Autor: Tomislav Pavlović

Matrix World

Mnogo se novca troši na otkrivanje života u svemiru, no činjenica je da još ni dubine Zemljinih oceana, ni njena površina, pa čak ni svi sisavci nisu potpuno istraženi. Iz godine u godinu otkrivaju se nove vrste, a u ovom su pregledu predstavljene neke od njih.

Patuljasti lemur (Cheirogaleus lavasoensis) malena je noćna životinja, stanovnik Madagaskara, što mu je i omogućilo da sve do prošle godine ne bude zapažen i upisan kao dio faune našeg planeta. Otkriven je slučajno, no u zadnji čas. Naime, sumnja se da postoji manje od 50 jedinki njegove vrste, zbog čega se smatra ugroženim.

Cheirogaleus lavasoensis – patuljasti lemur.

Olinguito (Bassaricyon neblina), zbog oblika tijela ponekad zvan “majmunom mačkom”, doista je poseban slučaj. Naime, iako je završio u muzejima i zoološkim vrtovima, ovaj mali mesojed nije zabilježen sve do prošle godine zbog sličnosti s već poznatim olingom. No, za razliku od njega, olinguito ima drukčiju konstituciju lubanje i čeljusti te živi na višim nadmorskim visinama. Općenito, hrani se nektarom, insektima i smokvama, a ponekad pojede i koju pticu. Živi u maglovitim, kišnim šumama i uglavnom se kreće noću.

Olinguito (Bassaricyon neblina).

Novootkriveni tobolčar s područja Australije, crnog repa i ružičastog nosa, pokazuje koliko jak utjecaj evolucija može imati na razvoj vrste. Naime, kako bi osigurao dovoljan broj potomaka da vrsta opstane, mužjak se u što kraćem razdoblju pari sa što više ženki – dok god ne ugine od iscrpljenosti. Ženke ovuliraju nakon što su oplođene od velikog broj partnera, omogućujući tako čim većem broju mužjaka da proslijede svoje gene na sljedeću generaciju. Iako time žrtvuje vlastiti život, strategija se pokazala dobrom, čemu svjedoči činjenica da je vrsta i danas prisutna.

Tobolčar crnorepi antechinus.

Pigmejski oposum (Cercartetus nanus) maleni je noćni tobolčar, stanovnik Australije, Papue i Nove Gvineje i Indonezije, a nedavno je pronađen i njegov rođak, zapadni pigmejski oposum (Cercartetus concinnus). Narastu do 8 cm dužine (te još 8 cm repa), a zimu provode smotani u kugle, koristeći masne zalihe iz repa kao hranu.

Maleni Cercartetus concinnus.

Također, pronađena i je nova vrsta dupina. Australski dupini grbavih leđa (Sousa sahulensis) zapravo su cijelo vrijeme bili tretirani kao pripadnici druge vrste, a tek u kolovozu 2014. dobili su vlastiti identitet kao vrsta. Ono po čemu se ova vrsta najviše razlikuje od ostalih je bijeli trup, koji izgleda kao da je prekriven sivim plaštom.

Sousa sahulensis.

Tuco-tuco, rod bolivijskih glodavaca koji je dobio ime po specifičnom zvuku koji proizvode, odnedavno je bogatiji za četiri vrste. Tuco-tucoi žive ispod površine zemlje, a mogu narasti do 30 cm dužine. Pronađeni su na području Anda, a vjeruje se da će u bližoj budućnosti na tom području biti pronađeno još novih vrsta.

Ctenomys conoveri.

Iako su otkrića novih  vrsta sisavaca rijetka, činjenica da se još uvijek događaju pokazuju da, iako je svemir veći nego možemo zamisliti, i Zemlja ima još uvijek puno toga novog za ponuditi, ali i mnogo toga što je potrebno očuvati za nadolazeće generacije. Lijepo je stremiti u visine, no ljepota i raznolikost koje nudi Zemlja pritom ne smiju biti zaboravljene.