TEHNOLOGIJA I ZNANOST

Razminiravanje – može li priroda pomoći?

Autor: Tomislav Pavlović

Matrix World

Ratovi, nažalost, nezaobilazan dio ljudske povijesti (a i sadašnjosti), neminovno ostavljaju neizbrisiv trag kako u ljudskoj svijesti, tako i na područjima na kojima su se vodili. Osim nepotrebne destrukcije, često „nasljeđe“ rata su zaostala minska polja. Trenutno je oko 610 četvornih kilometara Hrvatske označeno kao potencijalna minska polja, dok vjerojatno sva minska polja u svijetu nisu ni poznata. Kako bi se uštedjelo na skupocjenim strojevima, a smanjio rizik za ljude, različite životinje educirane su u svrhu prepoznavanja sakrivenih eksplozivnih naprava.

Hoće li pčele pomoći u još jednoj ljudskoj pošasti?

Hoće li pčele pomoći u još jednoj ljudskoj pošasti?

Upravo je iz naših krajeva krenula ideja o obučavanju pčela, za koje je dokazano istančano osjetilo mirisa, za lociranje ukopanih mina. Iako im njuh nije bolji od njuha već poznatih pasa tragača, pčele imaju drugu veliku prednost pred njima – dovoljno su malene da ne mogu detonirati eksplozivnu napravu.

Valja naglasiti da projekt nije isključivo hrvatski, već je proveden u suradnji s Francuskom, a prva istraživanja provedena su tijekom ljeta 2014. godine.

Američka vojska također je u procesu razvijanja sličnih programa, uglavnom fokusiranih na insekte, rakove i gmazove.

Dupine američka vojska koristi u raznorazne svrhe, poput detektiranja mina i njihovog razminiranja.

Dupine američka vojska koristi u raznorazne svrhe, poput detektiranja mina i njihovog razminiranja.

No, ipak, dominantnu ulogu u razminiravanju i dalje imaju sisavci. Osim slavnih pasa za razminiranje, dugo godina je američka vojska koristila i dupine i morske lavove kako bi ih obučavala za detekciju podmorskih mina. Iako je sam trening za dupine vjerojatno bio ugodan, jer su zbog načela klasičnog uvjetovanja nakon pronađene mine morali dobiti poslasticu, upitna je humanost kojom su prvi dupini za trening ulovljeni, kao i sudbina umirovljenih dupina, o čemu američka vojska mudro šuti.

Iz Afrike je krajem prošlog tisućljeća krenuo razvoj APOPO programa osposobljavanja pripadnika jedne, često omražene, vrste za detekciju mina – štakora. U razdoblju od 2000 godine, kada su prvi štakori poslani na zadatak, do današnjeg doba, educirano je više stotina štakora.

Štakore smo do sada uglavnom proglašavali štetočinama i uzročnicima bolesti, možda ih nakon ovog teksta počnete gledati drugačijim "očima."

Štakore smo do sada uglavnom proglašavali štetočinama i uzročnicima bolesti, možda ih nakon ovog teksta počnete gledati drugačijim “očima.”

Ti isti štakori su pronašli preko 8000 zakopanih mina, oko 27 000 manjih komada oružja i preko 1000 bombi, čime su raščistili preko 10 kvadratnih kilometara Mozambika i Tanzanije, a trenutno su raspoređeni na više lokacija širom svijeta za koje se sumnja da su minirane.

Hrabri mali štakor dobije hranu kao nagradu svaki put kada detektira minu.

Hrabri mali štakor dobije hranu kao nagradu svaki put kada detektira minu.

Oni su, također, premali da bi aktivirali minu, što je dodatni poticaj za daljnji razvoj takvog pristupa razminiranju. No, osim toga, oni su sposobni i raspoznati koji od uzoraka pacijenata je zaražen tuberkulozom, i to takvom brzinom da u desetak minuta detektira više zaraženih uzoraka nego prosječni laborant u jednom danu.

Afrički štakorski hrčak u trenutku treninga.

Afrički štakorski hrčak u trenutku treninga.

Istini za volju, to nisu pravi štakori – točnije je reći da su to veliki hrčci s repovima, to jest afrički rođaci nama poznatih hrčaka, koji svoju hranu zarađuju – za uspješno pronađenu minu, dobiju komadić banane.

Štakori su iznimni tragači za minama i lako se treniraju.

Štakori su iznimni tragači za minama i lako se treniraju.

Osim što tu i tamo raznesu pokoju divlju životinju koja naleti u minsko polje, mine štete i lokalnoj vegetaciji. Upravo je to potaklo američke znanstvenike da pomoću stanja vegetacije procjene je li područje minirano ili ne, ovisno o tipu i težini oštećenja za koje je pokazano da mogu nastati kao posljedica izloženosti biljke eksplozivnim tvarima. No, taj je projekt još u samom početku, tako da u skorijem vremenu neće doživjeti primjenu.
Odgovor na pitanje iz naslova je jasan: priroda može pomoći, ali je pritom potrebno uložiti i ljudski trud i znanje.

Spašeni životi zasigurno su vrijedni toga.

Izvor:

Hrvatski Centar za Razminiranje

Bomb-Sniffing Bees Are Being Trained to Find Land Mines

Mine-Sweeping Dolphins Expected to be Replaced by Robots

These adorable giant African rats detect land mines and TB for a living

Leafy Bloodhounds: Plants Might Find Land Mines