PONEROLOGIJA - DIKTATURA PSIHOPATA

Naučite djecu da se boje policajaca da ih mi ne bi morali ubijati – horor poruka policije St. Louisa

Autor: Ljubica Šaran

Matrix World

Nedugo nakon što je policija St. Louisa upucala dječaka starog 12 godina samo zato što je u ruci imao igračku pištolj, na Fejsu je odgovorna policija objavila post koji u najmanju ruku zvuči suludo, naime u njemu se optužuje roditelje za tragediju koja se dogodila jer je malome Tamiru Riceu dozvolila da se igra s plastičnom igračkom u obliku pištolja. Psihopat koji je sastavio post na Fejsu je zaključio da će policajci nastaviti pucati u djecu ako roditelji ne nauče djecu da se boje policije.

Zamislite državu koja se diči demokracijom, ljudskim pravima, državu koja tvrdi da je perjanica slobodnog svijeta, no u toj istoj državi se uhićuju djeca koja mokre u svoja dvorišta, koja se igraju s pištoljima za pravljenje mjehurića od sapunice, i zadnji krik mode u toj slobodarskoj zemlji je ubijanje djece koja se igraju plastičnim pištoljima. Da stvar bude gora, policija zbog takvih tragedija optužuje roditelje, smatrajući kako je žalosno da se djeci ne utjera strah u kosti od „plavaca“ te da će svaki policajac bez imalo razmišljanja pucati u dijete prije nego li provjeri je li riječ o igrački pištolju ili ne.

Plastični pištolj s kojim se Tamir igrao u parku je policacima izgledao opasno, zbog toga su ga upucali bez ikakve izlike.

Plastični pištolj s kojim se Tamir igrao u parku je policajcima izgledao opasno, zbog toga su ga upucali bez ikakve izlike.

Ovo nije scenarij iz kakvog filma strave i užasa, ne radi se o nekom nepoznatom Orwellovom ili Kafkinom romanu, riječ je o stvarnosti koja se događa u Sjedinjenim Američkim Državama.

Policija St. Lousia smatra da su za nedavnu tragediju krivi roditelji i sama dvanaestogodišnja žrtva jer roditelji ne bi smjeli djetetu dozvoliti da se igra s plastičnim pištoljem, a djeca bi u slučaju luđačkog ponašanja policajaca odmah trebala baciti pištolj igračku, podići ruke i pasti na zemlju, bez ikakvog plakanja, urlikanja, bježanja i panike čak i ako policajci pucaju prema njima.

Post izašao na fan pageu policije St. Louisa izričito spominje slučaj Tamira Ricea te pokušava opravdati policajca koji je ubio nedužno dijete, tvrdeći kako je isti samo obavljao svoju dužnost.

Kako opravdati ovakvo obraćanje javnosti na najpopularnijoj društvenoj mreži u SAD-u?

Kako opravdati ovakvo obraćanje javnosti na najpopularnijoj društvenoj mreži u SAD-u?

Nevjerojatno je da se Rice igrao s ostalom djecom te da se plastični pištolji igračke slobodno prodaju diljem svijeta, osim toga važno je napomenuti kako nema zakona koji zabranjuje takve proizvode u SAD-u, pa ipak autor posta tvrdi kako je policajcima jako teško prepoznati razliku između igračaka pištolja i pravih pištolja, čak i ako se vidi da se djeca igraju.

Nakon nekog vremena ovaj post je uklonjen s Fejsa, a brojne roditeljske i građanske udruge su željele da se autor posta sankcionira te da se policija St. Louisa ispriča ne samo roditeljima ubijenog Tamira Ricea već svim roditeljima čija su djeca nastradala u policijskom ludilu.

Odgovor šefa policije St. Louisa.

Odgovor šefa policije St. Louisa.

Zbog žestoke kritike javnosti oglasio se šef policije St. Lousia Jon Belmar koji se pokušao opravdati da je autor spornog posta pokušao nespretno objasniti neke stvari koje su čini se pogrešno shvaćene, zbog toga se policijska uprava grada St. Loisa ispričava, a naročito se ispričava roditeljima ubijenog Tamira.

Latoya Peterson je u The Guardianu napisala odličan tekst koji se bavi trenutačnim naukom policije SAD-a koja čini se sve više svaljuje sociopatsko ponašanje čuvara reda i mira na pleća žrtava i njihovih roditelja. Petersonova smatra da je nemoralno i potpuno suludo tražiti od roditelja da svoju djecu uče da se boje policajaca, s druge strane pita hoće li ovakva politika prinuditi ljude da se počnu ponašati kao bezglave ovce spremne za utamničenje. Ona s pravom progovara o teroru policijske države i sve manjim građanskim slobodama koje ustupaju mjesto nad državnom paranojom i policiji brzoj na ispaljivanju metaka.

Može li se okrutno ubosjtvo nenaoružanog dječaka opraravati paranojom?

Može li se okrutno ubojstvo nenaoružanog dječaka opravdavati paranojom?

Petersonova se također pita, kada bi djecu trebalo početi strašiti s policijom u osmoj ili desetoj godini, kako bi ih trebalo strašiti, objašnjavati da su policajci oni od kojih možeš izgubiti život, te da oni nisu tu da bi nas služili i štitili, ako je to tako, ako zaista djecu treba strašiti policijom, je li ona izgubila svoj smisao i je li njena uloga braniteljice reda i mira netragom nestala?

Na kraju se Petersonova zapitala hoće li se naš demokratski svijet pretvoriti u noćnu moru u kojoj rastu i žive ljudi kojima je na pameti sve što počinje s „ne smiješ“ i „nemoj“?

Unatoč strahu za život svog sina jedinca i djecu drugih ljudi u Americi, Petersonova je zaključila da nema smisla učiti djecu da se boji policije, već da preživi i živi. S druge strane ona smatra da je policija ta koju treba pravilno trenirati te ih naučiti da civili nisu lovina, da ljudi nisu njihovi neprijatelji, te da ih jasno treba podsjetiti što je njihova uloga i tko ih plaća za takvo što.

Sasvim razumljiv gnjev ljudi u SAD-u.

Sasvim razumljiv gnjev ljudi u SAD-u.

Unatoč sve jačem protestu u SAD-u i svijetu, bojimo se jer je policija odlučila krenuti putem bez povratka, pogledamo li što je Charlie Hebdo uspio stvoriti u zapadnoj Europi, jasno je da nas policija više ne štiti, već guši i zatomljuje. Strah i paranoja jako nalikuju klimi Europe prije Drugog svjetskog rata, samo su današnji neprijatelji Muslimani koji poprimaju ulogu najvažnije babaroge, dok je rezervni krivac i opasnost Putin i Rusija.

Sigurni smo da se zaista trebamo početi bojati policije, jer je Petersonova bila u pravu – policija je zaboravila svoju namjenu i svoju ulogu, njih bi prve trebalo podsjetiti tko ih i zašto plaća, kome služe i od koga nas trebaju štititi. Ako nas policija treba zaštiti od njih samih, tada je nešto definitivno pošlo na krivo u našoj zapadnjačkoj demokraciji koju smo tako revno prekopirali iz Sjedinjenih američkih država.

Shakespeare je davno zapisao „Nešto je trulo u državi Danskoj.“ Mi bismo parafrazirali slavnog dramatičara i pisca te bismo za kraj dodali „Nešto je trulo u policijskom svijetu,“ a na vama je da zaključite od kud se trulež širi.

Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World. 

Izvor:

St. Louis Police To Parents: Teach Your Children To Be Afraid Of Police So We Don’t Have To Kill Them

Teaching our sons to be afraid is not the answer to cops who shoot children