KNJIŠKI MOLJAC

Propast Rimskog carstva, eksplozija fragmenta Halleyeve komete i zamjena božanskog Cezara s Isusom Kristom

Autor: Ljubica Šaran

Matrix World

Svi smo mi u školi učili kako je seoba naroda uzrokovala kolaps Rimskog carstva i nastanak mračnog doba, no sve je više dokaza o tome da je zvanična povijesna kronologija prepuna laži koje nemaju veze s istinom. Kako objasniti imena rimskih careva za kojima nije ostao niti jedan materijalni dokaz, kako objasniti nevjerojatnu količinu podudarnosti iz života Julija Cezara i Isusa Krista, zašto je zapadna Europa u trenu ostala bez resursa, ljudstva i učenih ljudi? Anatoly Fomenko, Francesco Carotta, Mike Baillie i mnogi drugi su dali odgovore na ova pitanja, no ako ste tvrdokorni kršćanin/kršćanka tada vam se odgovori nimalo neće svidjeti.

Kako razlučiti povijesne laži od povijesne istine?

Ruski matematičar Anatoly Fomenko je u svojem obimnom djelu „History: Science or Fiction“ (Povijest: znanost ili fikcija) na nekoliko tisuća stranica pokazao kako je važeća kronologija Rimskog carstva do kraja mračnog ili Srednjeg vijeka izmišljotina bazirana na fantomskim kopijama, starijim predlošcima, plagijatima, prepiskama s ubacivanjem drugih glavnih likova i dodavanjem novih godina i datuma te da je u velikoj većini stvorena od strane Josepha Justusa Scaligera koji je u djelima pod nazivom Opus Novum de amendatione temporum (1593.) i Thesaurus temporum (1606.) stvorio ono što mi danas smatramo poviješću.

Denis Petau.

Denis Pétau, jezuit koji je stvarao kronologiju bez ikakva naučna istraživanja, onako kako je to odgovaralo Crkvi.

Ovu „povijest“ je dodatno „usavršio“ Denis Pétau ili Dionysius Petavius, francuski jezuitski teolog i kroničar s djelom De Doctrina Temporum (1627.) uz ediciju knjiga koje je pisao sve do kraja života, pod nazivom Tabulae chronologicae, a njih uvažavaju svi instituti i akademije koji se bave našom ne tako davnom prošlošću.

Sigurno se pitate zašto jedan matematičar istražuje povijest i kako je on mogao otkriti ono što ne mogu povjesničari, no odgovor leži u usporedbi datuma i prepoznavanju cikličkog uzorka korištenja podataka, po potrebi „pobjednika“ koji su pisali ili zapisivali navodne kronološke slijedove. S obzirom da ne možemo prenijeti gotovo pet tisuća stranica studija koje je Fomenko stvorio u preko 40 godina minucioznog rada, preporučamo vam da sami pročitate njegovo djelo, kratku recenziju možete pročitati ovdje.

Fomenkova Nova kronologija: povijest znanost ili fikcija koju svima od srca preporučamo.

Fomenkova Nova kronologija: povijest znanost ili fikcija koju svima od srca preporučamo.

Da bismo se uhvatili u koštac s povijesnim neistinama te da bismo pokušali razlučiti istinu od laži, potrebno se naoružati strpljenjem i istraživanjem s otvorenim ali kritičnim umom.

Sve čitatelje ovog teksta pozivamo na provjeru linkova koje smo vam dostavili na kraju teksta.

Nastanak „mračnog doba“

Iako su znanstvenici godinama ukazivali na kronološke anomalije koje se daju očitati u zadnjih 3000 godina, tek je prije dvije godine u javnost puštena studija koja bi po svemu sudeći trebala uzrokovati ponovno pisanje povijesnih knjiga, barem u dijelu propasti Rimskog carstva i nastanka mračnog Srednjeg vijeka.

Znanstvenici sveučilišta Columbia su ustanovili kako je Halleyeva kometa 536. godine nove ere ostavila brojne fragmente i kozmičku prašinu u našoj atmosferi zbog kojih su nastale dramatične klimatske promjene uključujući i nagli pad temperature, izostanak ljetine, glad i nastanak Justinijanove kuge koja je harala Europom i Azijom tijekom 541. i 542. decimirajući ondašnje stanovništvo.

Ovaj podatak se lako iščitao iz slojeva koji su otrkiveni u Grendlandskom ledu, a dan danas se u njemu može vidjeti velika količina prašine i pepela dijelom zemaljskog i kozmičkog podrijetla.

