TEHNOLOGIJA I ZNANOST

Milenijski potresi od sada sve češći?

Autor: Ljubica Šaran

Matrix World

Kad je dan poslije božića 2004. nastao potres u Indijskom oceanu jačine 9,3 po Richteru, malo tko je vjerovao u ponavljanje takvog užasnog događaja u skoroj budućnosti bilo gdje na planeti, pa ipak, nakon nekoliko godina bili smo svjedoci devastirajućeg potresa u Christchurchu na Novom Zelandu, a neposredno nakon toga cunamija i potresa magnitude 9,0 s epicentrom u priobalju sjeveroistoka Japana, a nedavno smo svjedočili nizu strašnih potresa u Nepalu koji su smanjili najveću planinu na svijetu za gotovo tri centimetra. Što li se to događa sa Zemljom?

Silina prirode s kojom se teško boriti

26.12.2004. treći najjači potres zabilježen u povijesti je razlomio preko 1600 kilometara oceanskog tla u Adamanskom moru. Znanstvenici su ga nazvali megapotres, jer nisu mogli drugačije objasniti ono što su zabilježavali njihovi seizmografi. Zbog potresa magnitude 9,3 po Richteru stvorio se cunami koji je uništio na milijune kuća, povlačeći u smrt preko 230 tisuća ljudi u 14 zemalja. Svjedoci su kamerama snimali vodeni val smrti visine 30 metara.

Taj događaj je stvorio materijalnu štetu u visini od najmanje 120 milijardi dolara, a gradovi poput Achea u Indoneziji se dan danas nisu oporavili od bukvalnog uništenja ljudstva, infrastrukture i trauma.

Naknadnim istraživanjem znanstvenici su otkrili kako je ovaj megapotres nastao uz niz potresa srednje i velike jakosti, te da je prvotni udar i stanoviti okidač bio potres na Sumatri iz 2002. godine koji je destabilizirao područje, uzrokujući neku vrstu stalnog povećanja naprezanja u tektonici Indijske i Burmanske ploče, koje su se na koncu raspukle oslobađajući energiju 1500 puta veću od one koja je stvorena eksplozijom atomske bombe u Hirošimi.

Moderna povijest pamti jedino dva jača potresa, onaj u Čileu iz 1960. godine i onaj na Aljasci iz 1964. godine, no niti jedan potres nije uzrokovao toliko razaranja i smrti poput Ademanskog slučaja.

22.02.2011. nakon niza potresa srednje jakosti Christchurch na Novom Zelandu je pogodio iznimno plitki potres jakosti 6,3 po Richteru koji je stvorio snažnu likvefakciju tla točnije pretvaranje tla u vodu i živi pijesak koja je izlazila pod velikim pritiskom na površinu uništavajući sve što se nađe na putu, smatra se kako je samo u istočnim predjelima grada likvefakcija izbacila preko 400 tisuća tona mulja na svjetlo dana.

Iako je u ovom potresu nastradalo 185 ljudi, većina spomenutog grada i okolice je bila uništena, a tlo je nastavilo podrhtavati još nekoliko mjeseci, a Novozelandska vlada je procijenila štetu na 40 milijardi dolara, te je naknadnim izračunom uviđeno kako će se novozelandska ekonomija morati oporavljati od ovog „šoka“ najmanje 50 godina.

Nedugo nakon toga, 11.03.2011. Japan je pogodio „Tohoku“ potres jačine 9,0 po Richteru, stvarajući cunami zbog kojeg je umrlo gotovo 16 tisuća ljudi, dok se preko dvije i pol tisuće još uvijek smatra nestalima. Tohoku je najjači ikada zabilježeni potres u Japanu, a sam cunami je imao visinu od nevjerojatnih 40 metara. Zbog istog je nastala i jedan od najvećih nuklearnih katastrofa današnjice, točnije taljenje reaktora nuklearke Fukušima Daiči zbog čije radijacije je nestalo gotovo preko 90% populacije sardina Pacifika, a biljni i životinjski svijet od Japana, preko Aljaske pa sve do obala Kalifornije pokazuje snažne mutacije, opadanje brojnosti i naravno tumore koji se do sada nisu mogli vidjeti na flori i fauni.

Sam potres je bio toliko snažan da je poremetio gravitaciju planete, a gotovo 300 tisuća ljudi se moralo evakuirati iz „opasne zone“ oko uništene nuklearke koja još uvijek u Pacifik ispušta velike količine radioaktivne vode za hlađenje iste.

