Autor: Tomislav Pavlović

Matrix World

Jednog sasvim uobičajenog 11. ožujka na području sjeveroistočnog Japana dogodilo se nešto nimalo uobičajeno, ne samo za Japan, nego i za cijeli svijet. Naime, otok je pogodio potres magnitude 9 stupnjeva po Richterovoj ljestvici (koja ima 9 stupnjeva), prozvan Tohoku, čime se upisao u anale kao četvrti po količini oslobođene energije u povijesti mjerenja, a nakon kojeg je uslijedio i tsunami. Uzroci oslobađanja takve masivne količine energije još uvijek intrigiraju znanstvenike, koji su već razjasnili neke mehanizme koji su ga mogli potaknuti.

Najveću štetu tog dana izazvao je tsunami, koji se na mjestima izdigao i do 40 metara visine i svojom razornom snagom usmrtio 18 000 ljudi. Najjednostavnije je objašnjenje reći da je potres, a i tsunami, posljedica kretanja litosfernih ploča, budući da se na njihovim granicama najčešće razvijaju potresi, vulkani ili tsunamiji, no to objašnjenje nije dovoljno precizno za definiranje ovog fenomena. Različita su objašnjenja dana s ciljem objašnjavanja kako je toliko visok val mogao nastati, a jedno od njih  tvrdi da su se taj dan dogodila 2 potresa te da je drugi, koji nije zabilježen zbog ogromne energije prvog, uzrokovao tsunami.

Detaljna mapa Tohokua nastalog za vrijeme katastrofalnog tsunamija (cunamija) u Japanu.

Jedno od novijih istraživanja, koje je pratilo valove energije (tsunamija), pokazalo je kako je tijekom potresa komad sedimenta površine oko 800 km² potonuo otprilike 300 metara u dubinu. Za usporedbu, toliko su veliki cijeli Nizozemski Antili, indijski grad Mumbai, čileanski Santiago ili, nama bliža, Barcelona, dok je Zagreb površinom oko 150 km² manji.

Seizmičko pomicanje za vrijeme potresa i tsunamija u priobalju Japana je još jednom pokazalo nevjerojatnu snagu prirode i našu nemogućnost da se od njene sile obranimo.

Daljnja istraživanja uspješno su utvrdila lokaciju potonulog sedimenta, koji je uzrokovao tsunami katastrofalnih posljedica dajući valu dodatne metre visine. Ipak, neki znanstvenici smatraju to objašnjenje prejednostavnim, no činjenica je da ono pruža najbolji uvid do sad u mehanizam tsunamija, ali i u ljudsku nesposobnost da ga učinkovito predvide. Naime, znanstvenici su predvidjeli Tohoku, no njihove procjene su ukazivale tek na potres slabijih razmjera.

Teško je gledati ovakve slike i ostati ravnodušan. Hoće li se ovakvi događaji ponoviti u skorijoj budućnosti?

Osim stradalih i nuklearne elektrane u Fukushimi, potres je ostavio i druge ožiljke na licu Zemlje. Krivi ga se i za oštećenja u kori planine Fuji, koja je poznata i kao vulkan koji je, zahvaljujući potresu, jedan korak bliže ponovnoj aktivaciji. Potres je popratilo 1000 manjih naknadnih potresa, od kojih je najjači bio magnitude 7,9 po Richteru, a nakon njih je obala Honshua potonula za oko 60 centimetara.

Sam tsunami je proputovao cijeli Tihim oceanom i stigao do obala 17 000 km udaljenog Čilea, na čijim je obalama proizveo mali tsunami visine 2 m, što je doista impresivno s obzirom na put koji je val prošao. Putem je pobio preko 100 000 ptica koje su se gnijezdile na hridima i stijenama. Čak i more oko Norveške se uzburkalo za vrijeme potresa, a njegov zvuk (infrazvuk) čuo se čak i u svemir.

Doista bi bilo intrigantno čuti riku onoga koji ubija desetke, a bez doma ostavlja stotine tisuća ljudi. Time bi se, osim ukazivanja na ljudsku slabost pred prirodom, omogućilo ranije prepoznavanje te razvijanje boljih metoda prevencija ovakvih katastrofa, koje i godinama kasnije ostavljaju zastrašujuće posljedice.

Izvor:

Underwater landslide may have doubled 2011 Japanese tsunami

Japanese earthquake put pressure on volcano

Japan Earthquake & Tsunami of 2011: Facts and Information

Largest Earthquakes in the World Since 1900