PONERIZACIJA DRUŠTVA

Globalna ljudska svijest mijenja svijet u kojem živimo, ali zašto je onda planeta za većinu pakao?

Autor: Ljubica Šaran

Matrix World

Postavimo li sebi pitanje u kakvom bi svijetu željeli živjeti, većina će reći kako želi živjeti u pravednom društvu u kojemu se ljudi međusobno potpomažu, u kojemu znanost radi u korist svih živih bića, u kojemu su zakoni jednaki za sve, u kojem se možemo razvijati kako fizički, tako psihički, na pozitivan način, bez prekida prirodnih kreativnih procesa s “majkom planetom”, a ne na njenu štetu. Na žalost naš svijet je daleko od pravednosti i jednakosti, dok čitate ove riječi brutalno je silovano oko 300 žena, seksualno je napastvovano preko 180 djece mlađe od devet godina, ubijeno je na tisuće ljudi, dok na  desetke milijuna umire od žeđi, a gotovo pola milijarde umire od gladi. U nedavnom znanstvenom istraživanju je otkriveno kako globalna svijest ljudi mijenja fizičku stvarnost planete, na žalost ta stvarnost nikako ne postaje bolja. Zašto je to tako?

Ujedinjena ljudska duša i globalna ljudska svijest

Znanstvenici sa sveučilišta Princeton su nedavno objavili revolucionarno otkriće u kojem se pokazuje kako ljudsko razmišljanje uvjetuje stvaranje i oblikovanje fizičke stvarnosti. GCP ili Global Consciousness Project je studija koja obuhvaća raznorazna istraživanja u zadnjih nekoliko desetljeća, te objedinjuje različita polja znanosti i najnovije tehnologije kako bi otkrila koliko i kako naše misli utječu na promjenu u nama i oko nas. Između ostaloga su praćena očitanja s takozvanog REG-a ili random event generatora koji jasno pokazuje kako globalna svijest ima doticaja s fizičkim svijetom, no znanstvenici su također bilježili i podatke koje je zapravo nemoguće predvidjeti, pa ipak postoji nešto u kolektivnoj svijesti što može otkriti događaje koji graniče s vidovitošću.

Iako do sada nije postojalo istraživanje koje je moglo dokazati da naše emocije, psihička stanja, razmišljanja i nakane mogu mijenjati fizički svijet oko nas, čini se da sveukupni obim ljudske svijesti i te kako uvjetuje stvarnost u kojoj živimo te da se svijet shodno tome mijenja.

Unatoč činjenici kako većina ljudi želi bolji svijet, pritisak pod kojim živimo, konstantni stres, borba za opstankom i drugi načini na koji se ljudima “masovno muze energija” stvara određenu negativnu spiralu prema dolje. Bez obzira što empatični ljudi ne žele nikome ništa nažao, oni su uhvaćeni u vrzino kolo i generiraju negativnu energiju s čime se stvarnost mijenja s lošega na lošije.

Najveće promjene na očitanjima REG-a se događalo kada su ljudi bili ujedinjeni u izričito negativnim situacijama, točnije kada je velika količina svjetske populacije razmišljala o istovjetnim stvarima, kada je naša svijest bila fokusirana na teme od zajedničkog interesa.

Zahvaljujući spomenutim opservacijama znanstvenici su shvatili kako ljudska svijest postaje “grupna svijest” koja ima stvarne i fizičke učinke na realnost u kojoj živimo.

Testiranje REG-a se vodilo od sredine 1998. godine do kraja 2000. godine, te se naknadnim kompjuterskim pregledom informacija, čije su kalkulacije završile prije nepunih mjesec i pol dana, zabilježilo povećanje u snažnim utjecajima globalne svijesti, točnije intenzitet i broj očitanja se gradualno povećavao od kraja milenija do kraja aktivnog istraživanja.

