PONEROLOGIJA - DIKTATURA PSIHOPATA

Zašto je novac tako (ne)važan?

Autor: Anamarija Vukojević

Matrix World

Dok se neki kupaju (doslovno) u zlatu, ispunjavaju svoje najdublje i najgore perverzije, prave nova parkirališta ispred ogromnih vila jer na starima više nema mjesta za najskuplji tip oldtajmera narod grca u siromaštvu, ispunjavajući sve obveze radnog, obiteljskog i društvenog bića. Ako mislite da radite za sebe, svoju obitelj i za čisto preživljavanje zapravo je istina puno gora, radite za one koji imaju sto, dvjesto milijardi puta više od vas, no žele još.

Svatko od nas upoznat je toliko s ljudskom psihom da zna da su ljudi takvi da kad imaju jedan novčić da bi željeli dva, pa onda tri i četiri sve dok ‘brdo’ ne naraste toliko da brojke postanu milijuni, milijarde i bilijuni. Ah, kad bih samo dobio na lotu milijun kuna, a još bi bilo bolje kad bih dobio pet milijuna, koliko bih toga mogao kupiti, to bi riješilo sve moje probleme.

U razvijenim državama gdje su najniži porezi i najbolje zdravstvo, edukacija i prilike nisu najviše dane samo bogatašima nego i njihovoj djeci, što onda, čini se traje unedogled.

Gdje je kraj bogataškoj ekstravaganciji i koliko se još može produbiti razlika između super bogataša i običnih ljudi?

Gdje je kraj bogataškoj ekstravaganciji i koliko se još može produbiti razlika između super bogataša i običnih ljudi?

Zapravo, bogatašima nikada nije dovoljno njihovo bogatstvo, kad ga steknu kreće natjecanje ‘tko je bogatiji’, kako doseći mjesto u 1.000 najbogatijih ljudi na svijetu, a onda među prvih 100 i naravno na kraju, svi žele biti prvi. Samo za ulazak među prvih 1.000 potrebno vam je 100 milijuna funta kako bi vas uopće i uzeli u obzir. Koliko je to ono u kunama?

Mislite li da živimo u vremenu duboke krize u svakom segmentu društva a pogotovo u ekonomskom, samim tim i u društvenom? Za vas je to vjerojatno točno no prema Sunday Times listi bogataša UK-a se ne bi složili s vama, njihovo bogatstvo vrijedi 547 milijardi funta, u što nisu ubrojani njihovi bankovni računi. Oni u ni u čemu ne oskudijevaju.

Do određene mjere ekonomska nejednakost je krucijalna za razvoj i progres jer treba razlikovati one s talentima, teško stečenim sposobnostima kao i one s ambicijama poduzimanja poduzetničkih rizika. No, ekstremne razlike u koncentraciji bogatstva danas prijete isključenju milijuna ljudi koji nikada neće uspjeti realizirati prednosti svojih talenata i upornog i revnog rada.

U Londonu je trenutačno među najbogatijima hit čokoladni zlatni dijamantni puding, čija jedna mlena kriška dođe točno 35 tisuća funti.

U Londonu je trenutačno, među najbogatijima, hit čokoladni zlatni dijamantni puding čija jedna malena kriška dođe točno 35 tisuća funti.

Ove godine, 26.travnja  Sunday Times je objavio imena 117 miljardera, od kojih je 80 s prebivalištem u Londonu.

Ekstremna ekonomska nejednakost je štetna i opasna iz mnogih razloga pa i moralnih; ima ogroman negativan utjecaj na gospodarski rast i smanjenje siromaštva no isto tako i stvaranje novih socijalnih problema. Kao i pojačavanje nejednakosti između spolova, različitih nacija i svih oblika različitosti među ljudima koje bi se trebale njegovati a ne poticati. U mnogim zemljama, ekstremna ekonomska nejednakost je zabrinjavajuća jer je opasan utjecaj koji koncentracija bogatstva može imati na jednake političke zastupljenosti. Kad bogatstvo zarobi državna politike, pravila se oblikuju u korist bogatih, često na štetu svih ostalih. Posljedice su erozija demokratskog upravljanja, izvlačenjem socijalne kohezije, nestanak jednakih mogućnosti za sve. Osim ako politička rješenja ne obuzdaju utjecaj bogatstva na politiku, vlade će nastaviti raditi za interese bogatih, dok će gospodarske i političke nejednakosti i dalje rasti.