Unatoč šutnji japanskih vlasti poznato je kako je nuklearka Daini također pretrpjela štetu na hlađenju, no nakon kritika o slaboj obrani od cunamija i ogromnim reparacijama koje TEPCO mora platiti svim iseljenim, oboljelim i umrlim ljudima koji su nastradali zbog curenja radijacije, ne znamo kolike su stvarne posljedice na ovaj kompleks i ljude oko njega.

Osiguravajuće tvrtke će morati otplatiti preko 34 milijardi dolara oštete svojim osiguranicima, a zbog ovog događaja japanska vlada je morala ekspresno ubaciti financijsku injekciju u svoje gospodarstvo u visini od nevjerojatnih 183 milijarde dolara kako bi spriječila ekonomski kolaps i financijsku krizu.

Znanstvenici su izjavili kako je potres Tohoku trajao punih šest minuta, dok je onaj u Ademanskom moru trajao zanemarivih 100 sekundi.

Seizmičko pomicanje za vrijeme potresa i tsunamija u priobalju Japana je još jednom pokazalo nevjerojatnu snagu prirode i našu nemogućnost da se od njene sile obranimo.

Seizmičko pomicanje za vrijeme potresa i tsunamija u priobalju Japana je još jednom pokazalo nevjerojatnu snagu prirode i našu nemogućnost da se od njene sile obranimo.

Naknadni šokovi se još uvijek osjećaju na području cijelog sjeveroistočnog Japana, te se smatra kako će se potresi nastaviti još nekoliko godina uz vrlo veliku vjerojatnost novog događaja iste ili slične jakosti.

Smatra se da je okidač ovom događaju bio potres iz 2001 na platuo Sendai, te da se takav događaj u Japanu ciklički ponavlja svakih 800 do 1100 godina, no s druge strane ovi su podaci poznati već nekoliko desetljeća pa ipak Japanci imaju preko 100 nuklearnih elektrana na izrazito trusnom tlu, a novi reaktori se stalno dodaju zbog velike potražnje za električnom energijom u zemlji izlazećeg Sunca.

Zanimljivo je kako se za vrijeme Tohokua oslobodila energija koja je, vjerovali ili ne, duplo jača od energije oslobođene za vrijeme potresa iz 2004. godine u Ademanskom moru.

Tohoku je prenio cijelo područje Japana za 2,4 metra bliže Sjevernoj Americi, dok je neke dijelove ove otočne zemlje proširio za isti broj centimetara.

Morsko dno oko otoka Tohoku, koje pripada Pacifičkoj ploči, se podiglo za 20 metara u duljini od 400 kilometara, dok je obalna ploča Japana, u istoj duljini, vertikalno propala za 60 centimetara.

S druge strane priobalna ploča perfekture Myjagi se uzdigla za nevjerojatnih 20 metara.

Tohoku je pomaknuo planetarnu os za 25 centimetara. Zbog gravitacijskih anomalija i velikog pomaka tektonskih ploča za vrijeme japanskih potresa iz 2011. godine, planetarna rotacija je ubrzana za 1,8 mikrosekunde.

Tohoku je također stvarao snažnu likvefakciju u Fukušimi, Tokiju, Urujasu, Chibi, Funabašiju, Narašinu, Edogavi, Minatu, Čuou i Oti. Oko 30 kuća je sravljeno sa zemljom zbog likvefakcije dok je još 1046 objekata oštećeno zbog istoga.

Tri dana nakon Tohokua eruptirali su vulkani: Šinmoedake i Kjušu, a sami seizmički valovi su stvorili pomak dijelova zapadne Antartike u području grupacije glečera „Whilans Ice Sterama,“ za punih 50 centimetara.

Nakon glavog potresa uslijedilo je preko tisuću podrhtavanja od kojih je 80 bilo jačine veće od 6,0 po Richteru, dok je desetak potres bilo do magbitude 7,9.

Zbog naknadnih podrhtavanja oštećene su nuklearke u Higašidoriju i Rokkašuu, a četiri dana nakon najvećeg udara nuklearka Fukušima je dodatno oštećena potresom jakosti 7,1 po Richteru.

Do 2013. isto područje je imalo gotovo 2000 naknadnih potresa, a podrhtavanja traju i danas, 776 potresa između 2011. I 2014. je jače od 5,0 po Richteru, dok je 112 jače od 6,0.