Nevjerojatna je činjenica kako su diljem svijeta postavljeni različiti REG-ovi koji su bilježili iste rezultate kada je ljudska populacija bila zaokupljena nevjerojatnim događajima koji su producirali snažne emocije, poput smrti princeze Diane, “napada” na Ameriku, rata protiv terora, napada na Irak i ubojstva Osame bin Ladena, slavljenja Nove godine i tako dalje. U zaključku studije stoji kako ljudi ujedinjeni u istovjetnim emocijama točnije u istoj “energiji” uzrokuju stvaranje takozvanog polja svjesnosti koji snažno mijenja očitanja na svim uključenim REG-ovima. Drugim riječima polja naše pojedinačne ljudske svijesti se ujedinjuju te postaju toliko jaka da ih se može očitati uz pomoć tehnologije.

Efekti masovne svijesti ili Effects of Mass Consciousness su postali jasni i očiti da ih znanstvenici van ove studije ne mogu zanemarivati niti se pretvarati kako oni ne postoje. Želite li saznati više o ovoj studiji pročitajte detalje na: The GCP Event Experiment.

Iako mnogi New Ageri te najveće monoteističke religije smatraju da ujedinjene u meditaciji, molitvi ili koncentriranju na ljubav, boljitak i sreću može aktivno promijeniti svijet, čini se kako je istina potpuno drugačija. Ne zaboravite od 90-tih godina se vode ekumenske ceremonije molitve za mir, te meditacije za mir, pa ipak mira nema, zapravo živimo u konstantnom širenju “rata protiv terorizma.”

Željeti nešto očigledno ne vodi ničemu, no istinu bi zapravo trebali potražiti u neuhvatljivoj Ujedinjenoj Teoriji Polja, čije se postojanje, točnije istinitost može dokazati s već spomenutom studijom, unatoč činjenici kako nas je Einsteinovska teorija relativnosti spriječila u shvaćanju njene matematičke formule.

Nema većeg prokletstva za ljudski rod, nego vjerovati u laži dok nam je istina pred nosom.

U kakvom mi to svijetu živimo

Internacionalni zakoni tvrde kako su svi ljudi jednaki, po istima žene i muškarci imaju jednaka prava, transrodne osobe i propadnici LGBTQI zajednice imaju jednaka prava kao i heteroseksualci, svatko može slobodno odabrati koga voli i kako će se oblačiti, s kim će se družiti, djeca su zaštićena te imaju prava na zdrav život, imaju stanoviti imunitet i pravo na čistu vodu, hranu i edukaciju. No međunarodni zakoni su jedno, a stanje na terenu je sasvim drugo.

Tek 1960, aboridžini u Australiji postaju ljudi.

Tek 1960., Aboridžini u Australiji postaju ljudi.

Do 60-tih godina XX., vijeka australski starosjedioci se nisu smatrali ljudima, zapravo oni su potpadali pod zakon o flori i fauni (biljkama i životinjama), zahvaljujući kojemu se na desetke tisuća malenih Aboridžina otelo od njihovih majki te su nasilno pretvoreni u zapadnjački eksperiment kako bi se od istih načinilo “ljudsko biće,” a ne lijena i bezvezna životinja. Da stvar bude gora u samo 550 godina istrijebilo se preko 750 milijuna ljudi koji nisu bijelci, točnije brojni starosjedilački narodi planete su se ubili na najmučnije načine zahvaljujući wetiku bjelaca.

Bruxellski zoološki vrt tijekom 1958. godine, s ponisom prezentira svoj najvažniji životinjski izložak, živu afrikansku staru pet godina.

Bruxellski zoološki vrt tijekom 1958. godine, s ponosom prezentira svoj najvažniji životinjski izložak, živu Afrikanku staru pet godina.

Ako mislite da je Europa bila imalo drugačija, tada vas moramo razočarati. Belgija, zemlja koja se smatra kolijevkom EU zakonodavstva i centrom visoke politike ujedinjene Europe, na čijem se području nalaze sve najvažnije europske institucije, je do kraja 50-tih godina XX. vijeka u najvećem ZOO vrtu u posebnim kavezima imala malene Afrikance kako bi se bijelci s njima mogli poigrati, i kako bi se djeci pokazala rasna podjela koja se zasniva na boji kože.

Vlasnik hotela James Brook polijeva kiselinu na kupače u bazenu, jer ne želi trpjeti crnje u svom otmjenom lokalu.

Vlasnik hotela James Brook 1968. polijeva kiselinu na kupače u bazenu, jer ne želi trpjeti crnje u svom otmjenom lokalu.