Američki odvjetnik,  Louis Brandeis je rekao:

“Možemo imati demokraciju ili bogatstvo koncentrirano u rukama nekolicine, ali ne možemo imati oboje.”

Ljestvica koncentracije rastućeg bogatstva dovodi do nejednakosti i ima nepovratne i katastrofalne povratne veze:

  • gotovo polovica svjetskog bogatstva je u vlasništvu samo jednog postotka stanovništva.
  • bogatstvo jednog postotka najbogatijih ljudi na svijetu iznosi 110 trilijuna $. To je 65 puta ukupnog bogatstva druge ‘polovice’ svjetske populacije.
  • bogatstvo druge ‘polovice’ svjetske populacije je isto kao bogatstvo najbogatijih 85 ljudi u svijetu.
  • sedam od deset ljudi žive u zemljama u kojima su se ekonomske nejednakosti povećale u posljednjih 30 godina.
  • podaci prikupljeni u razdoblju između 1980. i 2012. godine pokazuju da je jedan posto najbogatijih ljudi je povećao svoj udio prihoda.
  • u SAD-u, nakon financijske krize od 2009. godine stanje je ovakvo: jedan posto najbogatijih dok je 90 posto postalo siromašno.

Znate li kako je nastao novac, banke, monetarni sustav?

U nastavku slijedi dugometražni dokumentarni film “The Money Fix” objavljen 2009. godine. Podijeljen je u 5 dijelova. U prvom dijelu se govori o tome koliko ljudi malo poznaju pojam novca, svi ga trebaju, troše, zarađuju, a onda opet troše i onda sve ispočetka. Postoji li veće zlo na svijetu od samog novca, razmislite sami nakon što pročitate neke od najposebnijih i, možda, najznačajnih izvoda iz filma:

  • Novac je izvor mnogih briga, mnogih zabuna, velikih patnji.
  • Novac pokreće svijet. To svatko zna.
  • Novac je oruđe koje pomaže ljudima da vode bolji život, ali nekako je postao suština za sve. Ljudi misle da je novac sam život.
  • Klasično shvaćanje je da ako se obogatiš da će ti biti bolje i da ćeš biti sretniji. Ispostavilo se da to nije istina. Standard ljudi, ako su iznad linije siromaštva, je jako slabo vezan sa srećom.
  • Ja ću dati jednu grubu tvrdnju da je oko 95% obiteljskih svađa, problema, prekida, vezano za novac. I to je moja umjerena prognoza.
  • U Americi, kad imaš milijun dolara znači da si ‘uspješan’, ali što zapravo to znači? Zašto je to tako? Što je to tako posebno u vezi novca? Zašto imamo taj osjećaj za novac kao da je to izvor najvećih problema u obiteljima. Zašto se to često događa?
  • Novčani sustav je postao globalan, i počeo je praviti poremećaje u svakom lokalnom ekosustavu i u svakom lokalnom društvenom sustavu na planeti.
  • Na kraju svih pravila je pravilo da je stvaranje novca uvijek bitnije nego sve ostalo. Mi smo došli do toga da je novac bitniji od ljudskog života, bitniji od svijeta prirode, važniji od Boga ili Svetog duha.
  • Danas smo stigli do toga da je cijeli sustav usvojenih pretpostavki o osnovama ekonomije u potpunosti pogrešan, tako da…zašto dozvoljavamo društvima da rade na ovim pogrešnim osnovama?
  • Dio problema je jer vrlo mali broj ljudi razmišlja o tome što jest novac, odakle dolazi, kako se stvara i kako kontrolira.
  • Pa, zapamtimo da je bilo 150 godina vrlo intenzivne propagande i indoktrinacije u pokušaju da ove ideje ne ulaze ljudima u glavu.
  • Kad bismo raspakirali sve ove misterije, mi bismo vjerojatno pronašli da je ekonomija napravljena toliko komplicirana u namjeri da bude zamagljena ljudima tako da ne mogu sve to dokučiti.
  • Kad bi svatko znao sve činjenice o tome kako se pravi novac, kako dolazi u opticaj, tko ga izdaje, kako oni imaju moć i kontrolu nad ekonomijom i nad našim životima, mislim da bi bilo jako puno nezadovoljnih ljudi zbog toga.
  • Često se kaže da novac pokreće svijet, da je on ‘motor’ svijeta ili da novac obrće svijet, ali da budemo precizniji, novac zapravo koči svijet da ide bilo gdje.
  • Novac ne pomaže u svojoj trenutnoj formi, on koči transakcije i trgovinu.
  • Novac je jedina stvar koja je potrebna u ekonomskoj razmjeni. To je kanal kroz koju svaka transakcija mora proći kako bi bila završena (zaokružena).
  • Mi živimo danas tako što razmjenjujemo dobra i usluge i novac je medij koji koristimo u tome. Tko da novac postaje kontrolni element u ekonomiji. Oni koji kontroliraju novac, kontroliraju SVE.
  • Novac nije stvorila država. Nije bilo potrebno da neki kralj ili princ izmisli novac. Već je novac i monetarna trgovina proizvod spontanih događaja.
Prvi moderni bankari su se pojavili tijekom Srednjeg vijeka na tlu današnje Italije. Oni su zamijenjivali zlatne i srebrene novce za papirne priznanice, davali su i kredite u papirnatim mjenicama uz lihvarske kamate.

