TEHNOLOGIJA I ZNANOST

Zagonetka dame iz Elchea

Autor: Ljubica Šaran

Matrix World

Davne 1897. godine na bogatom arheološkom nalazištu u blizini Valencije je iskopana ženska bista s minuciozno obrađenim ukrasima i zagonetnim izgledom koji je u sebi nosio oznake brojnih antičkih kultura. Pa ipak, znanstvenici su je brže bolje ostavili po strani jer je ustanovljeno kako je zadnji put vidjela svjetlo dana u četvrtom stoljeću prije nove ere. No arheologija je smatrala kako Iberijski poluotok u tom vremenu nije imao umjetničke i zanatske sposobnosti da napravi takvo remek-djelo stoga je dugi niz godina držana pod ključem da ne bi stvarala nove kontroverze.

Privatni posjed L’Alcudia u Elcheu leži na naslagama bogatim ostacima iz prošlosti. U zadnjih stotinu godina iz ovog dijela autonomne regije Alicante je iskopano nekoliko tisuća komada grnčarije, figurnina, antičkog stakla i drugih ukrasnih i uporabnih predmeta, no ništa se ne može usporediti s čudesnom bistom dame iz Elchea (Dama d’Elx).

Trenutak u kojem je najpoznatija bista Španjolske ugledala svjetlo dana.

Trenutak u kojem je najpoznatija bista Španjolske ugledala svjetlo dana.

Bista zagonetne dame ima nepravilan donji rub i ukrase koji na istom nespretno završavaju. 1959. u neposrednoj blizini mjesta na kojem je pronađena zagonetna bista je otkriven rimski mozaik s natpisom ondašnjeg latinskog imena naselja koji glasi „Illici.“

Zbog činjenice kako je na posjedu L’Alcudia uglavnom pronađena keramika tipična za Iberijsku predromansku kulturu, znanstvenici su se nevoljko složili da je i dama iz Elchea iz istog perioda, no nekako su smetnuli s uma kako bista na sebi ima očigledno vidljive Helenističke utjecaje, naročito u izgledu i duguljatosti lica i nosnog brida, a samo su neki arheolozi u svoja istraživanja jasno iznijeli sumnju da je Elche mjesto na kojem je bista stvorena, te da bi odgovor za njeno podrijetlo trebali potražiti u donjem dijelu biste.

Dama iz Elchea je dio stalne postavke Nacionalnog muzeja u Madridu.

Dama iz Elchea je dio stalne postavke Nacionalnog muzeja u Madridu.

Neposredno nakon iskopavanja lovac na arheološko blago Pierre Paris je otkupio istu za male novce, tvrdeći da je vjerojatno srednjovjekovna kopija, no neposredno nakon toga je izložena u centralnom dijelu Louvrea kao svjedok nepoznate predromanske kulture s Iberijskog poluotoka. Drugi svjetski rat, dama iz Elchea, je provela skrivena u sefovima Vichyjske republike, no na zamolbe fašističkog generala Franca, dama iz Elchea se vratila u Španjolsku kao nacionalna ikona, koja je predstavljala antičko umjetničko umijeće Španjolaca. 1948. profil dame je završio na novčanici od jedne pezete.

Francov ponos na novčanici od jedne pezete.

Francov ponos na novčanici od jedne pezete.

Naknadnim istraživanjima je postalo jasno kako vapnenačka bista ima jako malo sličnosti s naknadnim prikazima raznoraznih dama s takozvanim „rodetama“ koje su postale dio folkora i uobičajen dodatak ženskih frizura još od vremena Kartage i njenog utjecaja na južni dio Iberije.

Brojni znanstvenici smatraju da je Dama iz Elchea samo prikaz božice Tanit, no neki su spomenuli kako je ista prikazivana s mnogo manje umješnosti i nakita, iako je uočena manja sličnost.

Niti jedan prikaz Tanit nema takve ukrase i detalje poput dame iz Elchea.

Niti jedan prikaz Tanit nema takve ukrase i detalje poput dame iz Elchea.

Današnja znanost smatra kako se kultura uvijek linearno razvija te da svako društvo počinje „na nižim granama,“ od jednostavnih zanatlijskih i umjetničkih izražaja koji s vremenom postaju sofisticiraniji i složeniji kako u izradi tako i materijalima.

Pet tisuća godina stara grnčarija iz Jomonske kulture, je puno složenija i sofisticiranija od one nastale u četvrtom vijeku nove ere. Kako je to moguće ako se društva linearno razvijaju?

