravnine mogu vidjeti samo pod jakom mikroskopom ili pak Jomonske kulture, megalita na Kavkazu i u Sibiru, usudili bi se reći kako naša prošlost krije misterije o kojima mi još uvijek malo ili nimalo znamo, naročito ako se uporno držimo paradigme kako se civilizacija linearno razvija. Teško je vidjeti dalje ispred svoga nosa, ako smo svi povijesno i arheološki „nepismeni“ točnije ako smo toliko kratkovidni da nam čak i ovakvi artefakti postaju još samo jedan ostatak odrpanaca iz prošlosti.

Možda jednog dana na površinu isplivaju ostaci koji će naše usijane glave ohladiti do tolike mjere da će znanstvenici konačno uočiti budalaštine s kojima nas svaki dan pokušavaju udaljiti od postavljanja pitanja, na koje imamo pravo znati valjane odgovore.

Izvor:

Archaeologists reveal astounding Bronze Age microscopic gold work from around Stonehenge

Stonehenge’s most intricate archaeological finds were ‘probably made by children’