Prvi moderni bankari su se pojavili tijekom Srednjeg vijeka na tlu današnje Italije. Oni su zamjenjivali zlatne i srebrene novce za papirne priznanice, davali su i kredite u papirnatim mjenicama uz lihvarske kamate.

Praktičan primjer primjenjiv na svakog od nas:

  • Postavite sebe da ste u nekoj robnoj razmjeni, gdje dolazite na tržnicu sa svojom robom i pokušavate trgovati direktno za robu koju želite, koju ćete konzumirati kod kuće. Ako dođete na tržnicu sa šparogama i želite otići kući s kariranom košuljom, vi morate pronaći nekoga tko ne samo što ih prodaje, već i želi razmjenu s vašim šparogama.
  • Naravno, česti problem ćete imati pronaći partnera u trgovini koji ima robu koju vi želite i da istovremeno želi vašu robu.
  • Alternativa ovome je da razmišljate: Pa, za koji proizvod bi on mogao prodati svoje košulje?
  • Tako da ljudi uzimaju u obzir da ne trguju samo za ono što im je krajnje potrebno, već i za drugu posrednu robu za koju misle da će lako razmijeniti za ono što im treba.
  • I na početku su ljudi eksperimentirali s različitim posrednim strategijama pri trgovini. Tako da ako bi netko trgovao za sol, netko bi koristio čavle, treća osoba bi koristila ječam. No, ono što se događa, što se više neka određena roba usvoji u ovim pojedinačnim razmjenama, to više postaje atraktivna za upotrebu kod drugih ljudi. Shodno ovome će doći do procesa grupiranja gdje će se na kraju mala grupa robe, ili čak jedna roba izdvojiti i postati najatraktivnija i opće prihvaćena. I kad dođete do općeg prihvaćenog medija u razmjeni tada dobivate i vaš novac.
  • Tako da on nije definiran nekim fizičkim karakteristikama, nije definiran nekim pravnim normama. On je definiran društvenim dogovorom da će ga ljudi prihvatiti u namjeri da trguju s njim kasnije.

U tijeku ljudske evolucije, različita društva su koristila brojne stvari kao novac. Je li moguće da ono što društvo odabere kao svoj ‘novac’ može potom utjecati i na samo ponašanje tih ljudi?

Klasičan konvencionalni pogled na novac je da je to pasivni medij u razmjeni, da se koristi kao pogodnost u razmjeni između ljudi, i da on ne utječe ni na samu razmjenu koja se izvodi, niti na same odnose među ljudima koji koriste taj novac. Obje ove stvari su dokazane kao netočne.