Posljednji slučaj koji bi nam trebao upaliti „alarme za uzbunu“

Interesantno je kako su svi prethodno navedeni slučajevi megapotresa proglašeni milenijskim događajima koji se mogu „dogoditi“ samo jednom u tisuću godina, da nešto nije u redu s tom pretpostavkom da se vidjeti iz učestalosti, no čini nam se kako je primjer iz Nepala definitivno srušio tezu skeptičnih znanstvenika koji ne mogu shvatiti kako se tektonske anomalije ne mogu objasniti samo i isključivo elementima na i unutar planete.

Prvotni potres koji je 25.04.2015. pogodio Nepal s epicentrom 100 kilometara istočno od Katmandua, je čini se stvorio tektonske šokove koji su uzrokovali niz potresa u podmorju Papue i Nove Gvineje.

Nepal - uništena zemlja.

Nepal – uništena zemlja.

Unatoč sveopćoj cenzuri o „tektonskim šokovima“ koji utječu na stvaranje potresa na različitim tektonskim pločama, neki znanstvenici počinju sramežljivo razgovarati o ovoj temi, pa ipak daleko smo od otvorene znanstvene rasprave i ozbiljnog izučavanja ovako „vruće teme.“

Količina razaranja u Nepalu je nemjerljiva.

Količina razaranja u Nepalu je nemjerljiva.

Potresi u Nepalu snage 7,8 po Richtreru na dan 25.04. i magnitude 7,3 na dan 08.05.2015. je pokazao koliko je priroda razorna i za većinu nas očigledno nepredvidljiva. Nakon velikog broja obrušavanja, likvefakcije tla, klizišta i lavina smrtno je stradalo gotovo 400 ljudi u samom Nepalu, dok se u susjednoj Indiji žrtve broje na stotine.

Tisuće mrtvih i jedna spašena beba.

Tisuće mrtvih i jedna spašena beba.

Europska svemirska agencija – ESA je objavila kako je prvi nepalski potres pokrenuo stanovitu destabilizaciju Himalaja, uzrokujući propadanje Mount Everesta za 2,5 centimetara. Sami možete zaključiti kolika je snaga potresa koji je u manje od minute u stanju sniziti najveću planinu na svijetu.

Do sada je izmjereno nekoliko nizova naknadnih podrhtavanja s jakošću između 6,0 do 7,0 po Richteru, no ne zna se kako će ova priča završiti te kada će nas i gdje pogoditi novi „milenijski“ potres.

Znanost protiv cenzure

Prodesor James McCanney je godinama pokušava objasniti svojim kolegama kako na planetarnu tektoniku, klimu i vremenske uzorke utječu zračenja našeg Sunca, te poravnanja planeta. McCanney je diskutirao o takozvanim solarnim šiljcima ili električno nabijenim strunama koje stvaraju interakciju s planetama u solarnom sustavu nakon ulaska nabijenih električnih „lutalica“ iz dubine svemira. Teorija praženjenja solarnog kondenzatora i električnog svemira se godinama ignorirala, a brojni su skeptici ismijavali McCanneya unatoč njegovim točnim proračunima i predviđanjima.

Na slici vidite komet Panstarrs-K1 s dva repa, donji vijugavi rep je nastao nakon što je kometa stvorila "kratki spoj" u interakciji s pozitivno nabijenim ionima iz solarnih vjetrova, taj efekt se naziva pražnjenje solarnog kondenzatora.

Na slici vidite komet Panstarrs-K1 s dva repa, donji vijugavi rep je nastao nakon što je kometa stvorila “kratki spoj” u interakciji s pozitivno nabijenim ionima iz solarnih vjetrova, taj efekt se naziva pražnjenje solarnog kondenzatora.

Po McCanneyu sve planete prazne solarni kondenzator ili ostaju povezane kroz magnetske konopce ili šiljke, ali kometi nam se čine danas mnogo vidljiviji primjer ovoga procesa. Kometi imaju očigledan „rep“ od plazme, a i planete imaju svoj „rep“ od plazme, samo je u planetarnom slučaju, njihov rep nevidljiv. Svaki planet ima i još nešto što se naziva magnetski rep. Ti magnetski repovi imaju potencijal da se prostiru na ogromnim udaljenostima od planete do planete, ako kombiniramo magnetske konopce s magnetnim repovima, čini se da su planete i komete kao električni provodnici zbog naboja koji se kreće od Sunca prema vanjskim dijelovima solarnog sustava. Prema NASA-inom uratku ovi magnetni konopci su zaslužni za donošenje energije koja se vidi za vrijeme geomagnetskih aktivnosti.

