Autor: Gjore Andreev

Matrix World

Kvantna fizika je mlada disciplina koja se bavi izučivanjem međuodnosa materije i energije na molekularnoj i atomskoj razini. Njeni počeci datiraju iz ranog dvadesetog stoljeća, kada je za vrijeme izvođenja određenih pokusa utvrđeno da određeni fizikalni zakoni koji reguliraju makro razinu, na mikro razini nisu primjenjivi.

Glavna noseća čestica u kvantnom svijetu je kvant. Kvant je latinski izraz i doslovno znači “količina”. To se odnosi na diskretne (vrlo male, nevidljive), jedinice u materiji i energiji čije postojanje je predvidjela i proučava kvantna fizika. Od ove točke promatranja, čak i prostor vremenski kontinuum ima izuzetno malu vrijednost.

Max Planck, otac kvantne fizike.

Teoretske postulate kvantne fizike je položio Max Planck, a prvi znanstvenik koji se bavio proučavanjem ove znanstvene grane je Niels Bohr, dok glavni opozicioner kvantne teorije je tko drugi nego Albert Einstein, iz jednostavnog razloga što je njegov teorija relativnosti ne dozvoljava da ista materija može biti istovremeno na dva različita mjesta. Glavni problem  u kvantnoj mehanici je da čak i puko promatranje kvanta izaziva promjenu njegovog fizičkog stanja.

Zamislite svijet u kojem dinosauri nisu izumrli, gdje je Njemačka pobijedila u Drugom svjetskom ratu, i gdje je svaki od nas rođen u nekoj drugoj zemlji. Svi ti svjetovi mogu postojati istovremeno u paralelnim svemirima, koji su prema nekim američkim i australskim znanstvenicima u stalnoj interakciji. Tim znanstvenika sa sveučilišta “Griffiths” u Kaliforniji  lansirao je tezu da ti paralelni svjetovi postoje i da evoluiraju samostalno, stalno utječući jedan na drugi.

U jednom od paralelnih univerzuma nacistička Njemačka je izašla iz rata kao pobjednik. Možete li to zamisliti.

Profesor Wiseman i njegovi kolege tvrde da je naš svemir samo jedan od mnogih svjetova, od kojih su neki imaju potpuno identične karakteristike, a neki su dijametralno suprotni.

Svi ti svjetovi su stvarni i svaki od njih ima svoje karakteristike. Kvantna mehanika je vrlo čudnovat i teško razumljiv fenomen koji prkosi poznatim zakonima akcije i reakcije. Prema toj teoriji, kad god se u jednom svemiru provedu kvantna mjerenja, istog se trena taj svemir grana na više paralelnih univerzuma.

Postojanje paralelnih svjetova nije nova ideja u kvantnoj mehanici. Postoje mnogi razlozi zbog kojih ova teorija zaslužuje pozornost, od kojih bih kao najistaknutije spomenuo dva.

Prvi je da ova teorija nije vrlo primjenjiva i vidljiva u svakodnevnom životu. Ona se temelji na tzv. valnodisperzivnoj funkciji, što je u biti val koji ne postoji u ograničenom trodimenzionalnom prostoru, nego u beskrajnom višedimenzionalnom prostoru.
Drugi razlog je tzv. Bellova korelacija, što može biti dokazano eksperimentalno mjerenjem udaljenih kvantnih sustava pokrenutim iz zajedničkog izvora, koji prkose poznatim uzrok – posljedičnim korelacijama.

Vjerujem da su mnogi od vas koji čitate ovaj članak čuli o teoriji struna, koja se u potpunosti temelji na kvantnoj fizici. Prema toj teoriji, postoje 11 paralelnih svjetova. No, neke studije upućuju na postojanje više svemira, odnosno da je broj paralelnih svemira jednak broju mogućih ishoda jedne akcije. Na primjer: bacate loptu u koš . U jednom univerzumu pogađate, drugom paralelnom svemiru promašujete, pogodivši desnu stranu obruča, u trećem svemir promašujete, pogodivši lijevu stranu obruča, u četvrtom promašujete cijeli obruč i tako dalje. Dakle, vrijeme je jedna ravna linija sve do trenutka udarca.

Teorija o paralelnim univerzumi sve više zauzimaju mjesta u znanstvenim istraživanjima.

Nakon bacanja lopte, isti taj  vremenski pravac se dijeli na mnoge druge pravce koji svaki za sebe predstavlja univerzum paralelan našem koji dobiva drugačiji ishod akcije, u ovom slučaju šut na koš. Nakon trenutka dijeljenja, u ovom slučaju vrijeme šuta, događajima u svakom svemiru, ili ako vam je draže reality string-u, ovisi o ishodu. Na prvi pogled to izgleda prilično zbunjuće.

Vi ćete se zapitati:

Koji je stvarni svemir?

Koji fizički prostor ja zaista nastanjujem?

