Autor: Anamarija Vukojević

Matrix World

Što ste jučer imali za ručak? Sjećate li se odmah ili vam treba neki podsjetnik? Sjećate se? Odlično, svaka čast. No, sjećate li se kad ste bili beba, malo dijete ili pubertetskih dana? Neka sjećanja ostaju živa u našem mozgu i nikad ih ne zaboravljamo, no većina se izgube u ambisu našeg uma.

Što je to pamćenje?

Wikipedija kaže:

Pamćenje je mogućnost usvajanja, zadržavanja i korištenja informacija. Pamćenje je uvelike značajno za čovjeka, za njegov razvoj i njegov identitet. Ono je u uskoj vezi s učenjem, mogli bismo reći da bez njega učenje ne bi imalo smisla jer je pamćenje mjesto na kojem se čuvaju informacije, a ujedno je i proces unutar čovjeka koji obrađuje te informacije.

Što ćemo sa sobom ponijeti s ovog svijeta osim sjećanja?

Vrste pamćenja:

Epizodičko pamćenje – pod epizodičkim pamćenjem podrazumijevamo sjećanja na događaje koje je netko doživio ili koji su se dogodili u njegovoj blizini. Epizodičko pamćenje se odnosi na vremensko određivanje zbivanja pojedinih događaja, dakle postavlja se pitanje kada i gdje smo usvojili neku informaciju (npr. što smo jeli za doručak…)

Semantičko pamćenje – informacije koje su pohranjene u epizodičko pamćenje dalje sele u semantičko pamćenje. Za semantičko pamćenje možemo reći da se odnosi na opće znanje za razliku od epizodičkog. Dok smo u epizodičkom pamćenju događaje doživjeli, u semantičkom ih nismo doživjeli, ali ih znamo kao neke opće činjenice (npr. da je Shakespeare napisao “Hamleta“). Semantičko pamćenje je nužno za uporabu jezika, odnosi se na pamćenje značenja riječi i pojmova, gramatičkih pravila za slaganje rečenica itd.

Proceduralno pamćenje – proceduralno pamćenje ili pamćenje vještina sadrži znanje o tome kako se nešto radi ili izvodi. Neke vještine poput vožnje bicikla, plivanja, gašenja svjetla i sličnog ne zaboravljamo nikako tijekom života.

Proceduralno pamćenje uključuje tri faze:

Kognitivna faza – treba shvatiti sve što treba napraviti pri usvajanju vještine.

Faza povezivanja – određivanje najdjelotvornijeg načina povezivanja pojedinih radnji u jednu cjelinu. Sve manje se koriste verbalni aspekti pamćenja (npr. prva brzina dolje, druga gore…), a sve se više koriste motorički aspekti pamćenja.

Automatsko odvijanje vještine – do nje se dolazi dugotrajnom vježbom koja stvara naviku (automatizam) te zahtjeva samo minimum svjesne kontrole.

Tri procesa pamćenja:

Kodiranje – informacije koje želimo zadržati u pamćenju se kodiraju u kratkoročnom pamćenju. Te informacije se moraju promijeniti tako da budu smislene i da imaju logički slijed, kako bi se mogle pohraniti i poslije pronaći. Ta promjena informacija pri pamćenju u oblik koji se može pohraniti i poslije pronaći zove se kodiranje. Na takav način se informacije pripreme za pohranu u dugoročno pamćenje. Kodiranjem nastojimo smanjiti količinu informacija odbacujući nevažno i redundantno, te time olakšavamo buduće pronalaženje informacija.

Kodiranje je jedinstveno za svaku osobu, svaka osoba će različito kodirati određenu informaciju na svoj način (npr. istu priču pet ljudi ispričat će po sjećanju na pet različitih načina). Postoji i semantičko kodiranje, a to je pohranjivanje podražaja na temelju njihova značenja.

Pohranjivanje – druga faza procesiranja informacija je pohranjivanje, a to je održavanje informacija tijekom vremena. Da bismo što bolje zadržali informacije u pamćenju dobro je ponavljati. Naše znanje o funkcioniranju našeg pamćenja psiholozi nazivaju metamemorija. Ona omogućava učinkovito kodiranje, pohranjivanje i dosjećanje informacija.

Pronalaženje – treći proces pamćenja je pronalaženje ili lociranje pohranjenih informacija i njihovo vraćanje u svijest. Pronaći informaciju će biti lakše ako smo je kodirali na što kvalitetniji način (npr. koristeći semantičko kodiranje).

Naš mozak ima sposobnost viđenja puno većeg opsega svijeta oko nas, nego što smo ga mi sami svjesni.