Različite vrste novca imaju različite karakteristike, a jedna od ključnih karakteristika je obilnost ili oskudica predmeta koji se koristi kao novac. Ako ga ima u izobilju, dobiti ćete rast u trgovinskoj razmjeni. Ljudi će moći razmjenjivati svoju robu i usluge poprilično lako. Ako novca ima malo, vi stvarate vrlo ozbiljan problem jer sprječavate ljude u razmjenjivanju robe i usluga.

Učinili smo mnoge studije koje jasno pokazuju, vrlo jasno, da u zavisnosti što netko koristi kao medij u razmjeni da su odnosi između ljudi različiti. I to su velike, velike implikacije upravo tu.

Postoje različiti monetarni sustavi, neki promoviraju vrlo odgovornu društvenu odgovornost, dok neki promoviraju destruktivno ponašanje usmjereno protiv društva.

Moj stav prema novcu u svakom društvu, ne samo modernom društvu je da je on projekcija nesvjesnog djelovanja društva. I kao znak, dokaz da je tako je da svatko društvo uzima svoj novčani sustav zdravo za gotovo.

Ako pokušate saznati što ljudi misle o novcu bili biste začuđeni i iznenađeni. To je konfuzija, netočno, apsurdno, praznovjerje, mitovi, religija, jednostavno ludost. Veći dio ljudi nema pojma, jednostavno ga koristi. Možda točnije – novac koristi njih.

Veći dio ljudi nema pojma odakle dolazi novac. Mnogo ljudi vjeruje da vlade stvaraju novac.

Konvencionalni novac ne pravi vlada kao što mnogi vjeruju, njega čak ne pravi niti centralna banka (u jednom manjem dijelu da). Njega zapravo kreira bankarski sustav. Pravi izvor novca su BANKE.

bankovni i monetarni sustav ford

Banke imaju potpuni monopol u procesu kreiranja novca, tako da javnost ne sudjeluje u tome ni direktno niti indirektno. Federalne rezerve su privatna institucija u posjedu komercijalnih banaka koje su članice sustava federalnih rezervi, što uključuje sve banke registrirane u zemlji. Većina ljudi ne shvaća da su Federalne rezerve privatna korporacija i da rade na profitnoj osnovi. U stvari Federalne rezerve nisu niti federalne a još manje rezerve.

Početkom 1910. godine se grupa američkih bankara sastala na otoku Jekyll, država Georgia, kako bi pronašli način stabiliziranja bankarskog sustava. Kongres je 1913. godine usvojio Zakon o federalnim rezervama dajući ovoj privatnoj korporaciji monopol u štampanju nacionalne valute. Kako je moć oko izdavanja nečega tako fundamentalnog dospjelo u privatne ruke?

I sad dolazimo do onog najvažnijeg, kako su nastale banke i kako smo došli do današnjeg sustava u kojem radimo za bogataše što dovodi do povećanja njihovog bogatstva, no istovremeno našeg osiromašivanja. Što bi narod rekao: sami sebi uskačemo u usta!

U početku banku možete zamisliti kao mjesto gdje su ljudi stavljali zlato, uđete unutra, ostavite svoje zlato bankaru, za to dobijete priznanicu na kojoj piše da vi imate toliko i toliko zlata u banci. Osnova papirnatog novčanog sustava je nastala kad se počelo trgovati s tim papirima.

Recimo da imate neko zlato koje želite sačuvati na sigurno. Stavite ga u banku i oni vam daju priznanicu pomoću koje možete kasnije podići svoje zlato. Vi sada možete trgovati s tim papirom umjesto zlatom dokle god ga netko može zamijeniti za zlato. Dobar glas o banki koja je izdala papir uvjerava da ljude iza papira leži zlatko koje čeka da bude podignuto. Kako raste povjerenje ljudi u banku, čovjek koji nosi papir umjesto da unovči papir, on i dalje trguje s njim. Papir može poslužiti u toj trgovini puno puta prije nego što ga zamijenite za položeno zlato u banci. Kad su banke shvatile da ljudi radije plaćaju jedni drugima s ovim priznanicama o deponiranom zlatu umjesto samog zlata, banke nisu imale potrebe držati sve zlatne novčiće u trezoru koji su im bili potrebni ukoliko bi trebali isplatiti sve te ljude koji su stavili zlato u banku. Bankari su shvatili da nitko ne dolazi kako bi podigao svoje zlato.

