PONERIZACIJA DRUŠTVA

Pravo na ljubav

Autor: Anamarija Vukojević

Matrix World

Ljudsko biće u vremenu u kojem živi lišeno je gotovo svih prava. Većina nas živi u agoniji što smijemo a što ne. Kako zaraditi, kako izbjeći prevarante, kako se izvući iz grotla problema i uklopiti u društvo koje od nas stalno očekuje a ništa ne daje.

No, neka prava ipak imamo, korištenje tih prava ovisi samo o nama, o našoj spremnosti da iskoristimo to malo moći koje imamo.

Od samog rođenja kondicionira nas se s “rozom i plavom bojom”. Djevojčice trebaju odrasti u majke, gospođe, supruge, ljubavnice, zavodnice, svetice, kućanice i sve to uz pravog muškarca koji mora biti snažan, glava obitelji, muževan, brinuti se o obitelji. Ako je vjeran ženi, papučar je, a ako je nevjeran opet ne valja. Većina ljudi je u vezama koje započnu bajkovito, da bi se vrlo brzo našli u ulogama „muškarac/mladić“ i „žena/djevojka“. Zna se tko što treba „raditi“, kako se ponašati. Uvjetujemo i sami sebe i druge.

Tako se vrtimo u krugu vječnog nezadovoljstva, očekivanja, razočarenja bez da ikada nađemo ono što nam je doista trebalo. Za to nam je potrebno izaći iz kondicioniranog okvira koji smo si nametnuli i koji nam drugi nameću. Drznuti se osjećati ono što doista osjećamo i živjeti te emocije u realnosti je hrabrost no i neizbježnost. Izaći iz komforne zone, za heteroseksualne ljude – muško ženski odnos, za homoseksualne – žensko ženski ili muško muški odnos je trenutak za nova iskustva, nešto na što ne možemo utjecati jer ne znamo parametre u kojima bi se odnos trebao odvijati. Možemo samo osluškivati, osjećati i doživljavati ono što doista jest.

Nametnuto ponašanje, izgled, razmišljanje, življenje. Izboriti se za vlastitu slobodu možda je jedna od najtežih lekcija u svijetu u kojem živimo. Ima li nešto osim toga, što ipak može ispuniti "rupu" u nama?

Nametnuto ponašanje, izgled, razmišljanje, življenje. Izboriti se za vlastitu slobodu možda je jedna od najtežih lekcija u svijetu u kojem živimo.

Jesmo li svi biseksualni u našoj biti? Koliko je naše seksualne orijentacije pod utjecajem kulturnog programiranja oko spolnog identiteta?

Mike Iamele je napisao članak „Ja sam inače „straight (heteroseksualan) čovjek koji se zaljubio u svog najboljeg prijatelja”. Bestidno je podijelio svoju priču sa svijetom, koja je pokazala kako je razvio romantične osjećaje za svog najboljeg prijatelja i cimera, Garreta u vrijeme kad je bolovao od teške bolesti i kad mu je trebala pomoć. Zbog njihovog bliskog prijateljstva i zajedničke životne situacije Garret je postao Mike-ov njegovatelj:

„Moj cimer, Garret, jedan od mojih najboljih prijatelja u vrijeme moje bolesti se sažalio na mene. Brinuo se o meni 24 sata dnevno. Donosio mi je lijekove iz ljekarne, kuhao večeru. Petkom bi ostajao gledati sa mnom večernje filmove,  čak mi je trljao i leđa kad sam bio u boli.“

Nakon 2 mjeseca takve rutine, svakodnevnice, u Mikeovom umu su se počeli pojavljivati romantični osjećaji prema prijatelju:

„Imao sam misao – samo jednu malu misao – da ga volim. Činilo se pretjerano i smiješno. Momentalno sam maknuo te misli. Ali one su vrištale u meni sve više i više, pogotovo kad Garreta ne bi bilo blizu mene. Svaki put kad bi napravio nešto lijepo ili me nasmijao romantične misli prema njemu su se pojačavale.“

Napokon je Mike shvatio da su njegovi osjećaji realni i odlučio je izreći ih prijatelju jedne večeri. Iznenadio se kad mu je Garret odvratio da i on njega voli.

„Nismo znali kako i što ćemo s ovim osjećajima. Kako ovako nešto može uopće uspjeti? Ponekad još uvijek ne znamo. Trebalo nam je vremena, godina da shvatimo. Mi smo u vezi. Nitko od nas nije znao što trebamo činiti u takvoj vezi. Pokušavali smo pregovarati i napraviti kompromis. I, malo po malo, postali smo još jedan dosadan par“ (šaljivo su završili).