Pet tisuća godina stara grnčarija iz Jomonske kulture, je puno složenija i sofisticiranija od one nastale u četvrtom vijeku nove ere. Kako je to moguće ako se društva linearno razvijaju?

Pa ipak, arheologija je prepuna ostataka koji pokazuju kako je ova teorija u potpunosti kriva. Dovoljno je pogledati piramide u Egiptu koje su s vremenom postajale sve manje i nesavršenije, kao proces mumifikacije, pisanja, podjele zemlje i tako dalje, ili pogledamo li nevjerojatnu Jomonsku kulturu, razvidno je kako je keramika nastala rasponu od 13 tisuća godina postajala sve jednostavnija i slabije kvalitete.

Na porculan iz Chelsea, remek djelo rokoko zanatstva, je otrošeno preko stotinu sati majstorskog rada. Za naše jednostavne moderne industrijske navike, rokoko predstavlja kič, no zanatlije ondašnjeg vremena su pravile puno sofisticiranije upotrebne predmete od današnjih zanatlija.

Na porculan iz Chelsea, remek djelo rokoko zanatstva, je potrošeno preko stotinu sati majstorskog rada. Za naše jednostavne moderne industrijske navike, rokoko predstavlja kič, no zanatlije ondašnjeg vremena su pravile puno sofisticiranije upotrebne predmete od današnjih zanatlija.

Primjera je puno, i možemo ih naći gotovo na svakom kutu planete, čak možemo povezati određene točke u našoj nedavnoj prošlosti kako bi pokazali da teorija linearnog razvoja društva, „nikako ne drži vodu.“ Keramika i porculan modernog društva nastaje velikom većinom brzom industrijskom proizvodnjom, te s aspekta zanatlijske kvalitete takva keramika i porculan ima malu cijenu i malu ili nikakvu umjetničku vrijednost.

feničanska dama iz Guardamara, pronađena je na arheološkom nalazištu  Cabezo Lucero u Alicanteu, iako je datirana na četvrti vijek prije nove ere, ne može se usporediti s majstorskim radom dame iz Elchea.

Feničanska dama iz Guardamara, pronađena je na arheološkom nalazištu Cabezo Lucero u Alicanteu, iako je datirana na četvrti vijek prije nove ere, ne može se usporediti s majstorskim radom dame iz Elchea.

S druge strane, vratimo li se samo nekoliko vjekova u prošlost, za vrijeme rokokoa i baroka, jasno se vidi kako su tada postojale samo izrazito ukrašene i zanatlijski minuciozno obrađene porculanske i keramičke posude, dok je sirotinja imala izbor isključivo jednostavnih drvenih ili metalnih uporabnih predmeta koji uglavnom nisu preživjeli oluje kroz vjekove. Linerani razvoj određenih aspekata društva, na malenom primjeru iz baroka, pada u vodu. Razlog za ovu podužu digresiju zapravo ima veze s našom zagonetnom damom iz Elchea.

Zbog čega niti jedna druga bista s područja Iberije datirana u četvrti vijek prije nove ere, nema takve detalje kao dama iz Elchea?

Zbog čega niti jedna druga bista s područja Iberije datirana u četvrti vijek prije nove ere, nema takve detalje kao dama iz Elchea?

Naime, arheolozi i povjesničari umjetnosti ne žele priznati mogućnost postojanja pradavne kulture o kojoj mi danas malo ili nimalo znamo, znanstvenici odbijaju povjerovati da se egipatski primjer stalno ponavlja, iako je dama iz Elchea puno minucioznija i sofisticiranija od njenih naknadnih kopija.

Ocrnjivanje ovog jedinstvenog arheološkog otkrića je išlo toliko daleko da su povjesničari poput Johna F. Moffitt, zaključili kako je: „nos predelikatan za grube ruke pred-kršćanskog Iberijskog zanatliju,“ a isti „akademik“ u svojoj dobro prodavanoj knjizi iz 1995., pod naslovom „Art Forgery: The CAse Lady of Elche,“ zaključuje: „napravio ju je lokalni liječnik koji svoju laganu ruku može zahvaliti umješnosti iz kirurgije.“

Gradić Elche dan danas želi vratiti bistu misteriozne dame u svoj muzej, no Španjolske vlasti ne žele predati nacionalni ponos u provincijsku zabit južne Španjolske.

Gradić Elche dan danas želi vratiti bistu misteriozne dame u svoj muzej, no Španjolske vlasti ne žele predati nacionalni ponos u provincijsku zabit južne Španjolske.