Zlato jednostavno leži tamo. Tako su umjesto jednog komadića papira na kome piše koliko netko ima zlata, sada mogli izdavati mnogo papira, uzimajući u obzir da nitko ne dolazi po zlato, odnosno da pozajmljuju ono što nemaju. A osnova takve pozajmice je povjerenje koje ljudi imaju da će ono biti tu kad dođu po zlato.

Jedina činjenica koja omogućava da ovaj sustav funkcionira je činjenica da nitko zapravo ne dolazi po zlato. E sad, ako bi svatko rekao: „Znate što, ja idem podići svoje zlato u banci.“ Ako bi svatko to učinio, ne bi bilo dovoljno zlata za svakoga. Često je bio juriš na banke i panike zbog banaka. Kad bi ljudi imali manjak povjerenja u neku banku oni bi se sjurili u tu banku i sa svojim priznanicama tražili svoje zlato ili srebro. Kad bi banka potrošila svoje djelomične rezerve, ništa drugo nije mogla učiniti do zatvoriti vrata banke. Dakle, to je bankarstvo s djelomičnim rezervama. Novčići u trezoru su samo dio onoga što se može tražiti prilikom podizanja.

Razlog zašto banka ovo radi je jer zarađuje novce na kamatama od pozajmica koje su inače ‘obećanja’ da ima zlata u banci.

I dok raste povjerenje u banke i priznanicama raste broj banke ubrzo uočavaju još jedan neuobičajen način kako mogu zarađivati još više. Tako banke mogu odštampati priznanicu za zlato koje ne postoji. Mogu pozajmiti nekome tu priznanicu uz uvjet da im se vrati zlato/novac uz kamatu. Dok banka riskira jer ima manje zlata od izdanih priznanica s druge strane ima neograničenu mogućnost zarade na kamatama od pozajmica na zlatu kojega niti nema. Ako ljudi shvate da nema dovoljno zlata za pokrivanje svih priznanica oni će svi odjednom krenuti u banku po svoje zlato. Ako se dogodi ovakav scenarij banka će propasti jer je uhvaćena bez dovoljno zlata za pokrivanje svih priznanica.

Već 1934. godine, u namjeri da spriječe daljnju propast banaka serija bankarskih reformi je polako oduzela ljudima mogućnost zamjene njihovog papirnatog novca za zlato ili srebro.

A 1971. godine, predsjednik Richard Nixon je uklonio i posljednji ostatak ove konvertibilnosti. Danas se naš novac ne može mijenjati za zlato ili srebro. Sada smo otišli daleko od toga, po meni više nego neka postmoderna realnost gdje mi više i ne vidimo novac. Mi ga ne držimo u ruci. Nosimo komadić plastike u supermarket, kupujemo namirnice i provlačimo ga kroz aparat koji to registrira negdje na naš račun. Ni prodavač to ne vidi, jel tako? I na kraju dana, svedu se računi, neki brojevi su dodati supermarketu, a oduzeti s našeg računa. U stvari gotovina predstavlja postotak od ukupne količine novca. Veći dio onoga što zovemo novac su bankarski računi (žiralni novac).

Na isti način kako su banke izdavale više papirnatog novca nego zlata, danas banke izdaju više bankarskog žiralnog novca nego što imaju gotovine u svojim rezervama. Ovi bankarski računi čine 97% od onoga što mislimo da je novac.

U većini udžbenika iz ekonomije ne piše što je novac. Oni samo napišu što novac radi. Objašnjavaju što je novac po svojim funkcijama. Govore o stvarima poput; medij u razmjeni, novčana vrijednost, magazin vrijednosti, a to su neke klasične stvari. Novac je u stvari iz nekog drugog svijeta. On je dogovor. Novac je u suštini ideja. To je ideja da vi dugujete nekome nešto ili netko duguje vama nešto.