Solarne magnetske žbice su do sada bili samo predmet ismijavanja.

Solarne magnetske žbice su, do sada, bile samo predmet ismijavanja.

Sunčevo magnetno polje je direktno povezano s pjegama na Suncu i njihovim brojem. Što je više sunčevih pjega, to je jače sunčevo magnetno polje. To objašnjava zašto se vrijeme Maunderovog minimuma (kada uopće nije bilo sunčevih pjega u razdoblju od 1645.-1715. godine) smatralo mini „ledenim dobom.“ U Europi i nekim drugim dijelovima sjeverne hemisfere to je donijelo led i značajan pad temperature. Inače, broj pjega varira u ciklusu od 11 godina. Uglavnom, znanstvenici su zbunjeni činjenicom da sunčeve pjege i njihovi ciklusi imaju nekakve veze s radom Sunca, no vjerojatno je uzrok vanjski i ima veze s pozicijama planeta u solarnom sustavu, ključ za razumijevanje ovih ciklusa je da se uzme u obzir položaj dvije najveće planete u solarnom sustavu: Saturna i Jupitera. Kada se Jupiter i Saturn poravnaju ili budu na različitim stranama sunčevog sustava to jest svakih 11 godina, tada se događa mnogo solarne aktivnosti, interesantno zar ne?

Postoje mnoge interesantne korelacije u tom 11 godišnjem ciklusu sunčevih pjega, na primjer: nepredvidivi i nepogodni vremenski uzorci (oluje, poplave, suše), ekonomski krahovi, ratovi i širok spektar fenomena koji su naizgled nepovezani, što s druge strane ne bi trebalo biti čudno jer mi i te kako osjećamo elektromagnetizam i poremećaje u njemu (ljudski mozak radi uz pomoć elektro podražaja). Kao što je ruski znanstvenik Alexander Chizhevsky otkrio još 1915. godine, i te konflikte koje uzrokuje sunčeva aktivnost nazvao je „Vorteksom Smrti.“ Po njegovoj teoriji izgleda da su najveći ratovi i bitke započinjale u trenutku kada se aktivnost sunčevih pjega povećavala ili smanjivala, no ne događa se to sa svakim povećavanjem ili smanjivanjem sunčevih pjega, ali u tim periodima veća je mogućnost da će se ti ratovi dogoditi. Pitanje je kako takva sunčeva aktivnost može utjecati na društvene mehanizme koji dovode do rata? Možda je ovo jedan od čudnih načina s kojim je ljudska i sunčeva aktivnost sinkronizirana, a da mi toga nismo ni svjesni.

Solarni izboji ili solarne magnestke žbice imaju snažan učinak na našu malenu planetu.

Solarni izboji ili solarne magnetske žbice imaju snažan učinak na našu malenu planetu.

Pošto su sve planete sunčevog sustava i kometi koji kroz njega prolaze povezane sa Suncem, to znači da kada se Sunce počne električno prazniti, sve planete, uključujući i Zemlju, osjete udar ili neku vrstu poremećaja u njihovim normalnim elektromagnetskim poveznicama sa Suncem. Solarni kondenzator ima veće mogućnosti pražnjenja kada se dogode „jača“ poravnanja, na primjer od: 180, 90 ili 0 stupnjeva, koji se tvore između vanjskih  unutarnjih planeta. Poravnanje Jupitera i Saturna donosi jaku solarnu aktivnost i kreira 11-o godišnji ciklus sunčevih pjega. Kako se ova dva giganta pomiču jedan ka drugome, tako unutarnje planete sunčevog sustava koje se brže kreću „okidaju pražnjenje“, uzrokujući solarnu aktivnost. Kada se unutrašnje planete povežu po crti poravnanja s vanjskim planetima, to pokreće električnu struju od Sunca ka vanjskim rubovima sunčevog sustava, i pravi svakoj planeti „električni šok.“ Merkur je okidač procesa. Planete koje su sporije od Merkura mogu napraviti matricu, ali oluje obično ne počinju prije nego li se Merkur pomakne u oštar kut s nekim od planeta, ili kroz harmoniku dvije planete koje su obično povezane oštrim kutom.

