TEHNOLOGIJA I ZNANOST

Magija u očima – kako pogledi mogu promijeniti stanje svijesti

Autor: Tomislav Pavlović

Matrix World

Poznata je izreka da su oči ogledalo duše, no jeste li se ikada zapitali što se događa kada se zagledamo u to ogledalo? Talijanski tim istraživača pokušao je to istražiti, no dobiveni rezultati iznenadili su i njih same.

Ideja istraživanja bila je jednostavna: postaviti sudionike da u slabo osvijetljenoj sobi gledaju u svoj odraz u ogledalu 10 minuta, nakon čega bi sudionici opisali sve što su vidjeli. Mnogima od njih bilo je potrebno manje od minute da se pojave prvi znakovi promijenjenog stanja svijesti – iluzije i halucinacije. Prema njihovim izjavama, lica u ogledalu počela su izgledati poput životinjskih, u nekim slučajevima i čudovišnih, dok su u trećima nalikovala mrtvim rođacima. Zbog pretpostavke da bi se taj efekt mogao prikazati još jačim prilikom gledanja u tuđe oči, provedeno je još jedno istraživanje, u kojem su sudionici sjedili na udaljenosti od jednog metra, upareni.

Dio parova bio je međusobno okrenut leđima tako da su oba člana gledala u zid, dok je drugi dio članova bio okrenut licem jedni prema drugima te su se gledali u oči. Kako bi se osiguralo da očekivanja sudionika ne djeluju na rezultate eksperimenta, rečeno im je da sudjeluju u meditativnoj vježbi. Nakon 10 minuta, sudionici obiju grupa ispunjavali su upitnike o tome što su iskusili. U odnosu na parove sudionika koji su gledali u zid, parovi koji su si gledali u oči opisivali su doživljaje obojenije, šarenije, zvukovi koje su čuli opisali su glasnijima, vrijeme im se činilo da prolazi sporije, a nakon nekoliko minuta izgubili su pojam o sebi. 90% njih primijetilo je da je lice partnera postalo deformirano, 75% je vidjelo deformacije koje su lice iskrivile do čudovišnog izgleda,  dok je 15% njih vidjelo kako se na licu partnera pokazuju crte lica njihovih rođaka. Kako je to moguće?

Jedno od objašnjenja jest da je promjena u percepciji posljedica disocijativnog stanja, gubitka pojma o sebi. Nakon ulaska u disocijativno stanje zbog nedostatka podražaja (gledanja u fiksiranu točku), mozak se pokušava vratiti u stvarnost, što dovodi do stvaranja različitih priviđenja.

Drugo objašnjenje vezano je uz Troxlerov fenomen blijeđenja – nakon gledanja u centralnu točku duži vremenski period, periferna percepcija postaje manje precizna što dovodi do „deformacija“ lica. Iako inače gledanje u jednu točku dovodi do nestanka slike na periferiji, ovo je istraživanje pokazalo da postoje i iznimke. Slika na periferiji stalno se nadopunjavala prethodnim iskustvima, odnosno informacijama koje smo nekad ranije zapamtili, što je dovodilo do pojave čudovišnih crta lica ili lica rođaka. No, zbog čega se određene crte lica pojavljuju, a druge ne, zasad nije razjašnjeno.

Perceptivne iluzije poput navedene nisu rijetkost i potpuno su normalne, iako trenutno znanstvenici nemaju objašnjenja koja bi ih u potpunosti razjasnila. No, ovaj fenomen zapravo podsjeća na pareidoliju – pojavu da vidimo objekte koji zapravo ne postoje, koja nam ne predstavlja ništa neuobičajeno u životu. Stoga, ako nam nije neobično vidjeti životinje u oblacima kad ih gledamo dovoljno dugo, a koje tamo sigurno nisu, nemamo se razloga ni čuditi neobičnim crtama lica za koje smo uvjereni da su ionako samo privid.

Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World. 

Izvori:

http://www.iflscience.com/brain/you-can-alter-your-mind-staring-someones-eyes-10-minutes

http://www.livescience.com/33664-amazing-optical-illusions-work.html

http://news.discovery.com/human/evolution/optical-illusions-you-brain-way-ahead-130823.htm

http://www.livescience.com/25448-pareidolia.html