Tri faze pamćenja

Senzoričko pamćenje – senzoričko pamćenje vrlo kratko zadržava dolazeće informacije u nepromijenjenom obliku. Za vid to vrijeme iznosi približno pola sekunde, a za sluh oko dvije sekunde. Postoji vidno senzoričko pamćenje, to je tzv. ikoničko pamćenje (npr. ako u mraku vrtimo upaljenu cigaretu percipiramo krug i to vrlo kratko), i slušno senzoričko pamćenje, to je tzv. ehoičko pamćenje. Slušno senzoričko pamćenje traje duže od vidnog pa ćemo npr. zadnju riječ koju čujemo lakše zapamtiti nego ako je vidimo. Senzoričko pamćenje još se zove i perceptivno pamćenje jer se informacije prenose i na temelju samog podražaja. Istodobnim radom senzoričkog i dugoročnog pamćenja uspješno se provodi prepoznavanje oblika. Senzoričko pamćenje je važno jer ono omogućuje da se percipiraju podražaji koji traju vrlo kratko, a koji su bitni za život (npr. zvuk slomljene grančice koji upozorava na bljesak munje u mraku koji na vrlo kratko vrijeme osvjetljava okolinu).

Kratkoročno pamćenje – Nakon što je informacija došla u senzorno pamćenje, ona odlazi u kratkoročno pamćenje. Kratkoročno pamćenje je faza pamćenja koja zadržava podatke u trajanju od po prilici jedne minute nakon nastanka tragova podražaja. Naziva se i radno pamćenje ili radna memorija. Informacije koje želimo zadržati u pamćenju se kodiraju u kratkoročnom pamćenju. Na takav način se informacije pripreme za pohranu u dugoročno pamćenje. Kad neku informaciju iz dugoročnog pamćenja vratimo u kratkoročno, onda kratkoročno pamćenje ima ulogu tzv. radnog pamćenja. Za čovjeka je kratkoročno pamćenje od iznimne važnosti jer ono služi da bismo razumjeli ljudski govor formiran u rečenice. Ako bi kratkoročno pamćenje bilo oštećeno onda ne bismo mogli zapamtiti početak rečenice i zatim ga povezati sa sredinom i krajem rečenice u logičku cjelinu. Kapacitet kratkoročnog pamćenja u prosjeku iznosi između pet i devet nepovezanih čestica, a to znači da se može odjednom zapamtiti toliki broj nepovezanih brojeva (npr. 1492 izgovaramo kao jedan broj, ili npr. broj 124315 rastavimo na 124 i 315 i sl.).

Dugoročno pamćenje – Dugoročno pamćenje ima neograničen kapacitet, veliki broj informacija u dugoročnom pamćenju ostaju cijeli život. Da bismo se dosjetili neke informacije koja je zapisana u dugoročno pamćenje služimo se znacima za dosjećanje (npr. znak je slovo -o, a zadatak je pronaći u svojoj memoriji neko voće na -o), zatim znacima za kodiranje (npr. osoba, miris). Pri pamćenju čovjek obično zapamti više konkretnih pojmova nego apstraktnih, jer stvara likovne predodžbe tih konkretnih pojmova, tako da možemo reći da se stvaraju dvostruki tragovi pamćenja: slikovni i verbalni. Za apstraktne pojmove se obično stvara samo verbalni trag pa ih je teže zapamtiti. U dugoročnom pamćenju neku informaciju možemo koristiti u razne svrhe pa je važno da postoji više dobrih putova za njeno pronalaženje. Budući da su u dugoročnom pamćenju pohranjene informacije iz osjetila ono se još naziva i perceptivno dugoročno pamćenje. Postoji niz podjela dugoročnog pamćenja. Postoji slušno, vidno, okusno pamćenje, te vizualno i auditivno pamćenje. Postoji eksplicitno (ako se namjerno želimo nečega sjetiti) i implicitno pamćenje (ako se nenamjerno sjetimo).

Pri podjeli dugoročnog pamćenja možemo istaknuti jedan fenomen, a to je tzv. “blic pamćenje” (flashbulb memory). Blic pamćenje je izuzetno dobro pamćenje detalja neposredno prije, za vrijeme i nakon iznenađujućeg događaja značajnog za osobu. Za blic pamćenje je specifična potpunost, točnost, živost i otpornost na zaboravljanje.

Često se koristi podjela dugoročnog pamćenja na automatsko pamćenje i pamćenje koje zahtjeva napor. Automatsko pamćenje je pamćenje onih događaja na koje ne moramo obraćati pažnju, oni su jednostavno dio našeg biološkog nasljeđa (npr. kad neku osobu u danu vidimo dva puta to smo automatski zapamtili, a da pri tom nismo uložili nikakav napor). Pamćenje koje zahtijeva napor je pamćenje nekih pojmova ili brojeva koje u sebi sadržavaju neki određeni napor pri pamćenju.

Jedan od načina čišćenja ‘junka’ iz uma su i snovi.

No, zašto nemamo sjećanja kad smo bili beba?

Ovo pitanje mnoge muči godinama, no znanstvenici su, možda, pronašli odgovor i na ovo pitanje.

