TEHNOLOGIJA I ZNANOST

Dugovječnost zapisana u genima

Autor: Tomislav Pavlović

Matrix World

Vjerojatno jer od samog trenutka spoznaje o postojanju smrti ljudska vrsta pokušavala na različite načine spriječiti, ili barem usporiti njezinu pojavu. Unatoč brojnim pokušajima stvaranja eliksira mladosti, kroz povijest se nijedan od njih nije pokazao učinkovitim. I u moderno vrijeme smrt predstavlja nelagodu i stadij koji se pokušava odgoditi, pri čemu su znanstvenici prestali tražiti odgovor „izvana“ i posvetili se rješenju zagonetke života i smrti „iznutra“ – istraživanju genetskih osnova starenja i dugovječnosti. Jesu li pronašli štogod zanimljivo?

Iako su genetska istraživanja vrlo složena, jednim dijelom zbog kompleksnosti sekvencioniranja genoma, drugim zbog toga što geni na razvoj pojedinih obilježja djeluju u interakciji s okolinu, a trećim zato što različita obilježja mogu biti u maloj mjeri određena ogromnim brojem gena koji djeluju u međusobnoj interakciji pa je potrebno okupiti ogromne uzorke sudionika, općenito se može zaključiti da trud nije bio uzaludan. Istraživanja su krenula od eksperimenata sa životinjama, u kojima se pokazalo da dugovječnost doista jest nasljedna, te da je u određenoj mjeri ovisna čak i o prehrani roditelja, što ukazuje da i okolinski čimbenici u određenoj mjeri mogu mijenjati genom, što se naziva epigenetskim nasljeđivanjem. Geni za dugovječnost poznati su već duže vrijeme – prema istraživanju iz 2010., sa 77% točnošću moglo se na temelju specifičnih genetskih markera procijeniti hoće li osoba doživjeti duboku starost ili ne.

Provedeno je i istraživanje nad superstarcima, starijim osobama koje su i nakon stote održale svoju kognitivnu i fizičku vitalnost – njih sedamnaestero, čija je ukupna dob iznosila više od 1900 godina. Jedan od sudionika radio je kao liječnik do svoje 103. godine, a drugi je do 107. vozio auto. Najnovija istraživanja ukazuju na važnost gena koji se aktiviraju prilikom upala, zvanih CD33rSIGLEC. Miševi koji su ih imali više, živjeli su u prosjeku i do dvije godine duže (20 “ljudskih” godina). Ipak, još uvijek nije razjašnjeno jesu li ti geni posljedica genetike ili epigenetike, odnosno rode li se organizmi s većim brojem protuupalnih gena pa zato žive duže ili ih razviju tijekom života. Drugim istraživanjem utvrđeno je 238 specifičnih gena kvaščevih gljivica odgovornih za njegovo starenje, od čega je brisanje jednog, nazvanog LOS1, produžilo životni vijek kvascu za čak 60%!

Iako se u području genetike isprepliću istraživanja provedena na ljudima i ona provedena na životinjama, očito je da se znanost postupno približava “eliksiru mladosti”, a budućnost će pokazati hoće li ga doista i otkriti te, ako da, hoće li ga znati podijeliti na pravedan način.

Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World. 

Izvori:

http://www.livescience.com/48731-genome-sequence-oldest-people.html

http://www.livescience.com/6665-longevity-genes-predict-ll-live-100.html

http://www.livescience.com/48731-genome-sequence-oldest-people.html

http://www.livescience.com/50409-longer-life-span-anti-inflammatory-genes.html

http://www.sciencealert.com/scientists-map-genes-that-extend-life-by-as-much-as-60-percent-if-deleted