No, da se vratimo na onu ideju da imate milijun dolara u banci:

Ako imate bankarski račun na kojem piše da imate milijun dolara, lijepo je reći: imam milijun dolara, ali ono što je stvarno lijepo je da za milijun dolara možete kupiti stvari u istoj toj vrijednosti.

Novac se stvara kad god netko uzme pozajmicu iz banke. Većina ljudi će vam reći da tih pola milijuna dolara dolazi od nekog drugog. Da dolazi od nečije štednje, da dolazi od investicija. To zapravo nije točno.

John Kenneth Galbraith je u svojoj knjizi „Novac, odakle je došao, gdje je otišao“ rekao ovo: „Proces kojim se stvara novac je toliko prost da ti mozak stane.“ I to je točno. Kad kažem ljudima kako se stvara novac od strane banaka, jednostavnim upisom u knjige, oni jednostavno ne vjeruju.

Jedini način na koji nov novac može ući u ekonomiju, i na kraju u vaš džep, je preko bankarske pozajmice. To znači da je svaki dolar koji vidite nečiji dug prema banci.

Jednostavna činjenica je, i ovo je vrlo nelagodna činjenica da većina ljudi shvati, da ako se svi dugovi otplate sav novac iz opticaja bi jednostavno nestao. Ne bi bilo novca i to bi značilo potpun i totalan kolaps ekonomije.

Kvaka je u tome što traže više za otplatu nego što su nam dali.

U svako doba uvijek se duguje više banci nego što postoji u opticaju.

Novac koji primimo kad uzmemo kredit zove se glavnica. Naš dug, međutim, ne završava kad otplatimo glavnicu. Svi bankarski krediti koji su potpisani nose uvjet postavljen ljudima je da vrate glavnicu i kamatu. Međutim, novac se izdaje samo u vidu glavnice, nitko ne stvara kamatu. Tako da je iznos duga daleko veći od iznosa novca koji se može otplatiti.

U sljedećem, trećem nastavku dokumentarca „The Money Fix“ možete vidjeti koliko smo se daleko odmakli od prirode i koliko nikada nismo uspjeli naučiti od prirode ono što je njoj jednostavnim postojanjem sasvim logično, jednostavno i na posljetku, prirodno.

„Ali vi ovdje imate sustav koji umjetno stvara nestašicu tako da vi dobijete ljude koji se snažno bore  za svaki plijen i pošto ima toliko puno kontrole s vrha, to je onda način da se održi razjedinjenost i konfuzija onih na dnu.

Konkurencija ima svoje mjesto, ona nas tjera na najveću razinu učinka i realizacije, ali zdravlje ovisi od suradnje. Mi nemamo jetru koja se natječe sa srcem oko krvi i hranjivih tvari. Tu postoji prirodna suradnja koja vodi do zdravlja čitave jedinke.”

Zaključak se sam nameće, ako već postoji priroda sa svojim istovremeno složenim ali i jednostavnim načinom djelovanja zašto je tako teško proučavati prirodne procese i primijeniti ih u našu svakodnevnicu, u oblikovanje ekonomskog i društvenog sustava? Zašto je potrebno izmišljati toplu vodu, kad postoje ‘oni’ koji su puno bolji majstori u tome od nas?

Sljedeći video slobodno možemo posvetiti ‘srednjoj klasi’, jer zapravo kad malo razmislite, ljudi koji čitaju ovakve članke na Internetu zapravo i ne mogu biti neka druga klasa. Siromašni su previše siromašni da bi si priuštili koliko toliko ‘normalan’ život, a bogataši su previše zaokupljeni zgrtanjem novog bogatstva ili trošenjem postojećeg. Nakon nekoliko minuta videa možete vidjeti kako postoje rješenja, barem za male, lokalne zajednice. Korištenje ‘komplementarnih (dodatnih) valuta koje su po definiciji sporazum u zajednici da se upotrebljava nešto, bilo što oko čega ćemo se suglasiti kao medij u razmjeni a što je različito od konvencionalnog novca.