Ne može se samo srce Europe pohvaliti rasnom segregacijom i mržnjom, tijekom XX. vijeka Sjedinjene Američke Države su odlučile demokraciju prenijeti svim zemljama svijeta, no zaboravile su prvo demokraciju uspostaviti u vlastitoj zemlji. Iako SAD drugima na nos nabija najmanje grijehove iz prošlosti, naša perjanica demokracije zanemaruje ubijanje Afromerikanaca sve do dana današnjega.

Podsjetit ćemo vas na neke primjere koji nikako da dođu do javnosti.

Ubijanje nenaoružanog Afroamerikanca, kojeg je policajac upucao osam puta zbog “stop svjetla koje ne radi.”

Davljenje Afroamerikanca koji je prodavao cigarete na ulici, iako je čovjek zapomagao da ne može disati, policajac ga nije pustio sve dok nije bilo prekasno.

Nakon nekog vremena ljudi u SAD-u su se počeli buniti jer je u samo prvih pet mjeseci ubijeno 1500 ljudi afroameričkog podrijetla iako su bili nenaoružani i nenasilni. Na žalost samo je jedan policajac dobio otkaz (bez osude suda) zbog fizičkog napada na menalno bolesnu osobu koja je bosonoga hodala ulicom. Umjesto pomoći završila je u bolnici nakon 15 udaraca u glavu od kojih je osam bilo u nos i oči.

Nije samo u SAD-u problem s “plavcima koji nas štite i služe”, u Švedskoj je nedavno snimljen slučaj u kojemu policajac stokilaš fizički napastuje devetogodišnjeg dječaka iz Maroka koji ne zna švedski jezik i koji nije znao da mu policajac traži isprave. U ovoj mučnoj snimci se pokazuje koliko zakon zapravo ne mari za manjine i djecu.  Iako dječak nije napravio ništa krivo i iako su mu ugrožena sva prava zagarantirana međunarodnim zakonima, oštećeni nije dobio niti znak isprike od zemlje domaćina.

Dječja prava su zaista tako rastezljiva stvar, u nekim zemljama se ona svode pod religijske slobode, te se djevojčice od nekoliko godina udaju za 20 do 80 godina starije muškarce, s obavezom da ostanu trudne s prvom mjesečnicom. Da stvar bude gora oko 18 milijuna djece mlađe od 12 godina svake godine završi kao seksualno roblje ili kao predmet ljudskog žrtvovanja nakon brutalnog silovanja. S druge strane zvanične brojke govore kako se godišnje proda oko 30 milijuna ljudi u roblje (trafficking), te da se od ropstva može pobjeći jedino smrću.

Ni religijske organizacije nisu ostale imune na trgovinu ljudima, nedavno je otkriveno kako je Katolička crkva u Španjolskoj prodala preko 300 tisuća beba od ljudi čija je politička naklonost bila ka ljevici i demokraciji.

Djete borac u tajlanskom krvavom sportu. Rijetko koje dijete doživi 28 godinu.

Dijete borac u tajlandskom krvavom sportu. Rijetko koje dijete doživi 28 godinu.

Dječaci u siromašnim zemljama imaju nekoliko načina za život, robovski rad ili kriminal. U jugoistočnoj Aziji, poglavito u Tajlandu, dječaci postaju sportaši točnije vreće za udaranje u krvavom sportu. Gotovo niti jedan mladi sportaš ne doživi 30-tu godinu, obično umru zbog izlijevanja krvi na mozak, moždanih oštećenja, razvijanja tumora na mozgu i izlijeva krvi u stomačnoj duplji. Zapadnjaci sve više uživaju u opkladama, a neke borbe dosežu i milijunsko gledateljstvo na nacionalnim programima. Ovaj odvratan vid zabave se u zadnjih deset godina preselio i u SAD-e, gdje je stvorena i nacionalna liga dječje borbe u kavezima.

Siromaštvo i bijeda.

Siromaštvo i bijeda.