Dodatan uvid u katastrofu koja se dogodila prije 1500 godina donosi studija prof. Mike Bailliea sa sveučilišta Queens u Belfastu koji je istraživao godove prastarog drveća, te je ustanovio da su u navedenom periodu šume zapadne Europe pretrpjele velike šokove, dok je u istočnoj Europi i Aziji drveće na određenim lokacijama raslo polagano i kvrgovito, te da su se katastrofe ogromnih srazmjera mogle pratiti tijekom 2354., prije nove ere, 1628. prije nove ere, 1159. prije nove ere, 208. i 204. prije nove ere i naravno za već spomenutog perioda tijekom 536. i 545. nove ere. Bailie je također otkrio kako se još jedna snažna “katastrofa” dogodila oko 1.000 godine nove ere što bi moglo objasniti nastanak mračnog doba ili srednjeg vijeka.

Arheolog Marie-Anges Courty je potvrdila Baillieve podatke kako se na područjima Europe, sjeverne Afrike i Bliskog Istoka drveća pretrpjela šokove od eksplozija u zraku i na tlu no napravila je još jedno otkriće, naime u naslagama tla je otkrila kalcit koji se jedino može naći u meteorima. Te naslage tla se savršeno uklapaju u dendrokronološke podatke koje je ustanovio Baillie.

Antička Kina je podatke o kataklizmama poistovjećivala sa „zmajevima na nebu“ točnije prolazima kometa, a zapadnjaci su, čini se, ostali „kratkih rukava“ jer je Rimska civilizacija propala upravo zbog kataklizme koja se dogodila nad velikim dijelom zapadne Europe. Uzmemo li u obzir da je istočno Rimsko carstvo nastavilo živjeti sa smanjenim intenzitetom kroz Bizant, dok su na vrata Europe dolazile gladne horde stepskih plemena koje su jednostavno bježale pred svojim kataklizmama, tada povijest počinje dobivati sasvim novu sliku.

Jesu li se pradavni ljudi s pravom bojali kometa, te su ih prikazivali kao donositelje pošasti i klimatskih anomalija?

Jesu li se pradavni ljudi s pravom bojali kometa, te su ih prikazivali kao donositelje pošasti i klimatskih anomalija?

Pogledajmo što su pradavni ljudi zapisali o turbulentnom vremenu za vrijeme propasti Rimskog carstva:

Kineski povjesničar je zapisao 540. nove ere:

„Zmajevi se bore u sazviježđu K’uha. Krenuli su prema zapadu. Sva mjesta nad kojima su prošli plamteći zmajevi su sravljena sa zemljom, a drveća su polomljena i spaljena.“

Rimski povjesničar Flavius Cassidorus je zapisao o događajima tijekom 536. nove ere:

„Sunce je izgubilo svoju jarku svjetlost, sve se čini mutno i plavkasto. Ne možemo vidjeti svoje sjene usred podneva, niti osjećamo sunčevu toplinu. Ovaj užasan fenomen je trajao cijelu godinu nakon eklipse. Imali smo ljeto bez žege. Usjevi su se smrzavali i propadali usred ljeta, hladi nas ledeni sjeverac. Molimo se za kišu koja nikako ne dolazi.“

Procopius je zapisao:

„Za vrijeme 540. dogodilo se veliki pomor. Sunce je sjajilo tek četvrtinom svoje snage, jedva ga možemo vidjeti kroz maglu i dim.“

Lydus je napisao slijedeće:

„Sunce je izblijedilo na cijelu godinu, voćke su usahle zbog nenormalnog vremena i velike hladnoće.“

Mihael Sirijac je zaključio:

„Sunce je zatamnjelo, tmina je trajala punih 18 mjeseci. Svaki dan slaba sunčeva svjetlost jedva dopre do tla nepunih četiri sata, sjene su jedva vidljive, voće ne može dozrjeti, vino nalikuje na ocat.“

Tadašnje kineske kronike su zabilježile slijedeće:

„Sunce je nestalo na puna tri mjeseca.“

Ako ne vjerujete da jedan kozmički lutalica može nauditi cijeloj civilizaciji dovoljno je da se sjetite Tunguske eksplozije iz 1908. koja je bila vidljiva čak i žiteljima Londona, naime Londonci su zbog odsjaja eksplozije nad dalekim Sibirom mogli mirno čitati novine na otvorenom u rane noćne sate.

