TEHNOLOGIJA I ZNANOST

Znanost o iskustvima kliničke smrti

Autor: Tomislav Pavlović

Matrix World

Nerijetko se u različitim glasilima naleti na “transcendentalna” iskustva pojedinaca koji su doživjeli kliničku smrt. Ni znanost nije ostala imuna na brojna svjedočanstva neprovjerene istinitosti, stoga je provedeno nedavno provedeno najopsežnije istraživanje iskustava kliničke smrti čiji su rezultati pokazali da znanost još uvijek ne može precizno odgovoriti na sva pitanja, no na većinu njih ipak može.

Studija je obuhvaćala 2060 sudionika koji su doživjeli zastoj srca, od kojih je 330 preživjelo te pristupilo kratkom intervjuu u kojem su bili ispitivani o svojim iskustvima tijekom procesa oživljavanja. Iako se zamjetan dio sudionika nije sjećao ničeg, njih 40% bilo je barem djelomično svijesno tijekom oživljavanja (dakle, nakon što srce nije kucalo duže od minute), a svjedočanstva nekih sudionika u najmanju su ruku bila zapanjujuća.

Hoće li znanost uspjeti dokučiti što se događa u trenucima kliničke smrti?

Hoće li znanost uspjeti dokučiti što se događa u trenucima kliničke smrti?

Jedan je muškarac izjavio da je imao osjećaj da oživljavanje gleda iz kuta sobe, dok je jedna žena precizno opisala postupke osoblja koje ju je oživljavalo, kao i zvukove strojeva koji su prilikom tog procesa bili uključeni. Petina sudionika izjavila je da su tijekom oživljavanja osjećali mir, dok je trećina njih osjetila promjene u protoku vremena (ubrzavanje ili usporavanje).

Neki su vidjeli svjetlost, neki su se samo osjećali odvojeno od tijela, dok su neki imali osjećaj da se utapaju. A što je s ostalih 60%? Za njih se smatra da nisu ništa zamjetili zbog djelovanja lijekova. Naravno, jednu činjenicu treba razjasniti – ovim je radom pokazano da naša svijest tijekom kliničke smrti traje duže nego se to do sad smatralo, bez davanja konkretnih objašnjenja zašto se to dešava.

Što se zapravo događa nakon smrti još uvijek ne znamo.

Što se zapravo događa nakon smrti još uvijek ne znamo.

Također, valja naglasiti da se smrt, kao proces, sastoji od više faza. Prvu predstavljaja klinička smrt, koja traje 4-6 minuta nakon prestanka disanja i otkucaja srca. Tijekom tog perioda, oči i mozak imaju dovoljno kisika da mogu, u slučaju oživljavanja, nastaviti funkcionirati bez težeg oštećenja.

Drugu fazu predstavlja biološka smrt, gašenje organa u tijelu, uključujući i mozga, koje se može privremeno usporiti pothlađivanjem tijela. To zapravo znači da su osjetni sustavi živi dok god ne nastupi biološka smrt, odnosno  da svijest tijekom kliničke smrti nije nemoguća. Dakle, tijekom kliničke smrti nerijetko svijest ostaje aktivna zbog toga što je i mozak u tom periodu još uvijek živ. No, budući da mozak umire (tj. kisika je sve manje), moguća je pojava manjih lezija (oštećenja) koje uzrokuju iskrivljenja osjeta i različite privide.

Klinička smrt nije iskustvo koje se događa svakom, no napredak znanosti i tehnologije pokazao je da u njoj nema ni blizu toliko transcendentalnog koliko se to ranije smatralo. Za pravi doživljaj “onostranog”, ipak je potrebno doista umrijeti, jer znanost trenutno nema ni metodologije ni teorija da pruži odgovore na pitanja o pravom životu nakon smrti.

Izvor:

Largest study on resuscitated patients hints at consciousness after death

What Happens When You Die?

Clinically Dead? The Blurred Line Between Life and Death