PRIZMA DRUŠTVA

Razlikuju li djeca u religioznim obiteljima stvarnost od fikcije?

Autor: Anamarija Vukojević

Matrix World

Jedna od najtežih i svakako najljepših uloga je roditeljstvo. Odgovornost koju kao roditelji imamo je ogromna i u ovako teškim vremenima u kojima niti sami ne znamo koja su uvjerenja ispravna, kad preispitujemo što jedemo, pijemo, kako spavamo i što radimo kako bi preživjeli  izuzetno je hrabro donositi odluke u ime svog djeteta. Ukoliko vjerujete da ćete im pričama iz Biblije pomoći u shvaćanju svijeta u kojem žive molimo vas da pročitate ovaj članak u kojem objavljujemo istraživanje Univerziteta Boston koje je studiozno proučilo djecu izloženu takvim pričama i zaključilo da je ono opasno po njihovo prepoznavanje stvarnosti od fikcije.

Religiozne priče često sadrže naizgled nemoguće događaje izazvane božanskom intervencijom. U biblijskim pričama more se može razdvojiti i  voda pretvoriti u vino. Mogu li takve priče utjecati na osjetljivu maštu naše djece?

Odgovornost roditelja prema djetetu je najodgovorniji i najteži zadatak.

Odgovornost roditelja prema djetetu je najodgovorniji i najteži zadatak.

Istraživanje objavljeno u „Cognitive Science“ donosi nam nove činjenice da djeca koja nisu izložena religijskim pričama bolje mogu razumjeti da su likovi u fantastičnim pričama fikcija – dok djeca koja su rasla u religijskom okruženju smatraju da su ti likovi stvarni.

Religiozna djeca doživljavaju Boga u svemu što prožima njihov svakodnevni život i poistovjećuju biblijske priče sa stvarnima.

U knjizi „Predrasude o činjenicama i fikciji djece odgajane u religioznom i nereligioznom okruženju“, Kathleen Corriveau, Eva Chen i Paul Harris demonstriraju kako djeca tipično imaju osjetljivost na neprihvatljive i magične elemente u pripovijetkama i mogu odrediti  da li su likovi u priči stvarni ili nestvarni, kao što su nevidljiva jedra ili mač koji uvijek štiti od opasnosti.

Međutim, djeca koja su rasla u obiteljima gdje se pripovijedaju religiozne priče ne doživljavaju te iste priče sa skepsom.  Autori vjeruju da takva djeca misle o njima da su istovjetne bajkama, procjenjujući  da ih događaji  opisuju kao nevjerojatne i magične i zbog toga zaključuju da su sudionici i događaji u tim pričama samoobjašnjivi.

Istraživački tim je započeo istraživanje  sastavivši  4 grupe od 66-oro predškolske djece između pet i šest godina starosti. Tri grupe djece su bila izložena pitanjima iz kršćanske religije bilo da idu u crkvu, da ne idu u crkvu ali idu na vjeronauk i  oni koji idu u crkvu i na vjeronauk.  U četvrtoj grupi su bila samo djeca koja ne idu u crkvu i na vjeronauk. Pitanja su izvučena iz realističnih, religioznih (Starog zavjeta) i fantastičnih priča, kako bi odredili da li djeca vjeruju da su likovi stvarni ili fikcija. Nakon svake priče, istraživači su pitali djecu da li je glavni lik stvaran ili fikcija.

Religiozna priča:

Ovo je Josip. Josip je poslan zločestom kralju u vrlo daleku zemlju gdje vladaju strašne oluje. Međutim, Bog je poslao upozoravajuće snove Josipu o olujama i pošastima te je Josip  iskoristio te snove da upozori kralja na strašnu oluju koja prijeti njegovom kraljevstvu. Kralj se oduševio Josipom te su postali prijatelji.

Fantastična priča:

Ovo je Josip. Josip je poslan kod zločestog kralja u zemlju daleku gdje su vladale strašne oluje. Josip je iskoristio svoje magične moći kako bi vidio u budućnosti, te je rekao kralju kako da zaštiti svoje kraljevstvo od strašne pošasti koja dolazi. Kralj se tako oduševio tim činom pa su odmah postali prijatelji.

Realistična priča:

Ovo je Josip. Josip je poslan zločestom kralju u daleku zemlju poznatu po strašnim olujama. No, kad je kralj vidio Josipa kako promatra oblake i predviđa gdje će biti kiša, oduševio se njime i postali su najbolji prijatelji.

Gotovo sva djeca su, nevezano uz njihovu pozadinu, točno identificirala da je glavni lik u realističnoj priči stvaran. Iznenađujuće je da, kad su im ispričali religioznu priču, koja je vjerojatno već poznata u familijama koje idu u crkvu, većina djece je glavnog lika u priči smatrala realnim, dok su sekularna djeca odmah shvatila da je lik nestvaran.

Neočekivano, najveća razlika se pojavila kad je djeci ispričana bajka, u kojoj glavni lik posjeduje nadljudske moći ili je prisutna magija. Nakon slušanja ovakvih priča, sekularna djeca su najčešće razumjela da je lik iluzoran, dok su religiozna djeca vjerovala da je stvaran.  S obzirom na rezultate eksperimenata, istraživači smatraju da izloženost religiji može potaknuti djecu da svijet gledaju kroz nerealan biblijski svijet u kojem ljudi imaju nadljudske moći, što se kasnije kroz život može razviti u različite komplekse jer djeca razvijaju nerealna očekivanja i prema sebi i prema drugima.

Razlikuju li vaša djeca stvarnost od fikcije?

Razlikuju li vaša djeca stvarnost od fikcije?

Zaključak iz navedene studije je kontradiktoran prijašnjim studijama u kojima je objavljeno da se djeca rađaju kao vjernici, da posjeduju prirodnu lakovjernost prema neobičnim bićima s nadljudskim moćima. Zapravo, sekularna djeca  doživljavaju religijske priče gotovo na isti način kao što doživljavaju bajke – razumiju da su sudionici izmišljeni.

Navedenom studijom je započeta velika diskusija na ovu temu:

Eliyahu Federman, „USA Today“ smatra:

Ova studija dokazuje korist od religije, ne štetu, jer istraživači pokazuju kako maštovito i izmišljeno razmišljanje pomažu u kognitivnom razvoju djeteta.

Nasuprot tome, spisatelj, „Patheos“ smatra:

Religija zamagljuje liniju između stvarnosti i fikcije. Samo se nadam da će djeca izložena tome što prije shvatiti tu razliku.

Pozivamo čitatelje Matrix Worlda da nam se priključe u diskusiji na ovu osjetljivu temu i molimo vas da se držite kulturnih, svrsishovitih, netrolovskih komentara jer ovu tešku zadaću nosimo svi na svojim leđima. O našim odlukama danas ovisi budućnost naše djece.

Izvori:

Children exposed to religion have difficulty distinguishing fact from fiction: researche

Study: Religious children are less able to distinguish fantasy from reality

Fantasy Or Reality? Children From Religious Backgrounds Less Able To Detect Fictional Characters

Corriveau KH, Chen EE, Harris PL. Judgments About Fact and Fiction by Children From Religious and Nonreligious Backgrounds. Cognitive Science. 2014.