Sreća u nesreći je da je fragment komete s jakim električnim nabojem (komete su električno nabijeni asteroidi) eksplodirao na visini od 80 kilometara iznad rijetko naseljenog dijela Ruske tajge. Da se taj događaj dogodio nad sjevernom Amerikom ili Europom situacija bi bila puno gora, točnije bila bi onakva kakva je zadesila Europu tijekom 536.

Kolaž slika komete 1P/Halley, na trećoj slici vidite trenutak eksplozije koja se dogodila pri izlazu iz solarnog sutava nakon što je kometa 22.01.1991. udarila u solarne vjetrove.

Kolaž slika komete 1P/Halley, na trećoj slici vidite trenutak eksplozije koja se dogodila pri izlazu iz solarnog sutava nakon što je kometa 22.01.1991. udarila u solarne vjetrove.

Vratimo li se na Halleyev fragment, voditelj znanstvene studije dr. Dallas Abbott zaključuje slijedeće:

„Grenlandski led u sebi ima velike količine vanzemaljskih čestica, srazmjeri kataklizme su morali biti od planetarnog utjecaja jer su se neposredno nakon toga dogodile vulkanske erupcije pa se globalna temperatura spustila za punih tri stupnja Celzijeve ljestvice. Halleyeva kometa se pojavljuje svakih 76 godina. Postoje zapisi kako je 530. nove ere i 466. prije nove ere bila iznimno sjajna što upućuje na to da je gubila jako puno svoje prašine i većih fragmenata.“

Iako se znanstvenici ne slažu koliki je fragment eksplodirao u našoj atmosferi, te gdje se taj događaj točno dogodio, studija iz 2004. godine je pokazala kako je stotinjak metara veliki fragmet mogao ohladiti planetu onako kako se to dogodilo 536-537., zajedno s velikom količinom oslobođene prašine i plinova proizašlih nakon eksplozije.

Ovaj događaj je uvelike imao veze s potpunim kolapsom velikog dijela urbanih sredina na Mediteranu, Bliskom Istoku i Europi te je stvorena stanovita prednost Istočnog Rimskog carstva koje je moglo poduzeti korake nalik na najmodernije medijske ratove, no uz pomoć nove državne religije. Ta nova državna religija je potpomognuta filozofijom heleniziranih Židova koji su u Bizant došli nakon nizova ratova između židovskih vjerskih fanatika i Rima, što je kulminiralo Titusovom opsadom Jeruzalema i njegovim razaranjem oko 70. godine prije nove ere. S druge strane transformacija starih Rimskih običaja poglavito veličanja Cezara je otvorila sasvim nevjerojatne mogućnosti i stvaranje Biblije kakvu danas znamo.

Julije Cezar – Isus Krist i Konstantinovo štivo

Njemačko-talijanski lingvist Francesco Carotta je desetljećima ispitivao jezične postavke u priči o Isusu i Juliju Cezaru, on je našao cijele pasuse koji su preneseni iz biografije o božanskom Cezaru u Novi Zavjet. Uzimajući u obzir kako je moderna evanđelja uspostavio rimski car Konstantin I. na prvom crkvenom koncilu u Niceji 325. godine nove ere, tada Biblija dobiva sasvim novi predznak.

Prvi crkveni koncil je vođen od strane cara Konstantina, kojemu možemo zahvaliti za današnju Bibliju, crkveni ustroj i običaje.

Prvi crkveni koncil je vođen od strane cara Konstantina, kojemu možemo zahvaliti za današnju Bibliju, crkveni ustroj i običaje.

Objasnimo malo nastanak današnje Biblije. Stari Zavjet je prenešen iz Tore (Torah – zakon), židovske svete knjige. Novi Zavjet je stvoren iz četiri evanđelja koji su izabrani među nekoliko stotina različitih svezaka, evanđelja i poslanica. Konstantin je na Nicejski sastanak pozvao samo one biskupe koji su priznali njegovu vrhovnu vlast nad Crkvom i narodom dok je biskupe sa drugačijim stajalištima dao smijeniti ili udaljiti iz biskupskih sjedišta. Konstantin prvi je odbacio sva ona djela koja je smatrao opasnima, nebitnima ili pak upitnima, njegova novoosnovana državna crkva mu je trebala poslužiti kao prirodni produžetak vladavine te nije pokazivao nimalo razumijevanja prema kritičarima.