McCanney je spomenuo nekoliko primjera kometarnih poravnanja i njihove efekte na Zemlju u svojoj knjizi: Planet-X Comets and Earth Changes. Izgleda da komete ne trebaju direktno udariti o Zemlju da bi kreirale „promjene“ u našem okruženju.

Sunčeve magnetske žbice ili magnetski konopci s kojima se pokreće pražnjenje solarnog kondenzatora. Prije nekoliko mjeseci ovo je bila znanstvena fantastika, a sada je realnost koja se ne može zanijkekati.

Sunčeve magnetske žbice ili magnetski konopci s kojima se pokreće pražnjenje solarnog kondenzatora. Prije nekoliko mjeseci ovo je bila znanstvena fantastika, a sada je realnost koja se ne može zanijkekati.

Unatoč prvotnom ismijavanju McCanneya, znanstvenici su prije nepunih mjesec dana otkrili kako solarne magnetske strune zaista utječu na klimatske promjene na Zemlji, te da nisu nikakva izmišljotina kako se do sada smatralo.

No ako ćemo pogledati slučaj kada se dogodio potres u Japanu 11.03.2011. kada su se poravnali:  Elenin, Sunce i Zemlja te kada se (ponovo) pomaknula Zemljina os,  onda bi se moglo reći da postoji snažna korelacija između solarne aktivnosti, ozbiljnih vremenskih nepogoda, potresa, vulkanskih erupcija; i čini se da pozicije planeta (i kometa) igraju važnu ulogu u okidanju solarnih aktivnosti.

Ne tako davne 2011. godine je Centar za znanstvena i svemirska istraživanja na Floridi objavio istraživanje o povezanosti između solarne aktivnosti i povećanja vulkanskih erupcija i potresa. Zahvaljujući toj studiji znanstvenicima je postalo jasno kako se s povećanjem sunčanih pjega u 80% slučajeva događaju snažne vulkanske aktivnosti ili pak seizmički fenomeni od kojih se najjača potvrda ove studije dogodila za vrijeme potresa u podmorju Japana kada je nastradao sjeveroistočni dio ove otočne zemlje, dok je najveća katastrofa uslijedila nakon cunamija u području Fukushime.

Solarna aktivnost i solarne pjege stvaraju radio buku i geomagnetske anomalije, što pak ima ekskluzivnu ulogu u okidanju potresa i destabilizaciji planetarne kore. Maksimalna frekvencija potresa slijedi neposredno nakon završetka snažne solarne aktivnosti, točnije nakon završetka ciklusa u kojem je Sunce bilo najaktivnije.

Iste godine znanstveni tim sveučilišta Peloponeza u Grčkoj i njihov odjel za telekomunikacijske znanosti i tehnologiju je objavio studiju koja je, na žalost, ostala u sjeni događaja iz Japana. Naime, ovaj tim je potvrdio izučavanja o električnom univerzumu trojca; prof. dr. Jamesa M. McCanneya, dr. Wallacea Thornhilla i dr. Davida Talbota, koji su povezali solarnu EM aktivnost, planetarna poravnanja i prolaze negativno nabijenih kometa s razornim potresima i vulkanskim erupcijama.

Ioannis Pappos, Konstantinos Raikakos, Basiaka Eirini, Tsixli Anastasia, Moumtzidou Panagiota N. Tselikas i A. C. Boucouvalas su razvili kompjuterski program koji je pratio sve potrese od 2004.-te do 2011.-te godine s jačinom većom od 7 stupnjeva po Richteru i planetarnim poravnanjima. Utvrđeno je da su gotovo svi takvi potresi nastali u roku od najviše 24 sata nakon planetarnih poravnanja.

No ako ćemo pogledati slučaj kada se dogodio potres u Japanu 11.03.2011. kada su se poravnali: kometa Elenin, Sunce i Zemlja te kada se (ponovo) pomaknula Zemljina os,  onda bi se moglo reći da postoji snažna korelacija između solarne aktivnosti, ozbiljnih vremenskih nepogoda, potresa, vulkanskih erupcija; i čini se da pozicije planeta (i kometa) igraju važnu ulogu u okidanju solarnih aktivnosti.