Razmislimo li malo bolje vidjet ćemo da Mottiffova stanovišta ne drže vodu. S jedne strane američki akademik navodi kako pred-krišćanske Iberijske zanatlije nisu imale znanja za stvaranje helenističkih struktura, no obični seoski liječnik koji je s vremena na vrijeme morao obavljati operacije je mogao napraviti jedno takvo djelo, uključujući i njegovu vještinu zakapanja biste duboko u zemlju u nanose stare 2400 godina.

Pitanje je hoće li znanost uspjeti otkriti tko je i zašto stvorio ovu nevjerojatnu bistu?

Pitanje je hoće li znanost uspjeti otkriti tko je i zašto stvorio ovu nevjerojatnu bistu?

Tek nakon rukavice koju je Moffitt bacio Španjolcima, oni su se počeli otvoreno interesirati za ovu spornu bistu. Nakon toga je detaljno obrađeno nalazište na kojemu je ista pronađena, a stvoren je i maleni rat između Moffittovog Floridskog sveučilišta s Državnim sveučilištem u Madridu jer je nacionalna bista u očima svjetske javnosti odjednom izgubila na važnosti.

Znanstvenici su otkrili kako je dama iz Elchea trebala izgledati nakon što su je isklesali i obojali nepoznati majstori.

Znanstvenici su otkrili kako je dama iz Elchea trebala izgledati nakon što su je isklesali i obojali nepoznati majstori.

Španjolci su 2005. otkrili ostatke mikropigmentacije koja je stvorena s antičkim materijalima koje ne sadržavaju moderne boje i pigmenti. S tim je zapravo otvorena još jedna „kanta s crvima,“ koja kao prvo uništava sve pretpostavke da je dama iz Elchea napravljena u zadnjih dvije tisuće godina, a drugo obara sve navode kako je riječ o nekakvoj krivotvorini.

Pigmenti korišteni na zagonetnoj bisti su toliko sofisticirani i usitnjeni te nanijeti u toliko finom filmu da znanstvenici ni dan danas ne poznaju tehnologiju s kojom bi se bilo koji predmet mogao tako finiširati.

Za sada je „dešifrirana,“ jedna boja koja se tradicionalno naziva „Egipatsko plava,“ no ostaje još sedam boja koje znanost nije u stanju prepoznati niti zna kako su se takvi pigmenti stvarali.

Pozadina dame iz Elchea s otvorom u kojem su se nalazili ljudski ostaci i pepeo.

Pozadina dame iz Elchea s otvorom u kojem su se nalazili ljudski ostaci i pepeo.

Španjolski znanstvenici su otkrili još jednu nevjerojatnu stvar, na leđima biste, ispod gotovo nevidljivog poklopca zalijepljenog prirodnim gipsom, su pronađene ljudske kosti i pepeo, ti ostaci su datirani na peto i četvrto stoljeće prije nove ere, no pogledamo li nedavno istraživanje u kojem se pokazuje kako Sunce utječe na stvaranje anomalija u raspadanju radioaktivnih elemenata, tada s pravom možemo posumnjati da je bista i organski ostaci pronađeni unutar nje, puno stariji od onoga što nam otkriva radiokarbonsko datiranje.

Znanstvenike zbunjuje i znakovita razlika u količinama fosfora, kalcija i silicija u ljudskim kostima i pepelu, no za sada su tu enigmu objasnili različitim načinima kremacije. Drugim riječima dama iz Echea nikako nije bila obična urna jer su u nju položeni ljudski ostaci s različitih lokacija i iz različitih vremenskih perioda.

9500 godina stara narukvica iz Turske još uvijek zbunjuje znanstvenike.

9500 godina stara narukvica iz Turske još uvijek zbunjuje znanstvenike.

Ako još uvijek sumnjate da je dama iz Elchea prava pravcata zagonetka, tada bismo vas podsjetili na naše tekstove o arheološkim misterijima uključujući i devet tisuća godina staru narukvicu od opsidijana, čije se neravnine mogu vidjeti samo pod mikroskopom, ili arheološke poslastice koje je pronašao Klaus Dona.

Svijet je prepun zagonetki, a znanost nam baš i ne pomaže da ih jednom za svagda razriješimo.

Zašto je to tako, to ostavljamo vama da otkrijete.

Izvor:

The stunning yet mysterious Lady of Elche

La Dama de Elche

The Lady of Elche

A Beloved Lady of Spain, Hostage in a Tug-of-War

Lady of Elche

Human bone ashes found in the Dama de Elche (V–IV century B.C.) reveal its use as an ancient cinerary urn

Dama de Elche: Pigments, surface coating and stone of the sculpture