Carrotta je iznimno direktan u svojim istraživanjima on tvrdi slijedeće:

„Sve ono što možete pronaći u priči o Isusu Kristu možete naću u biografiji Julija Cezara.“

Ali kako je tako što moguće, zar je Konstantin bivšeg božanskog cara pretvorio u kršćanskog mesiju?

Knjiga koju vrijedi pročitati, slagali se vi s njom ili ne.

Knjiga koju vrijedi pročitati, slagali se vi s njom ili ne.

Julije Cezar je osnivač Rimskog carstva, iako ga se danas uporno pokušava pokazati kao ludog diktatora koji je ubijao sve koji su mu se našli na putu, ne bismo trebali zaboraviti kako je ovaj „diktator“ imao gotovo iste namjere kao i braća Tiberius i Gaius Gracchi koji su pokušavali umanjiti patokratski utjecaj u Rimu, dati narodu veće slobode te postaviti liberalne društvene reforme s naglaskom na zemljišnoj preraspodjeli i civilnim zakonima koji će biti jednaki za sve, bogate i siromašne. Braća Gracchi su umoreni kao i Cezar.

No vratimo se malo na Cezara.

Carotta je otkrio nevjerojatne podudarnosti između Isusa Krista i Julia Cezara, najviše zapanjuju činjenice kako današnji povjesničari i teolozi jednostavno isključuju pisane podatke koji se lako mogu potvrditi.

Carotta objašnjava:

„Novi Zavjet ima masu podudarnosti iz nakrivo napisane povijesti građanskog rata u kojemu je sudjelovao Cezar. Kršćanstvo ima starorimski predznak i on se ne može ignorirati. Zapravo cijeli Novi Zavjet je baziran na prepričanima elementima Cezarovog života, od njegova prelaska Rubikona do ubojstva, točnije od Isusovog prelaska Jordana do raspeća. Isus je bio stvarna povijesna ličnost no u obliku Gaja Julija Cezara koji je uskrsnuo kao božanski Cezar.“

Kult koji se stvorio oko Isusa Krista – božjeg sina se može pratiti tek od drugog vijeka nove ere. Pa ipak povjesničari onog doba nisu zabilježili jednu takvu poznatu povijesnu ličnosti, o tome smo detaljno pisali ovdje pa vas molimo da uzmete malo vremena i sami provjerite povijesne podatke.

S druge strane smrću Julija Cezara 15.03.44. godine prije nove ere se stvara kult božanskog Cezara, sina božice Venere.

Ako mislite da gledate u Isusovo raspeće prevarili ste se, zapravo gledate u efigiju božanskog Julija.

Ako mislite da gledate u Isusovo raspeće prevarili ste se, zapravo gledate u efigiju božanskog Julija (Divus Iulius) i osudu njegova ubojice Brutusa koji se prodao za novac.

Carotta u svojoj knjizi pod nazivom „Jesus Was Caesar: On the Julian Origin of Christianity: an Investigative Report“ (Isus je bio Cezar: Julijansko podrijetlo krišćanstva: istraživački rad), pojašnjava mnoge nepoznanice te otkriva poveznice koje nikako ne možemo smaknuti s uma, evo nekih:

  • Julije Cezar je postao poznat po akcijama koje je vodio u Galiji, Isus je poznat po radu koji je vodio u Galileji.
  • Oboje su prešli preko rijeka koje su značile životnu prekretnicu: Julije je prešao Rubikon, Isus je prešao Jordan. Jednom kada su prešli rijeke sreli su ljude koji su ih proslavili: Julije svog protivnika Pompeja, Isus svog prethodnika Ivana Krstitelja.
  • Oboje su imali dobre odnose sa ženama, Julije s Kleopatrom, Isus s Marijom Magdalenom.
  • Oboje su se sreli s „glasnicima“ po noći, Julije s Nikodemusom iz Bitnije, Isus s Nikodemusom iz Betanije.
Na lijevo prikaz božasnkog cezara , na desno prikaz božanskog Isusa.

Na lijevo prikaz božanskog Cezara , na desno prikaz božanskog Isusa.