Teško je zamisliti da 80% ljudske populacije živi s manje od 10 dolara na dan, a još je teže povjerovati kako su najugroženija upravo djeca. Roditelji često sami moraju prodati neku od svoje djece kako bi trenutačno pomogli ekonomsku situaciju svoje mnogobrojne obitelji. U zadnje vrijeme svjetske policije imaju sve više problema s bandama koje djecu kupuju zbog preprodaje organa, na žalost centar mreže se širi iz Izraela i jako je dobro zaštićena različitim paravanima koji ometaju pravosuđe u otkrivanju istine.

CHarkes Mason sa svojom novom ženom.

Charles Manson sa svojom novom ženom.

Živimo u svijetu u kojem se medijska pozornost stalno fokusira na osobe koje bi s pravom trebali biti izolirani od utjecaja na javnost, nevjerojatno je ali u zadnje vrijeme se masovne ubojice, silovatelji i trovači pretvaraju u medijske zvijezde, poput psihopate Charlesa Mansona koji je uz dobru zaradu i propagandu pred kamerama uzeo za ženu 26-to godišnju obožavateljku.

Obožavamo moć šminke te smatramo kako he žena lijepa samo ako je dotjerana u skladu s modnim normama i dobro prekrivena svim kozmetičkim preparatima koji skrivaju prirodu, a otkrivaju materijalni prikaz igre skrivača uz veliku potrošnju novca i vremena. Žena mora biti in, dok one koje odluče biti prirodne obično postanu "lezbe," "lezbače" ili ih se naziva drugim pogrdnim imenima. Licemjerje nikada nije bilo toliko rašireno u globalnom društvu kako za ženski izgled tako i za njenu ulogu navodno jednake i ravnopravne muškoj polovici svijeta. Ako je to istina zbog čega moramo izgledati onako kako nam nameću modni kraljevi koji su uglavnom "kraljice" ili to žele biti?

Obožavamo moć šminke te smatramo kako je žena lijepa samo ako je dotjerana u skladu s modnim normama i dobro prekrivena svim kozmetičkim preparatima koji skrivaju prirodu, a otkrivaju materijalni prikaz igre skrivača uz veliku potrošnju novca i vremena.

Obožavamo sve što je materijalno pa čak i ljepotu koja nije “in” ako je prirodna. Žena mora biti našminkana kako bi se uklopila u metroseksualno materijalističko društvo, dok one koje odluče biti prirodne obično postanu “lezbe,” “lezbače” ili ih se naziva drugim pogrdnim imenima. Licemjerje nikada nije bilo toliko rašireno u globalnom društvu kako za ženski izgled tako i za njenu ulogu navodno jednake i ravnopravne muškoj polovici svijeta. Ako je to istina zbog čega moramo izgledati onako kako nam nameću modni kraljevi koji su uglavnom “kraljice” ili to žele biti?

Muškarca koji je pokazao penis ženama na prosvjedu, učesnice napadaju s vodom.

Muškarca koji je pokazao penis ženama na prosvjedu, sudionice napadaju u bijesu i nevjerici.

Međunarodne organizacije stalno tvrde kako su ženama zagarantirana sva ljudska prava te da su one s muškarcima ravnopravne pred zakonom, pa ipak žene u prosjeku zarađuju 30-45% manje od muških kolega, često dobiju otkaz ako ostanu trudne ili se udaju. Na gornjoj slici vidite slučaj u kojemu muškarac s bezobraznim osmijehom na licu pokazuje penis sudionicama prosvjeda koje su tražile jednaka radnička prava za muškarce i žene. Koliko naših muškaraca smatra da su žene za “madraca, a ne za mudraca” kako se prije nekoliko godina izjasnio jedan naš propali političar?

Ravnopravnost ili seksualno napastvovanje u Dumi?

Ravnopravnost ili seksualno napastvovanje u Dumi?

Nisu samo naši vrli političari pokazali što misle o ženama u Saboru, nedavno je snimljen očigledan prikaz “jednakosti u političkoj i spolnoj areni” zapravo gornja slika govori što političari misle o ženama u ruskoj Dumi, no najgore je što su neki vrli novinari, nakon objave ove fotografije, izjavili da bi žene zapravo trebale biti sretne što im se i dozvoljava da sudjeluju u političkom životu. Ne zaboravimo danas preko pola milijarde žena još uvijek nema prava glasa ili muževi, očevi i braća glasuju za njih, a najveća sramota u političkoj ravnopravnosti je u Švicarskoj ispravljena tek 1971. godine kada su žene u toj zemlji konačno dobile pravo glasa.