Kao šećer (ili xylitol, kako vam drago) na kraju, nakon svih ovih teških informacija, posljednji video govori o nečemu što se zove „Zajednički kreditni sustav“ što vam može poslužiti kao jedno od rješenja kako procesuirati sve ove informacije a ipak imati nadu da nešto možete učiniti, promijeniti. U nekoliko navrata smo pisali o suradnji, kreativnim inovacijama koje daju podstrek ljudima da i u ovakvom svijetu postoje načini kako preživjeti, pa čak i živjeti u boljim, pravednijim, poštenijim i sretnijim okolnostima.

Ubaciti posljednji video.

Kako se možete boriti protiv ovakvog izvještačenog, umjetnog i perverznog sustava?

Koristite što manje banku kao izvor svog kreditiranja ili čuvara vašeg novca.

Ako živite s roditeljima i očajnički želite svoj stan ili kuću zbog razlike u godinama, uvjerenju da nije ‘u redu’ živjeti sa 30 godina sa svojim roditeljima, ostanite s njima i rješavajte svakodnevno razmirice među vama gradeći strpljenje, toleranciju, razumijevanje i poštovanje.

Ako nemate posao i ne možete ga naći, ne očajavajte, niste sami. Ispunjavajte svakodnevne potrebe sa onim što imate bez straha da u budućnosti nećete imati. Sjetite se svojih teških trenutaka iz prošlosti u kojima ste očajavali i bojali se za svoju budućnost. Jeste li ikada doista dugo vremena bili gladni, bez topline doma i nježnog zagrljaja? Uvijek se nekako ‘stvar’ popravi, zar ne?

Prije nego što krenete na razgovor za neki posao dobro proučite svoja prava i obveze prema hrvatskom zakonu. To ostavlja dojam da niste osoba s kojom poslodavac može raditi što god poželi.

Udružite se s drugima, pomažite onima koji pomažu vama. Izbjegavajte ljude, poslodavce, društva, grupe koje ne cijene suradnju i pomaganje već se uvijek natječu.

Pronađite vrijeme, volju i želju u sebi da ustrajete u traženju istine. Ona doista pomaže. Dijelite to znanje s drugima koji su otvoreni za nove perspektive, viđenja i istine.

Ukoliko se nađete u grupi, zajednici u kojoj barem jedna ili dvije osobe žele biti glavne, u kojima se želi ostvariti snažan hijerarhijski sustav pronađite dostojanstvene načine da se povučete ne rušeći ‘mostove’ pri tom, iza sebe.

Jedina nada za koju se možete uhvatiti je činjenica da imate izbora, izbor da učite, mislite svojom glavom i borite se protiv programa, nametnutih uvjerenja i predrasuda. Otkrijte ono što jeste, bez lažnih iluzija i obmana da postanete ono što bi sustav želio kako biste radili, živjeli i rasli do onoga trenutka dok vas više ne treba.

Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World. 

Izvori:

Sunday Times Rich List: Britain’s richest double their wealth in 10 years

Oligarchs vs. masses: 85 richest people on Earth as wealthy as half world’s population

China, US, India, the 1-2-3 on the Global Rich List of billionaires

Doing it tough? UK’s super-rich double wealth over past decade

Working for the few

Deset najvećih problema s kojima se čovječanstvo trenutno suočava

Zveckanje oružjem, meteorološko ludilo, medijske malverzacije i zastrašujući znakovi vremena

Povezivanje točkica

Podrijetlo zla među ljudima

FINANCIJSKI PAKAO: Hoće li se „slučaj Cipar“ stalno ponavljati?

Istraživanja pokazala: Razlike između bogatih i siromašnih u SAD-u veće nego li u antičkom Rimu

The World Wealth and Income Database

Globalna ljudska svijest mijenja svijet u kojem živimo, ali zašto je onda planeta za većinu pakao?

Savjetnik Elizabete II je osnivač udruge za zaštitu pedofila, britanske vlade davale novac pedofilskoj organizaciji!

Novac i moć manipuliraju masama

PRLJAVI NOVAC: Naš novac je kontaminiran otrovnim kemikalijama

The Money Fix

Novčane nedoumice