Da biste dobili odgovor, u svemu tome prvo morate pronaći konstantu. U ovom slučaju multidimenzionalne varijable su lopta i koš jer su predmeti koji nemaju vlastitu volju ili svijest, a jedina konstanta ste sami Vi ili vaša duša i svijest. S tim na umu, možemo doći do zaključka da smo zahvaljujući našoj duši i svijesti svjesni okoliša koji nas okružuje u našoj dimenziji. U drugim paralelnim svemirima se nalazi isto fizičko tijelo, isti materijal, ali s različitom dušom i sviješću stoga, i nismo svjesni njihova postojanja.
Pokušati ću objasniti odakle sam izvukao ovu tezu. Eksperimentalno je utvrđeno da pod određenim vanjskim utjecajima, elektroni oko atomske jezgre mijenjaju položaje, odnosno premeštaju se u drugim orbitalama bliže ili dalje od jezgre, ovisno o utjecaju na kojima su izloženi. U novije vrijeme utvrđeno je da elektroni nestaju iz orbitale boravka i ponovno se pojavljuju u drugim orbitalama. Ipak nismo pronašli odgovor na pitanje zašto je to tako i gdje se elektron nalazi u ovom iznimno kratkom razdoblju od njegova nestanka do njegovog ponovnog pojavljivanja. U teoriji, u tom kratkom trenutku nestanka, elektron kao posljedica izloženosti vanjskim utjecajima je izbačen u drugom paralelnom svemiru.

Kvantno ispreplitanje je jedan od neobičnih pokazatelja točnosti kvantne teorije.

Pojava koji zaslužuje pozornost je i  tzv. pojava kvantnog zaplitanja. To je pojava u kojoj, ako su dva atoma dovoljno blizu, pod određenim uvjetima, jedan atom uzima svojstva drugog atoma. Danas se također izvode i brojni pokusi u kojima se dva ili više atoma koji se međusobno isprepleću pokazuju povezanost čak i kad su odvojeni na velike udaljenosti. Ovaj princip predstavlja fundamentalni osnov kvantne teleportacije. Da bi teleportacija uspjela,  neophodno je ispunjavanje tri osnovna preduvjeta: postojanje subjekta koji će biti teleportiran, polazište i konačno odredište.

Predmet teleportacije u našem slučaju neka bude čovjek. Mi znamo da je čovjek organski skup elektrona i razne čestice u međusobnoj interakciji jedni s drugima pomoću različitih hormona koji su u biti kemijski spojevi izlučeni iz žlijezda u ljudskom tijelu. Kemijski spojevi kao takvi, sastoje se od molekule, koji se sastoje od odgovarajućeg broja atoma, koji se pak sastoje od elektrona koji se drže zajedno zahvaljujući električnih veza, što je dokazano i dobro poznata činjenica. I nije ništa novo kada kažemo da su svi poticaji u ljudskom tijelu prenose putem električnih impulsa. Ovisno o podražaju koji primaju atomi se nalaze u određenom stanju.

Znanstvenici se ozbiljno bave idejom teleportacije.

Ako uzmemo u obzir da su ti atomi glavna sastavnica svih organa, tekućina i živaca u našem tijelu onda bi logičan zaključak bio da je skeniranje i snimanje njihovog stanja u datom trenutku zapravo potpuna slika o nama u tom trenutku. Baš kao i kod snimanja pjesme, na primjer. Zvukovi koji čujemo od uređaja za reprodukciju, nisu ništa drugo nego jednostavan slijed binarnih kodova. Plejer čita te kodove i sukladno time se proizvode određeni električni impulsi koji se šalju zvučnim kutijama koji zatim prevode ove impulse u vibraciju. Krajnji rezultat je zvuk koji čujemo.

Da se vratimo na teleportaciju. Na polaznoj točci i odredištu trebali bi se nalaziti teleporteri, svaki sa spremnikom koji sadrži milijardu čestica (elektrona, protona, neutrona, itd). Čovjek bi ušao u komoru teleportera na polazištu, gdje se pomoću skeniranja utvrdi trenutno stanje svih čestica koje sadrži ljudsko tijelo. To stanje se bilježi i informacije šalju teleporteru na odredište.

Ovaj uređaj prima informacije i prenosi ih na čestice koje se nalaze u njegovom spremniku. Ovisno o informacijama koje primaju, te čestice će dobiti oblik i namjenu, te će se grupirati na način koji će omogućiti reprodukciju objekta čija se atomsko stanje bilježi u teleporteru na polazištu. Kad proces teleportacije završi, objekt koji smo skenirali na polazištu će biti pretvoren u hrpu pepela i prašine, jer kao što smo vidjeli gore u tekstu i puko promatranje kvanta ima utjecaja na njegovo fizičko stanje. U tom slučaju katalizator uništavanja tih kvanta će biti teleporter skener, jer skenira stanje kvanta. Prema znanstvenicima, na ovaj način bi se u teoriji trebala izvoditi kvantna teleportacija.

No, postavlja se pitanje.

Hoće li teleporter na odredištu reproducirati istog čovjeka? Nema sumnje da što se tiče fizičkog izgleda to biti isto tijelo, ali da li će to biti isti pojedinac? Ovisno o prevladavanju tehničkih problema. Ovim načinom teleportacija (razvoj odgovarajućeg skenera, razvoj dovoljno snažnog računala koje može primiti i analizirati velike količine podataka dobivenih skeniranjem), ostaje da se vidi da li se može fizički detektirati postojanje duše kao nositelj ljudske individualnosti, kako bi se zabilježilo stanje elektrona od kojih se sastoji, kako bi ista onda mogla biti vjerno reproducirana. To je iznimno važno, ako uzmemo u obzir da su svijest i duša dvije stvari koje nas kao individue određuju u svim univerzumima pojedinačno.
Iz objavljenih podataka možemo vidjeti da je kvantna teorija  vrlo komplicirana i teško razumljiva, jer svaka akcija uzrokuje nepoznat i nepredvidljiv broj reakcija.
Možda je jedini način razumjeti ju, odnosno promijeniti perspektivu gledanja na stvari.