  • Oboje su se s posebnom pažnjom odnosili prema narodu te su se koškali s najvišim političarima i instancama. Cezar s konzervativcima i patokratama u Senatu, Isus sa Sanhedrima – židovskim sudačkim vijećem.
  • Oboje su pošteđivali neprijatelje, Cezar je stvorio prvi zakon za pomilovanje neprijatelja „clementia Caesaris“ dok je Isus bio poznat po: „Ljubite neprijatelje svoje i molite se za one koji vas progone.“ (Matej 5,44)
  • Oboje su imali izdajnike u svojim redovima, Brutusa i Judu, i oboje su imali ubojice koji su pušteni umjesto njih, Brutus i Barabbas i oboje su imali one koji su ritualno oprali ruke od njih; Lepidus i Pilat.
  • Oboje su ubijeni, Julija su izboli noževima, Isusa su razapeli.
  • Oboje su optuženi da su se prozvali kraljevima, Julije carem svih Rimljana, Isus kraljem svih Židova.
Novac s efigijom božanskog Julia Cezara.

Novac s tropaeumom božanskog Julia Cezara, pokazatelj trijumfalne pobjede, koja se kroz vijekove polako pretvorila u Konstantinov križ.

  • Oboje su prokazani na križevima, Julije razapet na efigiju (efigija je posebni pogrebni ceremonijal, lutka koja prikazuje Julija Cezara s raširenim rukama onako kako je pao u trenutku smrti, se otkriva, pokazuje svijetu i Julije u tom trenutku postaje božanski Julije). Njegove voštane figure, figurine od slonovače i raspeća su se masovno proizvodile nakon uspostave kulta božanskog Julija, mnogi su kasnije zamijenjeni za raspeća Isusova, i naravno Isus je razapet na križu i tako je do dan danas predstavljan.
Efigija Julija Cezara na petak 17.03.44. prije nove ere (na dan Liberalije).

Efigija Julija Cezara na petak 17.03.44. prije nove ere (na dan Liberalije). Cezar se tada od običnog državnika – uskrsnuo do božanstvenog Cezara.

  • Oboje su umrli na isti dan i isti datum. Cezar je umro 15.03. Isus je umro 15. Nisana.
  • Oboje su posthumno pretvoreni u božanska bića, Julije u Divusa Iuliusai Isus u Isusa Krista.
  • Cezar i Isus su koristili iste riječi koje su u konačnici postale drugačije fraze. Julije: „Dođoh, vidjeh, pobijedih.“ Isus: „Dođoh, oprah se i vidjeh.“ Zapravo zabuna dolazi od Konstantinove grčke pretvorbe iz Cezarove „eniksa“ – pobjedih u Isusovu „enipsa“ oprah se.
Novčić s Cezarovom efigijom.

Novčić s Cezarovom “križem” -točnije tropaeumom ili trofejnim pokazom.

Jasno je da je Konstantin kumovao u puno toga vezanog za prijenos božanskog Julija u Isusa Krista, nakon katastrofa koje su uzdrmale antički svijet i zatomile Europu u mračni Srednji vijek i društveno-religijsku eutanaziju koja čini se traje dan danas. Joseph Atwill je u svojoj knjizi pod nazivom “Caesar’s Mesiah” jako lijepo objasnio kako je kršćanstvo kao i lik i djelo Isusa Krista rimska izmišljotina s elementima kontraobavještajne operacije velikih srazmjera, dok je na simpoziju s Kenneth Humphreysom, koji je napisao knjigu “Jesus Never Existed” dodatno opovrgao navode o tome kako je Isus povijesna ličnost, te je zaključio iste stvari kao i Carotta. Atwill je jedan od najpoznatijih američkih biblijskih istraživača i teologa te ga je iznimno teško opovrgnuti.

S druge strane Carotti su priznanje dali mnogi suvremenici koji su čitali i provjeravali njegove usporedbe i istraživanja.

Jedan od njih je dr. Paul Cliteur sa sveučilišta u Leidenu koji je izjavio slijedeće:

„Ovo znanstveno otkriće je jednako važno kako i otkrića Galilea i Darwina.“

Dr. Fotis Kavoukopulos internacionalni ekspert u lingvistici iz sveučilišta u Ateni je izjavio sljedeće:

„Fasciniran sam knjigom koju je napisao Carotta, ona čitatelja vodi korak po korak do jasnog saznanja nevjerojatno prikrivene intrige. Put na koji sam krenuo s ovom knjigom je nalik na oslobađajući dašak čistog zraka.“

Dr. Erika Simon je napisala:

„Carotta je dokazao nove veze koje nitko do sada nije uspio vidjeti.“

Dodatna istraživanja

Ako mislite kako je Carotta usamljen luđak koji pokušava uništiti vjerovanja svekolikih kršćana, tada vas moramo razočarati, nedavno je jedan od najvažnijih teologa današnjice fra. Tom Brodie objavio knjigu u kojoj je objavio tajne crkvene zapise u kojima se otkriva kako Isus Krist nikada nije bio povijesna ličnost. Vatikan je brže bolje zabranio Brodiju da izlazi u javnost te ga je poslao u mirovinu, no njegovo djelo nije nazvao lažima i obmanama već: nerazumnom i opasnom knjigom. Interesantno je kako su svi vatikanski istražitelji tvrdili u glas isto.