Mike je otkrio da je on, inače, heteroseksualan muškarac zaljubljen u drugog muškarca. Njegove misli u vezi njegove veze s Garretom su fascinantne:

„Nikada ne bih umanjio Garreta samo zato što je muškarac. On je farmaceut i odličan kuhar i super igra karte. Volim ga zbog onoga tko je on, a ne što je. Mi smo više od našeg spola. Više od tog jednog svojstva. I ponekad to moramo zapamtiti. Imamo ovaj mit o našem identitetu – što je suma svih naših odluka u prošlosti. U svakom trenutku se mijenjamo i razvijamo. U svakom momentu rekonstruiramo svoj identitet. Nismo određeni odlukama koje smo donijeli prije dvije godine. Pa čak niti od prije dvije minute. Mi se određujemo odlukama koje donosimo u ovom momentu.“

Mikeove riječi su snažne i ne mogu biti točnije:

Moramo li tako brzo i odlučno donositi naše odluke? Treba li naš seksualni identitet biti limitiran predisponiranim kulturnim programima? Ja sam postao vrlo znatiželjan prema ljudskoj seksualnosti.

U našoj biti, jesmo li mi svi zapravo otvoreni prema biseksualnim iskustvima? Jesu li naše mono seksualne (hetero ili homo) orijentacije i identiteti jednostavno određeni kulturnim programom?

Ako pogledate naše životinjske rođake, Bonobo čimpanze, lako može uvidjeti da je biseksualnost raširena među različitim grupama čimpanzi. Upuštaju se u seksualne aktivnosti jedan s drugim zbog različitih razloga: kad su gladni, umorni, napeti ili jednostavno ako se žele igrati. Samo ljudi prave toliku pompu oko nečega toliko jednostavnog.

Što nam je donio lažni moral? Patnju, krivnju i osjećaj grijeha kroz cijeli život. Jesu li životinje mudrije od nas?

Što nam je donio lažni moral? Patnju, krivnju i osjećaj grijeha kroz cijeli život. Jesu li životinje mudrije od nas?

Zapravo, od 1999. godine promatrano je 1500 vrsta koje su pokazale biseksualno ponašanje, kao što su lavovi, gušteri, labudovi i delfini.

Seksualno i rodno izražavanje u životinjskom svijetu prikazuje raskošnu paletu aktivnosti, uključujući istospolna udvaranja, veze, seks i pomaganje u roditeljstvu, pa čak i slučajevi homoseksualnih veza koje traju cijeli život.

Mogu li nam ove opservacije objasniti našu unutrašnju seksualnu znatiželju koju toliko pokušavamo potisnuti?

Poznati neurolog Sigmund Freud je bio prva osoba koja je progovorila o urođenoj biseksualnosti.

Njegovi zaključci su bazirani na činjenici da u ranijoj fazi razvoja ljudi prolaze razdoblja hermafroditizma (mišljenje da imamo značajke oba spola). Na temelju toga on tvrdi da su svi ljudi rođeni predisponirani za biseksualnost, no tijekom kasnijeg psihičkog razvoja dobivaju jedne značajke snažnije od drugih, s tim da ostaje latentna biseksualnost. U teoriji, privlačnost prema oba spola je moguća, no obično smo zainteresiraniji za jedan spol.

Kasnije autor Gore Vidal govori o urođenoj biseksualnosti tijekom vremena kada je ta ideja bila osuđena. On tvrdi:

„Opći tabu je da ljudi reagiraju na seksualni podražaj od kojeg god spola on dolazi. Samo lažna moralnost onda taj osjećaj osuđuje i doživljava ga prljavim.“

Kada bi vam netko zavezao oči i dirala vas neka osoba pružajući vam užitak bi li ste mogli pogoditi o kojem spolu osobe se radi i što bi se dogodilo u vama ako biste shvatili da se radi o osobi vašeg spola?

Kada bi ste sudjelovali u istraživanju gdje su vam zavezane oči i osjetite dodir koji vam pruža užitak bi li ste mogli pogoditi o kojem spolu osobe se radi i što bi se dogodilo u vama ako biste shvatili da se radi o osobi vašeg spola?

Tradicionalno, ako osoba doživi istospolno iskustvo momentalno ga se stavlja u ovkir homoseksualca. Ta stara, pogrešna, kulturna ideja učinkovito briše mogućnost slobode biseksualnosti.

Ipak, s druge strane, čini se da je biseksualnost više prihvaćena u žena. Ako žena ima jednokratno seksualno iskustvo s drugom ženom, manje je vjerojatno da će biti kategorizirana kao „gay“ ili „lezbijka“, za razliku od dvojice muškaraca u istim okolnostima.