Majka i kćer unakažene s kiselinom.

Majka i kćer unakažene s kiselinom.

Malo tko želi pisati i objavljivati stravične podatke o 30 tisuća žena i oko pet tisuća djevojčica mlađih od deset godina koje očevi godišnje unakaze zbog miraza ili nezadovoljstva radi ugovorenih brakova. Na slici vidite 29-to godišnju Somayeh Meri i njenu četvorogodišnju kćer koje je unakazio otac i muž bijesan zbog malenog miraza i spola djeteta. Majka i kćer su se jedva spasile od kiseline uz strašne muke, obje su ostale slijepe, za njih se sada nitko ne brine, o njima nitko ne piše. One su samo obična statistika.

Škola u slamovima New Delhija.

Škola u slamovima New Delhija.

Nisu samo žene i djevojčice ugrožene u najsiromašnijim zemljama svijeta. 70% djece na svijetu ne završi šest razreda škole, u Indiji, Afganistanu, Pakistanu, Mijamaru i srednje-afričkim zemljama četiri razreda škole završi samo 12% dječaka i 2% djevojčica. Na slici vidite osnovnu školu ispod zaobilaznice za New Delhiju, tu “školu” pohađaju samo dječaci iz kaste nedodirljivih.

Frazão Torquato plače za svojim profesorom u muzičkoj školi.

Frazão Torquato plače za svojim profesorom u muzičkoj školi.

Nama je edukacija teška, nezgrapna i čak nam i smeta, u nerazvijenim zemljama svijeta, to je jedini način za eventualni bijeg od siromaštva i gladi. Neke latinoameričke zemlje prednost daju djeci koja imaju “dodatne vještine” poput virtuoznosti sviranja na različitim instrumentima. Na žalost glazbene škole teško ili rijetko primaju siromašnu djecu koja ne mogu kupiti instrumente i platiti skupo školovanje. Nedavno je umro suosnivač i voditelj dobrovoljne glazbene škole u Rio de Janeiru, na njegovom sprovodu su svirala sva djeca koju je spasio od siromaštva zahvaljujući koncertima i gostovanjima na radio i TV postajama. Mladi Frazão Torquato je zbog smrti svog mentora ostao na cesti te će morati zarađivati svirajući na ulicama, pa ipak za “kruh nasušni” mu je potrebno 10 dolara kako bi dobio licenciju za slobodno muziciranje u centru glavnog grada Brazila. Možda ova mala priča promijeni naše poimanje o edukaciji i koliko je ona važna, pa bila ona i glazbena edukacija.

Pijana i pospana bogatašica u New Yorškoj podzemnoj željeznici bez imalo pardona naslonila noge na beskučnika.

Pijana i pospana bogatašica u New Yorškoj podzemnoj željeznici bez imalo pardona naslonila noge na beskućnika.

U nedavnoj studiji je otkriveno kako je nesrazmjer između bogatih i siromašnih u SAD-u veći nego li je to bio slučaj u robovlasničkom Rimskom carstvu. Danas 1% populacije ima 90% novca u vrijednosnicama, zlatu, platini i zemlji, ti ljudi su uglavnom oslobođeno od poreza dok se u samo 0.0002% slučajeva plaćanje poreza oprašta najsiromašnijima na svijetu. Na gornjoj slici vidite odličan prikaz svijeta u kojem živimo, bogatašica u krznenoj bundi s L.V. torbom i talijanskim čizmicama sasvim mirno spava dok drži svoje noge na beskućniku koji može pobjeći od hladnoće jedino u New Yorškom metrou.

Nemamo ama baš ništa protiv superbogataša no statistika je na njihovoj strani, a ne na strani većine stanovništva.

Koliko su novac i bogatstvo neravnomjerno raspoređeni možemo vidjeti na primjeru Brazila u kojemu 1% populacije, to jest, super-bogatih ljudi posjeduje 99% zemljišta Brazila, dok 99% obične populacije ima samo 1% zemljišta u Brazilu.

Pogledajmo neke lude brojke koje je otkrio magazin Forbes u ožujku 2011.

