Mali svijet velikih nada i strahova – priča o djeci i njihovim igračkama

By Juba on 13. srpnja 2015.

Autor: Ljubica Šaran

Matrix World

Mediji su i te kako svjesni moći vizualnih materijala, poglavito u domeni fotografije i filma, no na žalost danas takva „djela“ samo doprinose većem upadanju u iluziju i samozavaravanju gledatelja. Koliko se zlorabe vizualni materijali možemo vidjeti u predizbornim kampanjama, političkim, marketinškim i komercijalnim spinovima i naravno zabavljačkoj industriji. Na našu sreću postoje i oni koji su u stanju prezentirati objektivnu istinu. Pogledajte kako izgleda svijet kroz jednostavne portrete djece i njihovih najvrijednijih svojina.

Poznati fotograf Gabriele Galimberti okružen svojim “igračkama.”

Fotograf Gabriele Galimberti je u gotovo dvije godine putovanja obišao cijelu planetu pokušavajući pronaći „idealne“ mete za svoj projekt. On je shvatio kako se današnje društvo najbolje može očitati kroz dječje portrete i njihove omiljene igračke.

Unatoč ogromnim razlikama u statusnim i materijalnim mogućnostima roditelja snimane djece, Galimberti je uspio prenijeti kompleksnu priču kroz jednostavne fotografije.

Svi se možemo sjetiti igračaka iz našeg djetinjstva, one koje su nam bile drage su ostale u posebnom sjećanju, no bez obzira koliko su nam te iste igračke u djetinjstvu bile interesantne i nezamjenjive, mi smo ih s vremenom prerasli i one su izgubile na važnosti.

Djeca su poput malih „spužvica“, uče kroz interakcije sa starijima i okolinom te se njihove aspiracije, želje i htijenja često podudaraju s onima od njihovih roditelja i rodbine. Galimberti je primijetio da djeca često favoriziraju igračke koje imaju veze s profesijom njihovih roditelja, bez obzira je li riječ o malenom plastičnom taksiju ili igračkama poput lopatica, kolica, kamiona i bagera.

Također je uočena velika razlika u ponašanju djece za vrijeme fotografiranja, Galimberti tvrdi kako su bogata djeca bila iznimno posesivna te mu isprva nisu dozvoljavala da dotiče njihove omiljene igračke, siromašna djeca su bila sasvim drugačija, odmah bi fotografu dali svoje igračke, čak i ako su imali jednu jedinu, te ih je više zanimala interakcija s Galimbertijem i igranje s prijateljima izvan kuće, nego li ono što su posjedovali.

Gabriele je primijetio i kulturalnu razliku, roditelji iz Azije su tjerali djecu na poziranje čak i ako su ona bila nervozna i nije im se dalo, dok su roditelji iz Latinske Amerike i Oceanije bili relaksirani i dali su Galimbertiju da se igra s djecom i snima im sve dok je to djeci odgovaralo i dok su ona surađivala.

Europljani su pak jasno pokazivali status i stavove svojih roditelja te su se kao i mali Azijati snažno povezivali s igračkama koje su prezentirale statusni simbol ili profesiju njihovih roditelja.

Najinteresantnije je da su djeca u zemljama okrnutima ratom imala snažno privlačenje prema oružju, ako se radilo o dječacima, ili pak privrženost lutkicama i bebama ako je riječ o djevojčicama.

Pa ipak Galimberti je zaključio kako su najvažnije igračke kod sve djece imale zaštitničku ulogu, te su ih one preko noći trebale zaštitit od „mraka i čudovišta“ koji u njemu vrebaju djecu. Takav stav najbolje svjedoči primjer dobrostojećeg dječaka iz Teksasa i siromašne djevojčice iz Malavija koji su najviše voljeli svoje plastične dinosaure čija ih je prisutnost trebala zaštititi od otimača i otrovnih bića koja noću tragaju za djecom dok ona spavaju.

Pogledate li pažljivo slike koje je snimio Gabriele vidjet ćete kako naizgled jednostavni portreti djece snažno reflektiraju OPS svijet u kojem živimo. Stavovi bogate djece pokazuju stanovitu arogantnost dok ona najsiromašnija imaju gotovo nevinu auru jednostavnih i umiljatih bića koje materijalno ne interesira iz jednostavnog razloga što, za razliku od bogate djece, ništa niti ne posjeduju.

Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World.

Slike zaista „govore“ više od tisuću riječi.