Autor: Anamarija Vukojević

Matrix World

U našoj miloj i dragoj nam Hrvatskoj kad se usudite reći nešto loše o mrtvima obično dobijete poglede sablazni i zgražavanja nad vašom bezosjećajnošću. Neće loša kritika na račun nekoga biti prihvaćena niti kad su živi, nije lijepo pričati ružno o drugima, tako su nas učili roditelji, učitelji i stariji. No, kad pričate ružno o onima kojih više nema kao da gađate u najosjetljiviju točku u ljudima. Ovo zapravo uopće i ne bi trebala biti tema o kojoj se govori a kamoli piše, zar ne? Mrtvi su svetinja, iako su mrtvi. Tako je to kod nas. Svi smo u crnom, tužnih pogleda, ražalošćenih lica, čak i kad to ne osjećamo, jer red je, što će narod reć’. No, kako se stvarno osjećate kad morate ići nekome na sprovod koga gotovo da i niste poznavali za života? I što se događa ako na sprovod ne dođete? I zašto se više “slavi” smrt nego rođenje?

Ako ste mrtvi, zaslužujete suosjećanje, žaljenje i sve najveće počasti, pa čak i ako ste za života bili kriminalac, silovatelj ili psihopata najgore moguće vrste. Jedini način da očuvamo “lijepu” sliku o onima koji su umrli je da ne dozvolimo niti sebi niti drugima da misle a pogotovo govore ružno o njima.

Pravo pitanje je, koga štitimo?

No, postoje običaji na Istoku koji će vas, možda, sablaznuti ili šokirati, pa toplo preporučamo svima koji nisu spremni na takvo nešto da izbjegnu ovaj tekst kako nas ne bi optužili da smo im uništili ovaj lijepi dan.

U Kini i Tajvanu vjeruju da na sprovod treba doći što veća skupina ljudi i da sprovod treba biti što raskošniji kako bi umrla osoba imala što bolju sreću na nebu poslije smrti. Kako bi privukli ljude od sprovoda se prave prave zabave s pjevačicama no i sa striptizetama. Zamislite takvo nešto kod nas?

Ako se na ovu sliku zgražavate možda bi trebali razmisliti koliko ste kondicionirani i uvjereni da su vaša uvjerenja jedina ispravna. Jeste li ikada preispitivali zašto su naše sahrane upravo takve kakve jesu ili slijepo kao i većina samo obavljate svoju “svetu dužnost”? © National Geographic Channel

U Tajvanu postoji bend koji pjeva isključivo na sprovodima, zove se “Electric Flower Car (EFC)”. Njihov performans se odvija na velikoj platformi s kotačima prepunim neonskih svjetala. Skidanje odjeće, pjevanje i plesanje, sve kako bi zabavili publiku, živu i mrtvu i podigli razinu sreće za preminule.

Antropolog Marc L. Moskowitz istražio je ovaj fenomen, bar ga mi tako percipiramo u svom detaljnom dokumentarcu prigodno nazvanom “Ples za mrtve: “Funeral Strippers in Taiwan”.

Ova praksa nije česta u gradovima Narodne republike Kine, jer je kinesko Ministarstvo kulture osudilo ovakvo ponašanje na sprovodima smatrajući da je to necivilizirano ponašanje, da korumpira socijalno ponašanje i remeti poredak, no u malim gradovima i selima takva vrsta opraštanja s mrtvima je još uvijek uvriježena praksa.

Moskowitz tvrdi da je intervjuirao mnoge posjetitelje takvih performansa koji tvrde da su vidjeli skidanje do kraja, no zbog zakona o zabrani skidanja, prilikom snimanja performans je prekinut.

Sve ono što možete zamisliti ili doživjeti u striptiz baru događa se i ovdje, od češanja dijelovima tijela do popularnog “lap danca” odnosno plesa u krilu gdje žena/muškarac sa stražnjicom stimuliraju spolni organ druge osobe. Možete li zamisliti da na sprovodu striptizeta uhvati ožalošćenog muškarca s grudima i trlja mu glavu?

U nastavku možete vidjeti performans EFC-a i riječi pjesme, na engleskom, koje su vrlo neobične s obzirom da se radi o sprovodu.

Ljudi koji sprovode ovakvu praksu opraštanja sa svojim preminulima objašnjavaju svoj čin na različite načine. Jedni tvrde da nakon smrti kad stari duh dođe po novog duha zabavljanjem treba dati vremena novom duhu da se prilagodi na novo okruženje, bez uznemiravanja. Drugi tvrde da niži bogovi vole ovakvu vrstu zabava i da je ona zapravo zbog njih. Treći objašnjavaju da je preminuli volio ovakvu vrstu zabave dok je živio pa ga žele pozdraviti u njegovom stilu. Većina se ipak slaže da je ovo važna komponenta kineskih i tajvanskih načina uzbuđivanja publike kroz događaje ovakve vrste. Na Zapadu imamo rock koncerte u zabavnim parkovima u kojima se ljudi iako je bučno i žučno doista zabavljaju. U Tajvanu da bi događaj bio uspješan mora biti izuzetno “vruć” i glasan.

Iako je istočnjačka kultura često šokantna za Zapad upoznavajući i prihvaćajući tuđu kulturu bez podsmijeha i zgražanja oslobađamo se od vlastitih predrasuda i uvjerenja koje prihvaćamo ne dovodeći ih u pitanje. Zašto bi drugi trebali imati iste želje, uvjerenja kao i mi? Što imamo od toga, osim stalne istu procedure na koju smo kondicionirani ovako ili onako?

Slijedeći video je vrlo šokantan, naročito ako niste prije znali ništa o ovom načinu “pokapanja” mrtvih. Naime, pošto je u Tibetu vrlo oštra klima a zemlja tvrda ili poluzaleđena, ponekad je sahrana preminulog gotovo nemoguća. Zato, budisti u Tibetu često primjenjuju “sky burial” (nebesko sahranjivanje) način sahrane gdje tijelo prepuštaju lešinarima. Tijelo preminulog premažu s brašnom i onim što je ostalo od hrane i prepuštaju ga strvinarima. Njihovo vjerovanje je da je tijelo samo lađa za dušu i da nakon smrti treba biti vraćeno prirodi.

Nakon teških scena ostavljamo vas u promišljanju koliko živimo u svojoj vlastitoj mentalnoj kutijici/sklopu i koliko smo malo svjesni da postoje drugi običaji, druge tradicije koji nam mogu pomoći da povremeno izlazimo iz vlastite svakodnevnice, percepcije ili krutog gledanja na sve ono što ovaj život znači.

Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World. 

Izvori:

China Says Please Stop Hiring Funeral Strippers

Taiwan’s funeral strippers dance for a dead crowd

Stripper send-off: China pledges crackdown on burlesque funerals

Extremely strange funerals & wakes

Top 10 Unusual Death Rituals

Funeral strippers