Autor: Ljubica Šaran
Matrix World
Nakon raznoraznih mimohoda, majica, šalica, kapa, profila na društvenim mrežama i jumbo plakata diljem svijeta pod sloganom „Ja sam Charlie“ vrijeme je da se zapitamo; što se zaista događa, u što nas pretvara „lov na vještice“ i kako će svijet izgledati sutra nakon što patokracija odradi svoj dio posla zahvaljujući jednoj od najvećih namještaljki u novijoj povijesti?
Želite li otkriti važne detalje fenomena zvanog Charlie, molimo vas da pročitate naš tekst pod nazivom: Namještaljka Charlie – hoćemo li se uspjeti izvući iz pakla kojeg nam pripremaju psihopati?
Zašto ne učimo iz povijesti?
Ljubiteljima dobrih stripova i filmova nije promaklo remek djelo pod nazivom „O za osvetu“ (u originalu V for Vendetta). Ova bezvremenska distopijska priča u velikom omjeru podsjeća na najbolje Orwellove umotvorine. Svakom čitatelju od srca preporučamo da pažljivo pogleda spomenuti uradak, te da nakon gledanja pokuša pronaći paralele između današnje političke situacije i radnje filma. S druge strane važno je naglasiti da je malo kome poznato kako film započinje s kratkim pregledom prve moderne false flag operacije poznate pod nazivom „The gunpowder plot“ ili „Gunpowder treason.“

Ispod ove maske se nalazi puno više od pukog mesa, ispod maske se krije ideja, a ideje gospodine Creedy, ne možete ubiti mecima.
Vi, tajanstveni osvetnik iz spomenutog filma nosi masku koja odaje počast Guyu Fawkesu, nesretniku umorenom 31.01.1606. u ime Britanske kraljevske krune, optuženome za smišljanje i izvedbu prvog čina modernog terorizma.
U odličnom tekstu koji je napisao Barrie Zwiker stoje brojne poveznice između slučaja Guya Fawkesa i nedavnih primjera državnog terorizma poput pada blizanaca u New Yorku, te načina na koji vladajući manipuliraju velikim dijelom populacije kako bi nametnuli rigorozne mjere kontrole uz obavezno krvoproliće i ubijanje grupacija koje optužuju za činjenje terorističkih napada. Guy Fawkes je poslužio za stvaranje Britanskog carstva te je omogućio kralju Jamesu (Jakovu) prvome da željeznom rukom vlada do kraja svog života, te da optuži sve katolike u svojoj zemlji za terorizam i izdaju krune.

Potpis Guya Fawkesa nakon gotovo mjesec dana mučenja, predočava sav užas kojeg je ovaj nesretni čovjek morao preživjeti.
Fawkes je nakon gotovo mjesec dana životinjskog mučenja priznao stvari koje graniče s ludilom, da je sam uz šačicu katolika prenio preko dvije tone baruta u podrume Britanskog parlamenta, te da sve to uspio učiniti unatoč stalnoj prismotri tajne policije i brojnoj straži parlamenta. Mučitelji su ga čak prisilili da se potpiše s Guido Fawkes kako bi kralju Jamesu omogućili stvaranje dekreta i početka lova na katolike s navodom kako je Fawkes priznao povezanost s Rimom.
Jamesu prvom nije bilo dovoljno što je Fawkesa i trojicu njegovih navodnih drugova terorista pogubio vješanjem već je njihova tijela raščetvorio i poslao u „sva četiri dijela kraljevstva prema zemljopisnim stranama svijeta.“
Nakon krvavog pira, mučenja i ubijanja katolika diljem kraljevstva, nakon prisvajanja velikog bogatstva ostalog za mrtvim “teroristima,” kralj James je zapovjedio Londoncima da svakog petog studenog slave hvatanje državnih neprijatelja te da se uz veliku otvorenu vatru i vatromet raduju uspjehu krune.