Zaključak studije je da stanice koje se stalno formiraju u vrlo mladim mozgovima vjerojatno remete ovaj krug koji zadržava memoriju.

Neurogeneza je proces stvaranja novih stanica kroz život u sisavaca, no djeca nekih vrsta, uključujući i ljude, stvaraju nove neurone u puno većoj količini. I taj proces je posebno aktivan u hipokampusu koji se bavi sjećanjem i učenjem.

U većini slučajeva, neurogeneza vodi boljem učenju i unaprjeđivanju memorije. No, tu je kvaka. Prema studiji iz Sciencea, ekstremno visoke stope neurogeneze viđene na vrlo mladim mozgovima može zapravo mogu povećati zaboravljivost. Ti novi neuroni istiskuju stare krugove koji drže uspomene.

Jedine uspomene koje bebe mogu imati jest ono koje im mi zapišemo u ovim predivnim albumima. Potrudimo se da ta sjećanja budu što detaljnija kako bi pomogli našim malim anđelima da saznaju što više o svom vremenu kad su bili beba.

No, kako su znanstvenici došli do ovih otkrića: prvo su usadili sjećanja u različite vrste životinja stvarajući vezu između mjesta i srednjeg električnog šoka. Zatim su podesili stopu neurogeneze životinja i promatrali što će se dogoditi kasnije s memorijom.

Jačanje neurogeneze kod odraslih miševa dajući im kotač za trčanje na nekoliko tjedana uzrokovalo je da miševi pamte lošije. Nasuprot tome, smanjenjem stope neurogeneze miševi su bili u stanju bolje pamtiti.

Zatim su znanstvenici pokazali da su uspjeli zaustaviti infantilnu amneziju: smanjenjem stvaranja novih neurona kod mladih miševa dolazilo je do boljeg pamćenja.

Također su testirali i druge dvije vrste glodavaca koji su zreliji od miševa pri rođenju: zamorac i čileanski životinja zvana degu. Ispostavilo se da mladi zamorci i degu imaju niže stope neurogeneze te obično ne doživljavaju infantilnu amneziju. No, kada su istraživači umjetno povećali stope neurogeneze u mladih zamoraca i degua, nisu mogli održati sjećanja tako dobro.

Domovina degua su Čileanske Ande. Razigrana, vesela i iznimno draga životinja.

Postoje mnogobrojne hipoteze o infantilnoj amneziji u psihološkoj literaturi tijekom godina, kao i činjenica da mlađa djeca imaju poremećaje u jezičnim vještinama i emocionalnom razvoju (Freud  je mislio da infantilne amnezije pomažu potisnuti sjećanja na traume iz djetinjstva, ali to zapravo nije glavna premisa.) Studija iz Sciencea ne mora nužno isključiti to – to bi ih čak moglo nadopuniti.

“Mislim da nova hipoteza pruža vrlo uvjerljiv mehanizam zbog čega se ne sjećamo infantilnih uspomena”, kaže Mazen Kheirbek, koja proučava rođenje novih moždanih stanica na Sveučilištu Columbia.

Međutim, Kheirbek ističe da se ne radi samo o novim neuronima nego nova učenja da novi neuroni omogućuju da čini razliku. “Možda je zaboravljanje ovdje zapravo zbog povećane sposobnosti učenja novih stvari”, kaže on. “Dakle, ovdje postoji svojevrsna razmjena, očuvanje starih uspomena može biti na uštrb stvaranja novih sjećanja.”

A nedostatak sjećanja – kako u djetinjstvu i odrasloj dobi – nije nužno loša stvar. “Neka vrsta zaboravljanja je važna za pamćenje. Postoji konačni kapacitet”, kaže Paul Frankland, neurobiolog u bolnici za oboljelu djecu u Torontu koji je vodio istraživanje. “Morate povećati omjer signala stope ‘buke’. Vi se želite osloboditi od svih smeća, i želite zapamtiti važne značajke i važne događaje.”

I naravno na kraju, tu je ogromno upozorenje: ovi eksperimenti nisu provedeni na ljudima. Oni su učinjeni na glodavacima – tako, strogo govoreći, oni nam govore samo o glodavcima. No, s obzirom na sličnost s mozgovima sisavaca, razumno je misliti da se nešto slično događa i kod ljudi.

Ukoliko je ova studija doista primjenjiva na ljude, mogli bi se zapitati što možete učiniti kako bi poboljšali svoje pamćenje:

Zašto najpametniji ljudi na svijetu vole pušiti duhan?

Naše misli utječu na naše zdravlje – meditacija popravlja genetiku na molekularnom nivou

Meditacijom do razvoja mozga

Aktivacija živca vagusa

Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World. 

Izvori:

Why can’t you remember being a baby? Science explains

Zašto bebe zaboravljaju?

Pamćenje