Najvažniji povjesničari Isusova vremena ostaju nijemi, nitko od njih nije čuo za Isusa. Kako je to moguće?

Najvažniji povjesničari Isusova vremena ostaju nijemi, nitko od njih nije čuo za Isusa. Kako je to moguće?

Kako je moguće da niti jedna jedini katolički velikodostojnik nije rekao da je Brodie lažac.

Da se u Vatikanu nešto zaista događa, pokazuje i izjava nekadašnjeg savjetnika pape velečasnog dr. Micaela Ledwitha koji glasi za najuvaženijeg teologa katoličkog kršćanstva, on je zaključio da Biblija krije mnoštvo laži i prijevara te je svoje zaključke potkrijepio vatikanskim spisima.

Povjesničar Michael Paulkovich je istražio 126 povijesnih tekstova napisanih između prvog i trećeg stoljeća nove ere te je otkrio da stotinu najvažnijih ondašnjih kroničara nisu zapisali niti jednu jedinu riječ o čovjeku na kojem počiva kršćanstvo, točnije o Isusu Kristu.

Svima zainteresiranima za ovu temu bismo preporučili i odličnu knjige povjesničarke Laure Knight-Jadczyk pod nazivom:

tajna-povijest-svijeta

The Secret History of the World and How to Get Out Alive, koja se posebno bavi s problemom pisanja Biblije.

noin-sindrom-2

Comets and the Horns of Moses, koja uz biblijske teme obrađuje i problem kozmičkih katastrofa koje su oblikovale našu prošlost i naša vjerovanja.

noin-sindrom

The Noah Syndrome, u kojoj se posebna pažnja usmjerava na kataklizme iz prošlosti.

Također vam preporučamo knjigu dvojca, Pierra Lescaudrona i Laure Knight-Jadczyk pod nazivom:

earth-changes

Zemaljske promjene i ljudsko-kozmička veza, u kojoj se objašnjavaju najvažniji faktori koji su odgovorni za najveće katastrofe na planeti. Ova knjiga je djelomično prevedena na hrvatskoj inačici SOTT-a.

Na vama je da sami donesete svoj zaključak te da se zapitate, želite li znati ili vjerovati?

Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World. 

Izvori:

‘As important as the scientific discoveries of Darwin and Galileo’: Linguist Francesco Carotta proves real identity of ‘Jesus Christ’ to be Julius Caesar

The Gospel of Caesar: Documentary reveals true origins of the ‘Passion of Christ’

Behind the Headlines: Who was Jesus? Examining the evidence that Christ may in fact have been Caesar!

Behind the Headlines: Julius Caesar – Evil Dictator or Messiah for Humanity?

The Truth Perspective: Julius Caesar and the Transformation of Rome – Interview with Dr. Tom Stevenson

Nekadašnji savjetnik pape otkriva prijevare i krivotvorine u Bibliji

O povijesnim anomalijama, Fomenko protiv lažova

Irski svećenik dokazao kako Isus nikada nije postojao

Je li Isus samo mitološka ličnost?

Je li Biblija krivotvorena?

BIVŠI PAPA PRIZNAO GREŠKU: Isus se nije rodio na dan kojeg slavimo kao Božić

Krivotvorine u Novom testamentu?

RELIGIJSKA PSIHOPATOLOGIJA: Ubijte ih sve, bog će prepoznati svoje!?

The Dark Ages – Were They Darker Than We Imagined?

Why Halley’s Comet May Be Linked to Famine 1,500 Years Ago

Bible scholar claims Christianity invented as part of ancient Roman psy-ops campaign

Jesus Was Caesar: On the Julian Origin of Christianity: An Investigative Report

‘Jesus was Caesar’: New book by Philosopher and Linguist Francesco Carotta Claims That the real identity of Jesus Christ has Been Discovered

Gracchi – Wiki

Julius Caesar – Wiki

Jesus was Caesar – Crux

On the Julian Origin of Christianity