U  prošlosti se činilo da ima više normi prema seksualnom identitetu muškaraca za razliku od žena.

Čak su biseksualne osobe bile stigmatizirane od strane i heteroseksualaca i homoseksualaca i optužene da ne znaju što žele. Neki su od straha od stigme, osuđivanja i jedne i druge strane jednostavno prihvatili jedno ili drugo kako bi se lakše uklopili barem u jednu skupinu.

Svi od nas traže da se definiramo u svemu pa i u seksualnosti (kao da se to nekoga tiče) i time ograničavamo naš potencijal da budemo slobodna i otvorena bića. Sami stavljamo rodne etikete na sebe i druge na temelju predisponiranih kulturnih ideja o rodnim normama. No, možda ipak dolazi do promjena.

U studiji objavljenoj 2011. godine u časopisu „Journal of bisexual“ pod nazivom „Nisu li vi pomalo biseksualni?“ skupina heteroseksualnih muškaraca, i to sportskih igrača diljem SAD-a su pitali o istospolnim iskustvima.

Na pitanje: „Ako je mladić imao spolni odnos s muškarcem jednom, da li mislite da je gay?“ najčešći odgovor je bio „Samo ako ga ne privlače žene“.

Umjesto doživljavanja seksualnosti kao polariziranog „ili/ili“ identiteta, većina sportaša je bila zainteresirana za raspravu o pitanjima seksualnosti.

Jedan sudionik je postavio pitanje: „Što to zapravo znači biti gay?“

Dok je drugi rekao:

„Meni je super kad se djevojkama sviđaju druge djevojke. Ali ne smeta mi ni kad se dečkima sviđaju drugi dečki. Mislim da nema baš tako puno homofobije, al ipak mislim da to još uvijek nije „cool“. Možda će biti za nekoliko godina. Iako, moram priznati da su djevojke prihvaćenije od dečki. Ako ste dečko kojemu se sviđaju i cure i dečki ja bih rekao da ste straight.

A trećemu nije jasno zašto uopće podjela postoji:

„Ne shvaćam zašto moramo biti straight ili gay ili što god? Zašto ne možemo samo biti?“

Smisao života je da jednostavno budemo živi.  Svi jure u panici da kao da je  nužno da postignu nešto veće od njih samih. Alan Watts

Smisao života je da jednostavno budemo živi. Svi jure u panici da kao da je nužno da postignu nešto veće od njih samih. Alan Watts

U članku iz Daily Mail-a pod nazivom Rise of the Female Flexi-Sexual, studija je otkrila da je u 2010. godini 16% žena priznalo da je u seksualnim iskustvima s drugim ženama u usporedbi sa 1990. godinom kad su to isto priznale samo 4% žena.

Osim toga, žene su rekle da su uživale u tom iskustvu, no da se nemaju potrebu identificirati kao biseksualne. Čini se da naše današnje doba ipak nudi veću seksualnu slobodu bez brige oko rodnih oznaka.

Svi ovi nalazi su doista fascinantni jer znače da postoji mogućnost da ljudi gledaju na seksualnost kao raznovrsnost izbora, a ne konačne etikete. Važno je uzeti u obzir više varijabli u razumijevanju seksualnosti, uključujući emocionalne i socijalne sklonosti i još toliko toga.

Pitanje je da smo rođeni u društvu sa potpuno neutralnim i lišenim rodnih i seksualnih standarda, da li bi svi bili otvoreni prema seksualnim iskustvima sa oba spola? Postoji urođeni istospolni kuriozitet u svima nama koji je pokopan slojevima kulturnog programiranja oko seksualnih normi.

To su sve važna pitanja koja će se nastaviti razvijati u ime spolne slobode i neidentifikacije koja postaje sveprisutna u cijelom društvu. Za sada, dopustimo da identiteti i etikete oko seksualne orijentacije i seksualne ekspresije slobodno kolaju među nama.

Možda će nekome ova pitanja biti nešto o čemu se ne priča, čemu se ne daje značaj, al patokratsko društvo u kojem živimo lagano, ciljno i beskompromisno pokušava uništiti sva naša prava, na ovaj ili onaj način. Upravo onako kako je to radio i Hitler smatrajući da ljude prvo treba pokoriti, oduzeti im pravo po pravo i tek onda zavladati, tada lako, njima.

"Da biste pobijedili naciju, prvo joj razoružajte građane."

“Da biste pobijedili naciju, prvo joj razoružajte građane.”

 

Izvori:

Are We All A Little Bisexual? Exploring Gender Identities & Cultural Programming

Animal Sexuality Isn’t a Political Issue

Gore Vidal: ‘We are all Bisexual’