Londonski Tower bridge za vrijeme vatrometa u čast smaknuća Guya Fawkesa. Kako je moguće da se takvo što slavi još uvijek? Vlasnik fotografije Alamy.
Tako je nastao praznik pod nazivom „Bonfire Night“ koji se dana danas slavi diljem Velike Britanije, te nekim dijelovima Commonwealtha poput Kanade i Južne Afrike.
Patokracija je od vremena kralja Jamesa prvog napredovala do te mjere, da false flag operacije napreduju u svojoj sofisticiranosti i sveobuhvatnosti, te umjesto lokalnog odjeka dobivaju globalni predznak pretvarajući društvo u logor u kojemu svi postaju potencijalni neprijatelji „krune.“
Blizanci kako Alfa i Charlie kao Omega globalne diktature
Naša stranica je s iznimnim zanimanjem pratila događaje od pada Blizanaca do danas, teško je gledati kako se svakodnevno uništavaju i sužavaju naša građanske slobode, kako se nadgleda promet robom i ljudima, kako Internet postaje mjesto u kojem su se razmahale tajne službe, a sve pod motom da nas se brani od terorista koji žele uništiti naša demokratska društva.
Unatoč pokušaju prezentiranja fraze „Ja sam Charlie“ kao slobodarske misli s kojom se svi možemo identificirati i dičiti, Charlie ne pokazuje samo kako su u Parizu prije nekog vremena umrli ljudi koji su radili za mali list koji je na „piku“ imao muslimane, već zapravo ta fraza pokazuje da svi mi možemo postati mete ne tamo nekih terorista, već terora vladajućih u sjeni. Dok ponavljamo ovu frazu, umiru dijelovi nas koji predstavljaju logične centre, racionalno rasuđivanje i parasimpatički nervni sustav.

Političari u svom vlastitom mimohodu pod nazivom “Ja sam Charlie” trenutak prije stvaranja nove vrste globalne policijske države, na koju smo pristali uz pomoć širenja straha.
Charlie je omogućio da se veliki broj zapadnjaka osjeća paranoidno, da živi u strahu od novih napada, no najgore je od svega da na ovakav način ti isti ljudi polako prihvaćaju sve veću stegu i drakonske zakone poput policajaca i vojske koja se u velikom broju do zuba naoružana šeće po ulicama, premeće po automobilima, legitimira po vlakovima i tako dalje.
Lov na vještice ne bi bio moguć bez stalnog osjećaja straha i umne paralize. Mučenje, ubijanje i zatvaranje ljudi se maskira u demokratske floskule, a praćenje, prisluškivanje i zatvaranje se pretvorilo u herojske akcije hrabrih čuvara demokracije.
Iracionalna mržnja je od slučaja Charlie dobila sasvim prihvatljivu krinku normalnosti, no mi bi se trebali zapitati nije li vrijeme da otkrijemo želimo li živjeti u strahu, a naročito ako taj strah stvaraju oni koje smo izabrali da nas štite i služe?
Neposredno nakon događaja u Parizu, počeli su se zatvarati ljudi koji su govorili o pravom licu Charliea, u SAD-u su novinari morali povući tekst iz medijski jakog i do sada neokaljanog International Business Timesa te se ispričati čitateljima kada su objavili kako iza nedavnih događaja stoji Izrael i MOSSAD kako bi se osvetio Francuskoj za priznanje Palestine.