U svijetu je u 2011. godini bilo 1210 milijardera, to znači ljudi koji imaju “po glavi” više od milijardu dolara u gotovini. Da, dobro ste pročitali.

  • Najviše ih ima u Americi gdje ih ima 412, oni drže 34% svjetske ekonomije.
  • U Kini ih ima 115, oni drže u svojim rukama 10,6% svjetske ekonomije.
  • U Rusiji ih ima 101, drže 8,3% svjetske ekonomije.
  • U Indiji ih ima 55, drže 4,5% svjetske ekonomije.
  • U Njemačkoj ih ima 52, drže 4,3% svjetske ekonomije.
  • U Turskoj ih ima 38, drže 3% svjetske ekonomije.
  • U Hong Kongu ih ima 36, drže 2,7% svjetske ekonomije.
  • U Brazilu ih ima 30, drže 2,5% svjetske ekonomije.
  • U Japanu ih ima 26, drže 2,1 svjetske ekonomije u svojim rukama.

Kompletnu listu super-bogataša možete naći ovdje.

Carlos Slim Helu je još „zvanično“ najbogatiji čovjek na svijetu s 63,3 bilijuna dolara keša.

Djevojčica isrpljena 14-to satnim radom u kamenolomu, kamere je snimaju, no nikoga nije briga što će se s ovim djetetom dogoditi nakon što medijska vreva nestane.

Djevojčica s Haitija iscrpljena 14-to satnim radom na raščišćavanju ruševina, kamere je snimaju, no nikoga nije briga što će se s ovim djetetom dogoditi nakon što medijska vreva nestane.

Katastrofalna je činjenica da se svake godine jaz između bogatih i siromašnih sve veći i da su socijalne razlike prerasle u javne proteste koji traju već mjesecima širom svijeta.

Iako situacija postaje sve ozbiljnija i srednja klasa polako ali zasigurno nestaje s globalne svjetske scene, evo par razlika u načinu razmišljanja između nas i njih.

  • Kada si bogat, dive ti se i slave te ako pronađeš način da sačuvaš što više novca.
  • Ako si siromašan, ideš u zatvor za istu stvar.
  • Kada si bogat, stalo se tužiš kako su lijeni ljudi koji rade za tebe.
  • Kada si siromašan, toliko si zaposlen da se nemaš vremena tužiti za bilo što.
  • Kada si bogat, osnivaš multimilijunsku kompaniju i zarađuješ milijarde.
  • Kada si siromašan, sretan si da radiš za multimilijunsku kompaniju i dobivaš minimalac.
  • Kada si bogat, igranje lota je besmisleno.
  • Kada si siromašan, igranje lota je također besmisleno.
  • Kada si bogat misliš da sam upravljaš svojim životom.
  • Kada si siromašan smatraš da život upravlja s tobom.
  • Kada si bogat, upravljaš novcem.
  • Kada si siromašan novac upravlja s tobom.
  • Kada si bogat fokusiraš se na mogućnosti.
  • Kada si siromašan fokusiraš se na prepreke.
  • Kada si bogat svi problemi su mali.
  • Kada si siromašan svi problemi su veliki.

Sigurno se pitate zašto pišemo o tako odvratnim i teškim stvarima, odgovor je jednostavan, netko mora. Budemo li okretali glavu od ružne istine, ta bi “istina” mogla postati globalna stvarnost nalik na noćnu moru iz koje se nitko ne može izvući. Ovo je tek prvo dio pregleda o našem vrlom novom svijetu za koji su ljudi poput Georga Orwella znali da će jednog dana postati stvarnost.

Ovaj tekst pišemo kako bismo čitatelje potaknuli na razmišljanje i djelovanje, jedino mijenjanjem sebe, edukacijom i učenjem o ponerizaciji društva možemo promijeniti svijet na bolje. Što nas je više svijesno pakla u kojem živimo, to će nas više željeti “pobjeći” iz zatvora koji nas okružuje.

Uskoro slijedi nastavak, u njemu ćemo se s posebnom pažnjom koncentrirati na one kojima pakao odgovara i onima koji bi sve učinili da se vi, dragi čitatelji ne probudite i ne počnete tražiti krivce za globalno zlo.

Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World.