PONEROLOGIJA - DIKTATURA PSIHOPATA

Izvori nepravde u društvu – jesmo li sami krivi?

Autor: Tomislav Pavlović

Matrix World

Nedavno je u SAD-u izbila afera oko poznatog novinara Briana Williamsa i njegovog „uljepšavanja“ životopisa. No, većina je čitatelja članka o njegovoj aferi reagirala stajući u njegovu obranu, tvrdeći da je „u redu“ lažirati dijelove životopisa. Također, jednoglasnom odlukom najvišeg američkog nacionalnog dozvoljeno je laganje u političkim kampanjama, dok Amerikanci ne razbijaju glavu time. Uvidom u predizborna obećanja domaćih političkih stranaka, očito je da ni kod nas situacija nije puno drugačija. Zašto?

Takvo nezainteresirano ponašanje naroda moguće je objasniti nizom psiholoških pojava koje određuju odnos pojedinca i grupe. Prva je od njih poznata kao efekt promatrača, odnosno difuzija odgovornosti. Istraživanjima je utvrđeno da što je više ljudi prisutno na mjestu zločina – manja je vjerojatnost da će netko nešto poduzeti. Uzrok tome je upravo činjenica da smo okruženi drugim ljudima. Naime, što više ljudi postoji oko nas, „veća“ je vjerojatnost da će netko drugi reagirati. Ali, pritom često zaboravljamo da i drugi tako gledaju na situaciju, zbog čega i oni izbjegavaju reagirati.

Posljedica toga su brojni zločini, prijevare i korupcija koje ni ne prođu neopaženo, ali jednostavno na njih nitko ne reagira „jer će netko drugi sigurno odreagirati“ umjesto nas. Također, često relativno procjenjujemo situaciju i odabiremo prikladno ponašanje – u odnosu na nekog drugog. Onda, ako zaključimo da je nekom drugom počinjena veća nepravda, a šuti, zaključimo da vjerojatno nema smisla pokušati nepravdu ispraviti. No, kako znamo da ta osoba ima uvid u činjenice koje i mi znamo? Ne znamo, ali uvjereni smo da znamo zbog efekta lažnog konsenzusa, zbog kojeg precjenjujemo koliko se drugi slažu s nama i dijele naše mišljenje.

Prema tome, možda se netko ne trudi ispraviti nepravdu jer to doista smatra nebitnim ili beskorisnim, no postoje i oni koji su se voljni potruditi, ali ne znaju kako, zbog čega u konačnici, protiv svoje volje, rezigniraju. Tome se pridružuje i efekt homogenosti vanjske grupe, kojeg najbolje objašnjava izjava „svi su oni isti“. Svijet nije crno-bijel, i koliko god nam bilo teško to shvatiti, individualne razlike uvijek postoje. Činjenica je da je nepravda podržana na razini sustava i naroda. Kao takva, ona postaje socijalna norma, zbog čega konformiranjem ljudi na nju otupljuju.

Pokušaj slamanja iste često izaziva negativne reakcije okoline, budući da je prihvaćena kao način života, dok poštovanje norme „nepravde“ izaziva socijalno odobravanje. Takvih je primjera mnogo, stoga ih ne treba posebno isticati. Tu su i negativni stereotipi o određenim zanimanjima, koja je gotovo nemoguće zamisliti bez nemoralnih aktivnosti.

No, možda najjači utjecaj na apatično stanje naroda ima naučena bespomoćnost. Ovaj se fenomen javlja još u djetinjstvu pod utjecajem odgoja i socijalnih normi, može potrajati cijeloga života, a jedan je od glavnih uzorka depresije u svakoj dobi. Mehanizam razvoja naučene bespomoćnosti sasvim je jednostavan – sve što je potrebno jest osjetiti potpuno bespomoćnost u određenoj situaciji.

Primjerice, ako dijete vidi drugo dvoje djece kako se tuku, ono može potrčati razdvojiti ih. No, ako je strogo ukoreno uz viku da je nesposobno i da ono tu ne može ništa učiniti, dijete to može prihvatiti kao normu, a svoju nesposobnost kao dio ličnosti. Stoga će ubuduće u takvim situacijama okrenuti glavu na drugu stranu, osjećajući se nesigurno u vlastite sposobnosti. Iako ne opravdava puštanje djece da sudjeluju u tučnjavi, ovaj primjer ističe važnost načina na koji se djetetu pristupa te posljedica koje različiti pristupi mogu imati. U takvom je slučaju najbolje da roditelj razdvoji agresivnu djecu, budući da time daje mnogo bolji primjer svom djetetu.

Prema tome, iako su „oni“ takvi kakvi jesu, sami biramo za koga ćemo glasovati, tko će biti naš liječnik ili kako ćemo postupiti kad nam policajac piše kaznu. Iako je naše ponašanje u velikoj mjeri određeno ranije navedenim psihološkim fenomenima, valja priznati da postoji nemali broj ljudi koji im se opiru. Zašto se ne bismo radije ugledali na njih, umjesto da slijepo slijedimo bilo koga?

Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World. 

Izvori:

Is Tolerance of Dishonesty the Fundamental Problem in Our Culture?

Why We Don’t Help Others: Bystander Apathy

Why We All Stink as Intuitive Psychologists: The False Consensus Effect

Conforming to the Norm

Spanking, Hitting Kids in Public Surprisingly Common, Study Finds