Kakva sloboda govora i objavljivanja, ona više ne postoji, mi smo još uvijek ispod radara jer smo premali i rijetko nas tko čita.
S druge strane Izrael sebi dozvoljava ono što zabranjuje drugima, na primjer počinje s progonom i zatvaranjem ljudi koji na društvenim mrežama objavljuju postove koji u sebi imaju kritiku Izraelu i njegovoj politici. Po Ženevskoj konvenciji i međunarodnom pravu niti jedna jedina vlada nema prava zatvarati ljude zbog ideja koje objave na svojim stranicama, glasilima ili pak na svojim profilima društvenih mreža, jedino se direktne fizičke ili psihičke prijetnje mogu sankcionirati.
Pa ipak, svjedoci smo sve manjih sloboda objavljivanja i sve većeg nadzora medija. U potpunom ludilu lova na vještice događaju se stvari od kojih se ledi krv u žilama, poput nedavnog slučaja u kojem je Izraelska vlada naredila uhićenje dvogodišnjeg Hamze Zeddana bez ikavog objašnjenja, što im je učinilo dvogodišnje dijete.
Vladavina psihopata je uzela toliko maha nakon događaja u Charlie Hebdou da nam ne preostaje ništa drugo već podsjetiti sve čitatelje što ova vrsta strahovlade zapravo znači. Obratite pažnju kako je vladavinu psihopata objasnio čuveni Andrzej M. Lobaczewski:
Patokracija je totalitarni oblik vladavine u kojoj se zlorabi apsolutna politička vladavina koju vodi psihopatska elita. Patokracija dolazi iz grčkog: pathos, što znači „osjećati“ i/ili „patiti“ i kratos što znači „vladati.“
Patokracija može imati mnoge oblike i može se ubaciti u bilo koji, naizgled, pravedan sustav ili ideologiju. Kao takav se može maskirati u privid demokracije ili teokracije kao i u mnogo otvorenije opresivne režime.
Karakteristike patokracije:
- Supresija individualizma i kreativnosti.
- Osiromašivanje umjetničkih vrednota.
- Osiromašivanje moralnih vrednota: socijalna struktura bazirana na samo-interesu i kultu ličnosti, a ne na altruizmu.
- Fanatična ideologija: često u korumpiranoj formi održivih vrijednosti „trojanske“ ideologije koja je postala perverzna patološka forma, ima malo sličnosti sa originalom.
- Netolerantnost i sumnjičavost prema svakome tko je drugačiji ili tko se ne slaže sa državom.
- Centralizirana kontrola.
- Korupcija.
- Tajne aktivnosti unutar vlade, i nadgledanje populacije u cijelosti. (Za razliku od zdravog društva koje ima transparentne procese vladanja i respekt prema privatnosti individualnih građana).
- Paranoidna i reakcionarska vlada.
- Prekomjerne, arbitrarne i nepoštene, nefleksibilne zakonske norme; moć odluka je reducirana/maknuta iz svakodnevnog života građana.
- Licemjeran stav koji demonstriraju akcije vladajuće klase, prema idealima za koje tvrde da ih prate, a za koje se predstavljaju građanima da ih reprezentiraju.
- Kontrolirani mediji, njima dominira propaganda.
- Ekstremna nejednakost između najbogatijih i najsiromašnijih.
- Endemično korištenje korumpiranih psiholoških rezoniranja kao što je para-moralizam, konverzivno razmišljanje i dvosmislenost.
- Vladanje uz pomoć upotrebe sile ili uz pomoć zastrašivanja silom.
- Ljudi se smatraju „resursom“ da bi se iskorištavali (po tome imamo izraz „ljudski resursi“), umjesto vrednovanja svake individue po njegovim vrijednostima.
- Spiritualni život je ograničen na ne-fleksibilne indoktrinirane sheme. Svatko tko pokuša poći iza ovih granica se smatra heretikom ili luđakom, i zbog toga se klasificira kao opasan.
- Arbitrarna podjela populacije (po klasama, etničkom opredjeljenju, rođenju) što stvara konflikt među različitostima.
- Supresija slobode govora – javnih debata, demonstracija, protesta.
- Povreda osnovnih ljudskih prava, na primjer; restrikcija osnovnih životnih potrepština kao što su hrana, voda, stanište; zatvaranje bez suđenja; mučenje i zlostavljanje; robovski rad.
Charlie Hebdo je na neki način završio ono što je započeo napad na blizance Svjetskog trgovačkog centra u New Yorku 2001. No za razliku od Blizanaca koji su omogućili uništavanje i prisvajanje zemalja na tlu Azije i Afrike, Charlie je otvorio Pandorinu kutiju u našem vlastitim dvorištu, te je lov na vještice usadio u glavu svakog zapadnjaka.
Edmund Burke je više puta znao reći:
„Sve što je potrebno da zlo zavlada svijetom je da dobri ljudi ne učine baš ništa. Prošlost bi trebala biti naša odskočna daska, a ne ležaljka. Loši zakoni su najgora vrsta tiranije.“
Vi sami odlučite koliko je Burke imao prava i hoćemo li mi dopustiti sebi da „činimo baš ništa“ te od povijesti ne učimo i hoćemo li dopustiti da nehumani i luđački zakoni od nas naprave žrtve i sudionike u zlu?
Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World.
Izvor:
Namještaljka Charlie – hoćemo li se uspjeti izvući iz pakla kojeg nam pripremaju psihopati?
Deset najvećih problema s kojima se čovječanstvo trenutno suočava
GUY FAWKES, THE GUNPOWDER PLOT, AND HOW FALSE FLAG OPERATIONS HAVE SHAPED HISTORY
Mossad Behind Charlie Hebdo Attack? International Business Times Retracts, Apologizes
Who Stands to Benefit From Terrorist Attacks in France?
Palestine: Israel issues arrest warrant for 2-year-old Palestinian
ISRAEL TO ARREST ANYONE FOR POSTING CONTENT DEEMED ‘ANTI-ISRAEL’ ON FACEBOOK
Kategorije:PONERIZACIJA DRUŠTVA