TEHNOLOGIJA I ZNANOST

Moždana aktivnost u komi

Autor: Tomislav Pavlović

Matrix World

Donald Herbert, vatrogasac iz Buffala, tijekom jedne intervencije doživio je nesreću – krov kuće koju je gasio urušio mu se na glavu. Spašen je i brzo odveden u bolnicu, gdje je dva i pol mjeseca proveo u komi. Kad se konačno probudio, nije mogao prepoznati nikoga – ni suprugu, ni djecu, pa čak ni sebe. Deset godina kasnije, Donald se probudio potpuno obnovljenog sjećanja. Stanje kome oduvijek je posebnostima iskaza pacijenata privlačilo mnogo pažnje znanstvenika, koji promjene u funkcioniranju povezuju s promjenama u povezanosti moždanih struktura.

U pozadini priče o komi stoji još uvijek neistraženi fenomen svjesnosti. Za razliku od osjeta vida ili sluha, koji zauzimaju odgovarajuće regije u mozgu, ne postoji dio mozga zadužen isključivo za svjesnost. Ona se ostvaruje istovremenom aktivacijom barem 40-ak moždanih regija.

Kod pacijenata u stanju kome, aktivacija tih moždanih područja je slabija (ili je uopće nema), dok dolazi do jačanja aktivacije perifernih dijelova mozga. Jedna od očitijih razlika jest slabija aktivacija područja precuneusa, za koje se smatra da je bitno za pamćenje i svjesnost. Spomenutih 40 moždanih regija izrazito je aktivno, zbog čega se smatraju izuzetno osjetljivima na nedostatak kisika. Smanjena dostupnost kisika smanjuje njihovu aktivnost, što dovodi do postupnog gubitka svijesti.

S lijeve strane vidite prikaz mozga čovjeka u dubokoj komi, dva prikaza na desno su gotov ista iako prikaz u sredini označava aktivnost osobe u dubokoj komi. Kako je nešto tako moguće?

S lijeve strane vidite prikaz mozga čovjeka u dubokoj komi, dva prikaza na desno su gotov ista iako prikaz u sredini označava aktivnost osobe u dubokoj komi. Kako je nešto tako moguće?

Novija istraživanja s područja neurologije otkrila su da čak i u stadiju najdublje kome postoji određena moždana aktivnost. Elektroencefalografija (EEG), metoda snimanja moždanih valova, pokazala je da su moždani valovi pacijenata u komi promijenjeni, a što je stupanj kome dublji, valovi postaju sve slabiji, dok njihov nestanak predstavlja prestanak rada mozga. Kod pacijenata u induciranoj komi, moždana aktivnost postoji i nakon stadija u kojem EEG ne očitava aktivnost.

Razlog tome jest činjenica da se u takvom stanju mozgom šire posebni valovi, različiti od oni za vrijeme budnosti, sanjanja ili onih tipičnih za blaže stadije kome. Ono što je intrigantno jest da oni izviru iz hipokampusa, moždane regije povezane s procesima pamćenja i učenja (čime se može objasniti zašto se pacijenti mogu dosjetiti nekih događaja iz okoline nakon što se probude iz kome), a šire se cijelom korom mozga.

Smatra se da su ti neuroni inače pod kontrolom ostalih regija, koja u slučaju duboke kome slabi, zbog čega njihova aktivnost jača. Znači li to da u komi naša sjećanja preuzimaju kontrolu nad našim mozgom, odnosno da nam se život vrti „pred očima“?

Najvjerojatnije ne, budući da je za takvo što potrebna aktivacija većeg broja regija. No, u situacijama manje duboke kome, ostale regije mogu biti slabo aktivne (kao što je naznačeno ranije), što može omogućiti obradu podataka na rudimentarnoj razini, iako to poglavito ovisi o aktivaciji pojedinih regija.

Kombinacija matematičkih postupaka i EEG metode dovela je znanstvenike do potvrde ranije navedenih fenomena. Neki pacijenti u vegetativnom stanju pokazali su obrazac aktivnosti mozga sličan onom zdravih osoba, što ukazuje na postojanje određene razine svjesnosti i dok je osoba u takvom stanju.

Unatoč brojnim naprednim tehnikama, tajni mehanizmi rada mozga i dalje uspješno izbjegavaju biti otkriveni. No, svako novo otkriće, osim što produbljuje našu spoznaju, dovodi nas bliže stadiju u kojem će se oštećenjima mozga moći pristupiti na adekvatniji način te ona neće imati toliko fatalne posljedice kakve često imaju u današnje vrijeme.

Izvor:

Firefighter Awakens After Ten Years

What Happens to the Brain in a Coma

From the Deepest Coma, New Brain Activity Found

New Technique Helps Find Hidden Consciousness in Coma Patients