Iako nam znanstvenici ne žele direktno objasniti vezu između Sunca i potresa, te naravno planetarnih poravnanja i tektonskih anomalija, dovoljni je reći kako je Sunce ponovno postalo iznimno aktivno u posljednjih nekoliko mjeseci, a zadnja solarna snažna solarna baklja pojavila se 16.05.2015. Tornado plazme koji je uzburkao sunčevu koronu je imao veličinu Jupitera, no srećom po nas, iako je solarna pjega bila okrenuta direktno prema Zemlji,  plazma je otišla u drugom pravcu. Pa pak ovi „magnetski potresi“ na Suncu su okinuli dvadesetak potresa diljem planete. Također u posljednjih nekoliko mjeseci zajedno s anomalijama na Suncu imamo prilike vidjeti, povećanje polarnih ledenih kapa, nevjerojatnu količinu tornada od Amerike do Njemačke, veliku sušu u Kaliforniji i drugim zapadnim državama SAD-a, te velike snježne oborine u Arizoni i bezbroj poplava diljem svijeta.

Snažni gravitacijski valovi nastaju anomalijskim olujama, što li je tek s potresima koji mijenjaju zemljinu gravutaciju i planetarnu os?

Snažni gravitacijski valovi nastaju anomalijskim olujama, što li je tek s potresima koji mijenjaju zemljinu gravitaciju i planetarnu os?

Ako mislite da je to kraj čudima, moramo Vas razočarati, znanstvenici su nedavno po prvi puta uspjeli snimiti gravitacijske valove koji se šire kroz atmosferu, a nastaju, vjerovali ili ne snažnim ciklonima, tajfunima i drugim ekstremnim nevremenima.

Dodamo li svim ovim neobičnim stvarima i činjenicu kako se rubom solarnog sustava kreće planeta koju znanstvenici još uvijek samo poznaju po anomalijama koje ona stvara i sve većem broju svemirskih lutalica koja ona upućuje prema unutrašnjem dijeli solarnog sustava, tada James MCanney i znanstvenici koji se bave „mitskim Nemezisom“ (Planet X, Tycheom) i električnim univerzumomom i te kako trebaju biti u centru našeg fokusa.

Milenijski potresi će sve više postajati naša svakodnevnica, a zajedno s njima imamo i lepezu anomalija koja se jednostavno ne može ignorirati niti objasniti konvencionalnom znanošću.

Teško je vidjeti „istinu“ ako se ovakva istraživanja posprdno nazivaju „rubnim područjima znanosti“ ili pak kvazi znanstvenim tlapnjama, istina će prije ili kasnije izaći na svjetlo dana, ako ne milom onda prirodnom silom.

Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World. 

Izvori:

New telescopes see magnetic flux ropes on Sun (which can’t possibly affect Earths climate).

NJIT’s New Solar Telescope Peers Deep into the Sun to Track the Origins of Space Weather

New solar telescope peers deep into the sun to track the origins of space weather

Scientists image gravity waves through atmosphere

2004 Indian Ocean earthquake and tsunami

2011 Christchurch earthquake

2011 Tōhoku earthquake and tsunami

Mount Everest shrunk by catastrophic Nepal earthquake

Watch The Earth Open And Close During Japan’s 2011 Earthquake

The Nepal Earthquakes Are Now the Nation’s Deadliest-Ever Disasters

Nepal quake death toll becomes highest on record; dozens still missing

Is Nepal quake triggering temblors in other regions?

Is Papua New Guinea’s Earthquake Related To Nepal’s Earthquake? Two Hit The Country In Two Days

ELEKTRIČNI SVEMIR: električni repovi kometa, solarni vjetrovi i planetarna poravnanja

Broj jakih potresa u 2014. godini se udvostručio, ali znanstvenicima to nije važno!

Kako su povezane simultane vulkanske erupcije i stvaranje novog otoka u Pacifiku s aktivnošću Sunca i električnim univerzumom?

Komet Elenin, poravnanja u solarnom sustavu i posjetitelji iz dubokog svemira

Koliko je opasna japanska radijacija i svi dosadašnji nuklearni eksperimenti – skrivaju li se činjenice od javnosti?

Japanski doministar Yasuhiro Sonoda pije vodu iz Fukushime, da bi dokazao da je dekontaminirana?!

Masivni potres u Japanu je promijenio gravitaciju Zemlje

Japanski potres i tsunami su 2011. godinu učinili najskupljom po prirodnim katastrofama

Znate li što je Tohoku i kako je nastao?

Broj oboljelih od raka u okolici Fukushime povećan za 6000%, prijeti li svijetu slična sudbina?